INTERVJU - Hassane Bande: Nisam zadovoljan s prikazanim, moram zabiti još barem pet pogodaka

Dok se velika većina naših HNL nogometaša u siječnju pripremala za nastavak neki će reći “nikad zanimljivije sezone”, trojica odabranih, Abdallahi Mahmoud (Istra 1961), Serge Junior-Martinsson Ngouali (Gorica, sada Sarpsborg 08) i Hassane Bande (Istra 1961) nastupali su na velikoj kontinentalnoj smotri zvanoj Afrički kup nacija. Turnir koji je trajao iscrpljujućih mjesec dana je na kraju pokazao kako je Senegal sa Sadio Maneom na samom vrhu tamošnjeg nogometa, i to tek nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca u finalu protiv Egipta kojeg predvodi momčadski mu kolega Mo Salah.

Što se tiče gore spomenute trojice, Abdallahi je za svoju Mauritaniju sakupio svega 60 minuta na terenu, i to u prvom kolu protiv Gambije, dok je Ngouali za Gabon odigrao dva susreta u kojima je skupio malo više od jedne pune minutaže na terenu. Treći, daleko najutjecajniji akter turnira od HNL predstavnika jest upravo preostali nam Hassane Bande, 23-godišnji lijevi krilni napadač koji je uz sunarodnjake iz Burkine Faso, dogurao do samog finiša, točnije, utakmice za treće mjesto.

Hassane Bande postigao majstorski gol prsima na Kupu nacija (VIDEO)

Bande Pule preopasne za novog prvoligaša, Istra 1961 furioznom izvedbom otvorila sezonu (VIDEO)

Iako mnogima posve nepoznata, Burkina Faso sa svojih dvadesetak milijuna stanovnika i FIFA-inim renkingom 56. po redu reprezentacije svijeta zapravo na terenu dosta dobro kotira ako se uzme u obzir da su tek deseta afrička reprezentacija prema FIFA-i. Ove su godine dogurali do četvrtog mjesta, tzv. drvene medalje ispustivši broncu u srceslamajućem porazu nakon komotnog 3:0 vodstva protiv domaćeg Kameruna. Prije toga pamte i jedno srebro, prije toga i broncu. Ovu, novu generaciju Burkine Faso danas vodi Bernard Traore, brzonogi napadač Aston Ville i daleko najveća zvijezda reprezentacije.

No, prije cijele drame nokaut faze koja za nas, sve do susreta za treće mjesto nije niti bitna, u jednoj rovovskoj grupnoj borbi drugoga kola grupne faze, Burkina Faso je osigurala prolaz “dalje” kasnim pogotkom protiv Zelenortske Republike. Nabacio je Issa Kabore s otprilike 40 metara od gola, a s druge strane, brz poput vjetra utrčao je Hassane Bande i zabio svoj prvijenac za reprezentaciju.

Krilni napadač Istre 1961, koji je inače pod ugovor sa nizozemskim Ajaxom, napunio je taman godinu dana od svog dolaska u Pulu na 18 mjeseci posudbe. Prošao je na Aldo Drosini grčevitu prošlosezonsku borbu za opstanak, pa se može reći da se tek ove sezone dovoljno adaptirao da se provjeri njegov stvarni potencijal i učinak na terenu. Gledali smo ga u sjajnom izdanju na početku sezone protiv Dragovoljca, Bande je neugodan dribler i svakako može napraviti razliku u posljednjoj trećini igrališta. Nakon prošlosezonskog prvijenca u HNL-u u utakmici protiv Gorice, sada je na šest pogodaka, 13 kola prije kraja.

Sprema li se prava senzacija u Puli: Srpski biznismen i novi vlasnik Southamptona kupuje Istru 1961!?

Svjež nakon dugog turnira i nešto kraćeg odmora, Hassane trenira s momčadi ususret domaćem ligaškom susretu protiv Osijeka pa smo ga posjeli na ugodni razgovor u Medulinu gdje se momčad većinu tjedna i priprema ligaške izazove.

Naravno, na početku nije mogao izbjeći pitanje o dojmovima, ali i umoru koji dolazi nakon turnira poput Afričkog kupa nacija, i to usred natjecateljske sezone

„Stigao sam prošloga tjedna. Naravno, bio sam umoran, kao i uvijek nakon turnira, pogotovo kada traje tako dugo. Sad sam već nekoliko dana ovdje u Puli, mislim da sam se u ovih par dana dobro odmorio„ sramežljivo počinje Bande na solidnom engleskom uz lagani smiješak na licu.

Ne bi bilo fer njegov inauguralni reprezentativni turnir zasladiti pitanjem o pogotku Zelenortskim Republici, a potom se podsjetiti nogometnog horrora iz susreta za treće mjesto. Otvorili smo zato pitanjem o tom neobjašnjivom padu nakon komotnog 3:0 vodstva iz 50. minute. Snove o bronci srušio je najbolji strijelac turnira Aboubakar dvama pogocima u kasnoj fazi susreta. Zbrojno s prvim pogotkom Bahokena, na semaforu je stajalo 3:3, a na raspucavanju s 11 metara, posve je jasno tko je bio mentalno podređen...

„Ne razumijem ni ja kako nam se to dogodilo. Ali mi smo mlada reprezentacija, nemamo baš puno iskustva na turnirima ovakvog tipa. 2013. godine smo izgubili u finalu, bili smo drugi. Puno je talentiranih igrača u Burkini Faso, svaki puta smo jako blizu“ prepričava nam mladić koji nema ni trunke ogorčenosti u sebi iako je proživio takav pad. Još s reprezentacijom, u koju su njegovi sugrađani počeli polagati ozbiljne nade.

„Na počecima, malo tko je vjerovao u nas. Uvijek imamo puno mladih igrača kako sam i rekao, te najbitnije, manjak iskustva. Malo tko je vjerovao da možemo igrati na tako visokoj razini. Nakon nekoliko dobrih utakmica, puno ljudi je primijetilo da imamo puno talenata koji mogu napraviti razliku na terenu protiv jako kvalitetnih ekipa“. Krenulo je u Južnoj Africi 2013. godine gdje su poraženi u finalu od Nigerije, kasnije, 2017. godine bronca u Gabonu, i sada ta, za njih nesretna drvena medalja iz Kameruna.

Prevedeno, očekivanja su porasla, a pošto Burkine Faso nije bilo na prošloj afričkoj smotri u Egiptu, rano ispadanje bi ušlo u sferu razočarenja. Upravo zato je Bandeov gol iz drugog kola toliko važan, donio je njihovu jedinu pobjedu iz grupne faze koja im je, s ukupno četiri boda, donijela nokaut fazu turnira. Čim smo se dotaknuli te teme, Bandeov osmijeh se poprilično raširio. Hassane je očigledno ponosan na to ostvarenje, ipak je zabio važan pogodak.

„Daa, hvala ti. Bio sam jako, jako sretan. Bilo je nevjerojatno. Prvi gol na prvom velikom reprezentativnom turniru za mene. Igrao sam i prije ozljede, onda me nije bilo preko godinu dana, pa sam po povratku, nažalost, izgubio mjesto, točnije, nisam igrao. Mislim da sam imao pet utakmica sve skupa do ovog turnira.“

Inače, odlično ide i njegovom kolegi Issi Kaboreu, koji mu je asistirao za taj, možda u njegovoj karijeri i prekretnički gol. Kabore je naime proglašen najboljim mladim igračem turnira, a trenutno se i on „kali“ po posudbama. Kao igrač Manchester Cityja, trenutno nosi dres Troyesa..

„On je bio zasluženo najbolji mladi igrač turnira. Isto je, kao i ja, stigao u Mechelen iz Burkine Faso. Nismo tamo skupa bili, on je došao nešto kasnije. Sada je on član Manchester Cityja, a ja Ajaxa. Sjajan je.“

I tako smo, bez pretjerane drame, zatvorili prvo poglavlje razgovora. Afrički kup nacija je iza nas, Bande gura dalje na klupskom planu, a reprezentacija će već nekako opet doći. Burkina Faso neće nastupati u Kataru pa se Bande na terenu u miru može posvetiti klupskom nogometu. Prvi izazov po povratku ga čeka već u subotu. Hotelski lobi se žamorio, momčad se priprema za dolazak Osijeka. Hassane nije puno govorio o Bjeličinom kadru, ipak je malo reagirao na prelazak Lovrića iz Gorice u Gradski Vrt...

„Vidjet ćemo hoću li igrati iduću utakmicu, nadam se. Osijek? Kvalitetna ekipa, bit će jako teško. Lovrić? Voli puno pucati. Haha. Opasan je jako.„

Bande je itekako u pravu. Lovrić nastupa već tri sezone u uzlaznoj formi. Prvo je zabio deset, potom 14, a zatim prošle sezone 17 pogodaka u HNL-u. Ove sezone, sličan učinak kao i Bande, sedam, odnosno šest u sezoni koliko ih je postigao Hassane. Razgovarajući s igračem upitali smo ga i s kakvom bi on osobno statistikom bio zadovoljan kad ćemo podvući crtu na kraju sezone u svibnju.

„Nisam još zadovoljan s prikazanim. Imam šest postignutih golova do sada, moram zabiti još barem pet, onda ću eventualno biti zadovoljan. Kada sam došao prošle zime, ekipa nije bila baš u najboljem stanju, imali smo tu borbu za ostanak u ligi, treba ti vremena da se navikneš na sve, mislim da sam sada u potpunosti prilagođen na nogomet, sve je puno bolje. Došao sam prošle godine u veljači, nisam ništa znao o Hrvatskoj osim o reprezentaciji, uspjesima i naravno Luki Modriću. Trebalo mi je da se naviknem na život ovdje“

Kako nam se sezone bliži kraju, ili barem odmiče prema posljednjih deset kola, situacija se na terenu dovoljno iskristalizirala. Tko je za Bandea najbolji igrač lige?

„U ovom trenutku? Nema sumnje, napadač Hajduka, Marko Livaja. On je kompletan. Ima puno tehnike, fizički je dominantan, savršen je. Najbitnije, zna zabiti pogodak", ističe Bande, koji za Hajduk ima riječi hvale.

Ovih dana nema osobe koja se nije dotaknula prognoze budućeg novog ili starog prvaka Hrvatske. Zbog iznimno male bodovne razlike, kvartet s vrha (Dinamo, Osijek, Hajduk, Rijeka) podjednako polaže nade u trijumf. Nismo odoljeli da i sami ne upitamo našeg sugovornika „tko će biti prvak.“

„Hajduk sada igra najbolji nogomet, ali zbilja ne znam tko će biti prvak. Mogle bi presuditi nijanse.“

Što će biti s prvenstvom? Čini se da tu zbilja vrijedi ona često spominjana uzrečica „vrijeme će pokazati“. Pošto ne možemo proricati budućnost, preostalo vrijeme za intervju smo posvetili Hassaneovoj prošlosti. Naime, nije samo Afrički kup nacija njegov karijerni „highlight“. Bande je već s osamnaest godina napustio svoj matični Salitas kako bi se okušao u belgijskom Mechelenu.

Njegova je rana biografija, kako smo još ranije istražili iz prijašnjih intervjua po dolasku u Europu, trnovita. Dolazi iz siromašne obitelji, a kako smo kasnije i sami saznali, napustio je i školu, sve kako bi se bavio nogometom. Salitas je s Bandeom velikom brzinom napredovao do prve lige, pa nije za čuditi da je belgijski prvoligaš primijetio njegove kvalitete na prašnim terenima u Africi. Kako sam nastavlja Bande, u Belgiji je napravio uspješnu tranziciju, i napravio sjajno ostvarenje.

„Tamo sam zabio 11 pogodaka u prvenstvu. Imao sam odličnu sezonu. Vidiš, u Mechelenu je bilo drugačije, tamo sam igrao prvo špicu, kasnije su me prebacili na lijevo krilo, čak sam jedno vrijeme igrao i “desetku”. Ipak, mislim da sam najbolji na lijevome krilu, dobro igram i u vršku napada“ zaključuje Bande koji pod redateljskom palicom trenera Garcije igra upravo na svojoj prirodnoj poziciji, lijevome krilu.

NK Istra 1961

I dok se mnogi muče prebaciti se na europske terene, pa se osjetni uspjeh u odnosu na brojne pokušaje mnogih vjerojatno mjeri u promilima, zanimalo nas je kako to da je u Belgiji odmah „kliknuo“. Odgovor se zapravo pokazao jednostavnim, jezik je nekada od presudne važnosti.

„Imao sam samo 18 godina kada sam stigao tamo. Moram priznati, tranzicija mi nije bila ni problematična ni zahtjevna. Živio sam s obitelji koja je govorila dobro francuski. Puno igrača u klubu je pričalo francuski pa mi uopće nije bilo teško. Odmah sam se uklopio, bila je to prirodna tranzicija u Europu.“

Upravo mu je to i pomoglo da kao tinejdžer ostvari svoj veliki, skoro devet milijuna eura vrijedan transfer iz Belgije u redove Ajaxa. I to kakvog Ajaxa. Kopljanici iz sezone 2018./2019. su izgledali tada kao momčad koja tek treba ostvariti svoj potencijal, no danas su svi ključni igrači iz te sezone. redom važne karike u svojim super-uspješnim krugovima. Uostalom, to je Ajax koji je dogurao do polufinala Lige prvaka, samo da bi šokantno ispustio, baš kao i Burkina Faso s Bandeom, 3:0 prednost protiv Tottenhama.

Nažalost, Bande nije bio te sreće da okusi čari Eredivisie i Lige prvaka s tako potentnom generacijom. Tek što je ušao u svlačionicu u kojoj su tada bili Dolberg, Ziyech, Tadić i društvo, Bande je na prvom, prijateljskom susretu protiv Anderlechta doživio teški prijelom noge. Srećom, to je sada iza njega, Hassane je zdrav, ali sigurno se nerado prisjeća te epizode kada je na svojoj koži naučio koliko nogomet može biti okrutan.

„Došao sam u Ajax i odmah sam se u prvoj utakmici teško ozlijedio, polomio sam nogu i ligament. Bilo mi je užasno. Još sam došao u strašno jaku svlačionicu Ajaxa. Bili su tu Frenkie De Jong, Ziyech, De Light, Blind…“

S drge strane, mi se pak malo ubacujemo i spominjemo vratara Gorice Kotarskog. „I Dominik Kotarski je bio tamo, sada je u Gorici, poznamo se. naravno.“

Bande je s terena izbivao preko godinu dana, oporavak je bio dug i mukotrpan. I taman kada se učinilo da je svijetlo na kraju tunela i da će povratkom na teren dobiti toliko željenu priliku u toliko jakom klubu – otpis.

„Vratio sam se nakon ozljede, i odjednom, za mene više nije bilo mjesta, a nisam ni bio jedini koji je tako dulje izbivao s terena zbog ozljede. Bio sam razočaran i još su me poslali u drugu ekipu koja igra u drugoj ligi. Ne znam zašto je tako ispalo, možda jer nisam iz Nizozemske, ne znam.„

Zbog svega što je uslijedilo, postalo nam je izgledno kako će Bande, kojem ugovor s Nizozemcima ističe 2023. godine, do kraja mandata s Kopljanicima igrati na posudbi, no prema njegovim riječima, ne mora biti tako na ljeto kada završi sezona ovdje u HNL-u.

„Sada sam na posudbama. Imam ugovor s Ajaxom do iduće godine. Bio sam prije Pule u Thunu u Švicarskoj, a sada sam, evo već godinu dana u Puli. Posudba mi ističe na ljeto, postoji i pravo otkupa, ali mislim da neću ostati, vidjet ćemo.“

NK Istra 1961

Kad se već ne vidi u Hrvatskoj, upitali smo ga kako bi mu mogla izgledati daljnja karijera. Nabrojali smo i neke lige, no Bande se nije do kraja otvorio sa svojim afinitetima. Nakon kratkog koketiranja s budućnošću, brzo se prizemljio u sadašnjost.

„Ne znam što me dalje čeka. Vraćam se na ljeto pa ćemo vidjeti. Ako bi mi Ajax dao priliku, to bi bilo sjajno. Ali ne želim uopće o tome sada razmišljati, čeka me još puno posla s Istrom, imamo pred sobom još trinaest utakmica ove sezone.„

Za sami kraj razgovora smo ostavili priču o njegovoj Burkini Faso. Hassane, osim što mora razmišljati o svojoj karijeri i brinuti o svojoj obitelji, sigurno prati i što se događa u njegovoj državi. Naime, u Burkini Faso je nedavno izveden puč, no čini se da tamo, bez obzira na nagle prevrate u vladajućim garniturama koje često znaju biti i nasilne, život uvijek ide dalje. Bande je naime nakon turnira stigao svratiti i do „svojih“.

„Da, da išao sam doma poslije Afričkog kupa nacija, vidjeti naravno svoju obitelj. Bilo mi je zbilja lijepo, mislim da su ljudi sada u Burkini Faso sretniji. Situacija je bila napeta, ali je sada ipak stabilnija, nadam se da će stvari krenuti na bolje.„

Svratili smo i do prašnjavih terena na otvorenom gdje djeca u Burkini Faso uče igrati nogomet. Nismo Bandea gnjavili o tome kome je kada i koliko golova dao u svojoj brzinskoj „kampanji“ s kojom je njegov Salitas ušao u prvu ligu. Popričali smo o nogometu općenito, o tome što djeci uopće znači ta igra, koja kasnije nekima poput Bandea, postane i posao. Upitali smo ga kako je biti u tom promilu onih koji su uspjeli, ima li formule za uspjeh pored toliko konkurencije?

„Svi klinci na cesti igraju nogomet. Milijuni njih žele postati nogometašima. Tako da je jedina dobitna situacija ta da moraš imati i talent, ali i sreću. Znaš, ako imaš talent, ali ne radiš na njemu, neće ti se ni posrećiti. S druge strane, ako ti se posreći, čak i ako nemaš baš talenta, ali jako naporno radiš i treniraš, možda češ i dobiti šansu negdje. U mojem slučaju, kod mene je skoro pa sve prošlo u znaku rada.“

Kako smo i napomenuli, samo mali broj njih uspije doći do velikih nogometnih pozornica. Bande, iako i dalje traži svoje mjesto za stvarni europski iskorak, ima sreću da je uspio od nogometa zaraditi za život. Probali smo ga iznenaditi s pitanjem o tome što je htio biti prije nego li je shvatio da je nogomet njegov poziv, no nije se dao smesti..

„Haha, plan B je bio problematičan kod mene. Prestao sam ići u školu da bi trenirao nogomet. Nisam htio vrijeme provoditi tamo, tako da ako mene pitaš, meni je plan B bio nogomet. Nije bilo druge“ iskreno progovara Bande dok se polako ustajemo s razgovora uz nekoliko brzopoteznih pitanja za pozdrav. Ako je Marko Livaja najbolji igrač HNL-a, tko su mu primjerice najdraži igrači općenito. „Uzori su mi Sadio Mane i Karim Benzema. Obožavam ih, nevjerojatni igrači. Inače navijam za Real Madrid.“

Isto tako, Bande nam kao punokrvni profesionalac nije imao baš puno toga za ispričati o svom životu u Puli. Kaže da je fokusiran samo na treninge.

„Ne idem po gradu, ne izlazim baš. Ovdje sam isključivo fokusiran na nogomet tako da odem na trening i onda se doma odmaram i relaksiram. Posvećen sam treninzima.“ Zatvorili smo tako naš razgovor u predvorju medulinskog hotela, tik nakon treninga, prije ručka. Žamor u prizemlju, nekoliko sportskih ekipa na pripremama, dok se igrači i stručni stožer Istre 1961 vjerojatno dogovaraju kako će se danas postaviti u važnom okršaju protiv goropadnog Osijeka.

Uz Lovrića i Caktaša je provod zagarantiran, no moglo bi se nešto pitati i domaćina. Ako će Bande biti spreman i raspoložen, moglo bi biti jako zanimljivo.