INTERVJU - Hrvoje Smolčić: “Protiv Bayerna sam donedavno igrao samo na PlayStationu. Rijeka? Moraju bolje kako znaju i umiju”

Skoro pa svi klinci ovog svijeta koji s pet, šest ili sedam godina krene napucavati loptu ispred kuće, a potom i na školskom igralištu, imaju iste snove – jednoga dana postati reprezentativci, biti dio velikih klubova i igrati u Ligi prvaka. Hrvoje Smolčića je zasad na 2/3, s tim da za reprezentaciju još ima ‘ohoho’ vremena budući da su mu tek 22. Na početku sezone, Hrvoje je napustio svoj matični klub Rijeku te je u transferu vrijednom 2.5 milijuna eura preselio u Eintracht. S njemačkim velikanom, koji je prošle sezone osvojio Europsku ligu, a sad je izborio i nokaut fazu Lige prvaka, potpisao je petogodišnji ugovor, a svoje dojmove nakon pola godine provedene u novom klubu i novoj zemlji podijelio je u razgovoru za Germanijak.

Prije svega, dotakli smo se njegovih rodnih krajeva. Nedostaju li mu Gospić i Rijeka u kojoj je proveo veliki dio svog života.

„Kako ne, pogotovo sada kad znam da nisam više na par sati vožnje do Gospića. Prije sam svaki drugi, treći vikend bio kući, a sad sam bio povezao skoro pola godine da me nije bilo. No, došla je ta pauza za SP pa sam mogao biti doma par tjedana, napunio sam baterije i krećem u nove radne pobjede.“

U Gospiću se uvijek lijepo jede i pije…

„Naravno, poznati smo po tome, a onda još mama krene s kolačima... Prvih par dana kad sam došao sam se malo opustio, ali kasnije sam bio na režimu. Mislim da su kazne u Frankfurtu po jednoj kili 1000 eura, ali ja sam došao 'u nulu' tako da ne znam. A i bolje da ne znam ha-ha.“

U drugom dijelu sezone Hrvoje je u obje utakmice odigrao po 90 minuta, a Eintracht je protiv Schalkea 04 i Freiburga osvojio četiri boda. No, iako je u Rijeci najčešće igrao na mjestu lijevog stopera u sustavu s trojicom u posljednjoj liniji, trener Glasner mu je sad namijenio malo drugačiju ulogu.

„Evan Ndicka je klupski projekt, sjajan je igrač, tržišna vrijednost mu je sada visoka, a on i ja imamo, hajmo reći, istu prirodnu poziciju, baš tu lijevog stopera u sustavu s trojicom. Kako u Frankfurtu vjeruju da će on biti sljedeći veliki izlazni transfer kluba, logično je da on igra na svojoj poziciji, a ja sam, spletom okolnosti, dobio priliku zaigrati u sredini gdje sam se, za početak, veoma dobro snašao. Trener je zadovoljan, ja isto, a iako su nas pokosile neke ozljede, sama činjenica da mi vjeruje i da me stavlja na mjesto gdje dosad nisam igrao mi daje veliko samopouzdanje.“

Igrati lijevog stopera u sustavu s trojicom u posljednjoj liniji ili onog središnjeg je velika razlika…

„Apsolutno. Dosad to nisam imao prilike igrati, čak ni u Rijeci, ali nekako imam osjećaj da mi to više odgovara. Drugačije je, jedan si od odgovornijih na terenu i ako kojim slučajem pogriješiš, onda te više nema tko ispravljati. Odgovornost je dosta velika. Da budem iskren, u početku mi je samo bilo u glavi da ne pogriješim, ali kako vrijeme odmiče sam sve više opušten po tom pitanju i mislim da ide na bolje“

Trenerovo povjerenje dobili ste najviše nakon utakmice u Ligi prvaka gdje ste pomalo neplanski završili u početnoj postavi protiv Marseillea, a na kraju je ispalo sjajno.

„Prije tog ogleda sam u Kupu, doduše protiv petoligaša, odigrao cijelu utakmicu, a iako to nije baš najbolji pokazatelj, trener mi je odlučio dati priliku nakon što su se dogodile neke neplanirane stvari uoči tog ogleda u Ligi prvaka. Odigrao sam dobro, pobijedili smo 2:1 i to mi je jako puno značilo. I tu sam zadobio njegovo povjerenje.“

Bundesliga i HNL ne mogu se uspoređivati…

„HNL raste, sve je bolji, ali ovo je drugi svijet. Sve se analizira, sve se prati, nema stvari koja nekome može proći nezapaženo. U posljednjoj utakmici, protiv Freiburga, njihovi napadači su me pritiskali samo kad bi lopta bila na desnoj nozi, uvijek bi me usmjeravali ka tome da pogriješim. Priliku koju dobiješ u početku odmah moraš iskoristiti ako želiš igrati redovito.“

Prelazak iz Rijeke u Eintracht… Sigurno je bio svojevrsni 'šok za organizam'.

„Bio sam iznenađen u početku, ponajviše razinom kvalitete na terenu. Teže je i lakše istovremeno, jer iako su tvoji protivnici puno bolji, i tvoji suigrači su puno bolji.“

Kako boljim suigračima, brzo se zaboravio Darko Velkovski pored kojeg se stasalo u Rijeci?

„Ha-ha, a jeste me sad našli. Malo skačemo s teme, ali kad smo ga spomenuli, reći ću da je to čovjek s kojim sam najviše volio igrati, a to sam mu i rekao kad sam odlazio. Sjajan čovjek i igrač. Sad je u Emiratima, bio je dugo bez kluba, a baš smo se tada bili zadnje i čuli, rekao sam mu da će mu dijete odrasti prije nego što klub nađe pa se eto sad skrasio u Arabiji.“

Vraćamo se temi – Bundesliga i novi, sjajni suigrači i protivnici. Pojavili se nekad svojevrsna doza straha kad se uzmu u obzir sva ta velika imena, nebitno bili oni u Eintrachtu ili kod protivnika?

„A je, je… Meni osobno je recimo ta s Marseilleom u Ligi prvaka baš bila baš posebna. Igrala nam je samo pobjeda, a ja dotad stvarno nisam puno igrao, izuzev Kupa, skupio sam tek 15-ak minuta u Bundesligi. Zapravo, najteže mi je bilo prije utakmice dok sam o svemu promišljao. Znaš da je to utakmica na biti ili ne biti, ili će se reći 'to je taj' ili će reći 'još nije to to'.“

Götze, Kolo Muani, Kamada… Kakav je osjećaj s takvim majstorima dijeliti svlačionicu?

„Prije svega moram reći da je to baš gušt, nema druge riječi za opisati. Ja osobno uživam, to su stvarno svjetske klase. Uvijek se možeš osloniti na njih. Ako pogriješiš, netko će te ispraviti, ako pak prejako dodaš, oni su toliko dobri da će to primiti. Primjerice, taj Kolo Muani, izmjerena mu je brzina od 37.5 km/h, dakle u dodavanju se može i pogriješiti, ali ja imam osjećaj da će on sve stići. Usprkos svemu, mi u svlačionici nemamo nekoga tko se postavlja kao da je 'zvijezda', a tu su igrači poput Trappa, Götzea, Kolo Muanija…“

Foto: REUTERS/Heiko Becker

Slijedi vam ogled s Bayernom, jedna od onih utakmica 'za koje se živi'.

„Ja sam oduvijek nekako simpatizirao taj Bayern pa će mi ova utakmica, ako budem igrao naravno, biti posebna. Ovo nam je druga utakmica protiv njih, prvu smo odigrali u prvom kolu koju sam ja morao preskočiti zbog suspenzije iz finala Kupa prošle sezone, ali skoro da mi je drago da sam preskočio budući da su nas pobijedili 6:1. Bili su jako 'nabrijani' budući da ih je Eintracht ne tako davno par puta pobijedio. Što reći o samoj utakmici, donedavno sam protiv Bayerna igrao sam na PlayStationu, oni su fenomenalna momčad. Znamo da nas čeka teška utakmica, imamo se pravo nadati, ali da bi se protiv njih pobijedilo se mora puno toga poklopiti. Kako se kaže, pred nama je 90 minuta pa neka pokažu ako su bolji.“

Kad ste bili igrač Rijeke, u slobodno vrijeme se kava ispijala na Srdočima, u Mocci. Jeste li našli zamjenu u Frankfurtu, nije valjda sve podređeno nogometu od jutra do sutra?

„Ha-ha, našli smo nešto slično, zove se Barkello. Dobro je, ali kavu i cijeđenu naranču tako dobru kao u Mocci ipak nemaju. Te sitnice dosta nedostaju, sunčani dani, pogled na more… Ali što ćemo, moramo izdržati.“

U Rijeku ste, zajedno s bratom Ivanom, stigli kao osnovnoškolac…

„Devet godina sam ukupno bio u Rijeci. Ja sam ispočetka bio lijevo krilo, Ivan je bio zadnji vezni, ali smo se s vremenom obojica sve više i više vraćali prema obrani i sad smo obojica stoperi, s tim da po potrebi možemo i neke druge pozicije pokriti.“

Dusko Jaramaz/PIXSELL

Prvi dio sezone Rijeka je odigrala ispodprosječno, ali dolaskom novog trenera stvari bi trebale krenuti nabolje. Rijeci slijedi gostovanje na Šubićevcu, stadionu koji je našem sugovorniku ostao u veoma lijepom sjećanju budući da je tamo zabio svoj jedini pogodak u HNL-u.

„Baš sam neki dan vidio gol jer ga je Rijeka objavila na Facebooku, lijepo je sjetiti se. Ako se ne varam, zadnja dva puta je Rijeka tamo slavila, nadam se da će tako biti i u subotu i da će to onda biti neki novi početak.“

O bratu Ivanu nismo htjeli puno, kaže Hrvoje 'da se ne umisli', ali o 'njegovoj' Rijeci zato smo morali izmijeniti dvije-tri…

„Situacija je škakljiva. Puno je promjena, trebat će vremena da se to sve uigra i da sve sjedne na mjesto, ali bolje se mora. Tužno je vidjeti Rijeku na ovom mjestu, ne zaslužuju to ni ljudi koji vode klub, ni navijači, ali koliko čujem od brata, pod novim trenerom se radi jako naporno i moram reći da mi je to drago čuti. U prvom dijelu sezone je nedostajalo i kvalitete i snage, nadam se da se Rijeci više neće događati da od 60. minute energetski pada kako je to bio slučaj prije. Mislim da je novi trener sa sobom donio dozu ozbiljnosti i da sad više neće biti popuštanja. Ne poznajem ga osobno, ali ga pamtim dok je vodio Goricu i vjerujem da će Rijeka biti puno organiziranija i ozbiljnija, a ako to bude slučaj, onda ni rezultat neće izostati. Kako se ono kaže, nema labavo, svi moraju ići na svojih 100 posto, od prvog do zadnjeg.“

Za kraj, dotakli smo se kratko nekih dugoročnih želja i ciljeva. Konstatirali smo na početku, kad je riječ o dječačkim snovima, Hrvoje je zasad na 2/3.

„Moj cilj je da se sada nametnem u Eintrachtu i da pokažem da zaslužujem biti ovdje. Možda to nije dobro, ali na neki način sam snove ispunio kad sam zaigrao za jedan ovako veliki klub i kad sam igrao Ligu prvaka. O reprezentaciji ne bih, još sam premlad, ima vremena, to se mora zaslužiti na terenu, a ne pričom s medijima. Onaj tko daje svoj maksimum svakog dana, to će mu se jednog dana vratiti.“