INTERVJU – Goran Vlaović: Sve nas zanima duel Bjelice i Krznara, a u mladoj reprezentaciji vidim rješenje za ‘problem’ nedostatka klasičnog centarfora

Euforija nakon plasmana Hrvatske na svoje šesto svjetsko prvenstvo i 12. veliko natjecanje u povijesti jedva da se stišala, a domaća javnost ponovno se usmjerava na ligaški nogomet. Ovog vikenda u nikad zanimljivijoj sezoni 1.HNL očekuju nas dva derbija. Na Maksimiru treći Dinamo dočekuje drugi Osijek, a na Rujevici vodeća Rijeka u Jadranskom derbiju dočekuje četvrti Hajduk.

Kada bismo napadače koji su zaigrali za zagrebački Dinamo rangirali po kvaliteti, u top 10 vjerojatno svake ljestvice pronašla bi se, uz jednog od najboljih strijelaca kluba svih vremena Igora Cvitanovića, dva centarfora koja su profesionalnu karijeru započeli u Osijeku, kasnije se dodatno afirmirali u Dinamu iz kojeg su se otisnuli u inozemstvo, a svjetsku slavnu dosegnuli su igrajući zajedno u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Riječ je dakako od Davoru Šukeru i Goranu Vlaoviću koji su neposredno pred raspad bivše države Gradski vrt zamijenili Maksimirom.

Kako je još uvijek prva vijest dana plasman Hrvatske u Katar, a u subotu će to biti derbi između Dinama i Osijeka na Maksimiru, Goran Vlaović se prometnuo u idealnog kandidata da ‘jednim udarcem ubijemo obje muhe’ – rezimiramo nastup Hrvatske u kvalifikacijama za Mundial i najavimo derbi na Maksimiru.

Prvo smo, dakako, krenuli s recentnom prošlosti...

“Kvalifikacije su ovaj puta bile dobre, štoviše, vrlo dobre, a na kraju su završile odlično. Naši standardi su ponekad dosta visoki pa bismo za ocjenu ‘odličan’ htjeli da smo i prije zadnjeg kola osigurali nastup na Svjetskom prvenstvu, no to nije uvijek lagano. Dečki su na kraju pokazali kvalitetu, veliku volju i želju. Hrvatska je djelovala nadmoćno iako smo na kraju slavili s minimalnom prednosti i to njihovim autogolom. Zasluženo smo izborili plasman na Svjetskom prvenstvu”, rekao nam je u uvodu razgovora bivši napadač Osijeka, Dinama, Padove, Valencije, Panathinaikosa i, dakako, hrvatske reprezentacije.

Vlaović slavi gol Njemačkoj na Svjetskom prvenstvu 1998. (Foto: Reuters)

Goran Vlaović je u karijeri dijelio svlačionicu s izbornikom Rusije Valerijom Karpinom koji mu je, tvrdi Vlaović, bio i cimer. Zanimalo nas je kako Vlaović gleda na defenzivni i pragmatični pristup svojeg bivšeg suigrača i igru na ‘nulu’ na punom Poljudu?

“Bilo je i logično da će se Rusija tako postaviti budući da su prije utakmice imali povoljnu situaciju i za plasman u Katar im je dovoljan bio i bod. No, rekao bih da je više od njihovog pristupa prevagnula naša nadmoć, kvaliteta i velika želja da tu utakmicu pobijedimo. Hrvatska je natjerala Ruse da se povuku u svoju polovicu i praktički cijelu utakmicu provedu u i oko svojeg šesnaesterca. Njihov defenzivni pristup je više rezultat naše dobre igre, nego Karpinove odluke”.

Izuzev vremena i stadiona, utakmica protiv Rusije dosta je podsjećala na jednu utakmicu reprezentacije u kojoj je sudjelovao i sam Goran Vlaović. U jesen 2001. Hrvatska je igala odlučujući dvoboj za plasman na Svjetsko prvenstvo 2002. u Japanu i Južnoj Koreji. Protivnik je bila Belgija na Maksimiru, a Hrvatskoj je, kao i u Splitu, prijetilo da se ne plasira direktno na Mundial i ostane bez prilike da brani medalju s prošlog Svjetskog prvenstva.

Vatreni su dominirali, nizali prilike, a Belgiju su slomili tek u završnici dvoboja i kao prva momčad skupine izborili Svjetsko prvenstvo.

“Inače je nezahvalno uspoređivati vremena i utakmice, ali slažem se da između te dvije utakmice ima određenih poveznica. U obje utakmice smo dominirali i na kraju zasluženo pobijedili. Je li lakše bilo igrati ili gledati takvu utakmicu? I kao igrač mi je uvijek bilo lakše igrati nego gledati utakmice, a tako je i danas. Kada gledaš, ne možeš nikako pomoći, samo navijati. Nažalost, nisam mogao prisustvovati utakmici na Poljudu, gledao sam od doma. No, unatoč nepovoljnom rezultatu do samoga kraja uživao sam u utakmici. Čak sam, neposredno pred njihov autogol, sam sebi rekao da bez obzira kako će utakmica završiti, da se dečkima ne može ništa zamjeriti i da ćemo se s takvim pristupom, ako već ne direktno, u Katar plasirati putem dodatnih kvalifikacija. Nekoliko minuta nakon tog promišljanja stigao je gol koji nas je odveo na Svjetsko prvenstvo”.

Ono što se u javnom i medijskom prostoru apostrofira još od umirovljena Marija Mandžukića nakon završetka Svjetskog prvenstva u Rusiji, jest nedostatak klasičnog golgetera u hrvatskoj reprezentaciji. Najbolji strijelci Vatrenih u nedavno završenim kvalifikacijama bili su Luka Modrić, Ivan Perišić i Mario Pašalić s tri pogotka, a ruski blok na kraju nisu uspjeli probiti hrvatski napadači već njihov stoper.

“O toj temi se već dosta pisalo i provlačilo kroz medije. Hrvatska ima dosta kvalitetnih napadača, međutim, nemamo tog jednog klasičnog ‘killera’, koji ne sudjeluje previše u igri, koji je tu da zabija golove. Međutim, Hrvatska ima puno tih ‘drugih’ napadača, tih takozvanih ‘desetki’, što, recimo, dosta veliki broj reprezentacija nema. Trebamo biti svjesni da se promijenio i sustav igranja u odnosu na ranije. Hrvatska ima četiri do pet igrača koji posjeduju fantastične kvalitete. Kramarić, Petković, Livaja, pa čak i Vlašić, svi oni imaju sličan stil igre te pretendiraju na to mjesto ‘druge špice’. Vole se vračati po loptu, pomagati veznoj liniji, ali ih onda fali u suparničkom kaznenom prostoru”.

Koje je onda rješenje, zanimalo nas je?

“Po meni bi Dalić trebao tražiti barem jednog od njih da zaigra klasičnog napadača, odnosno špicu koja će se kretati po suparničkom kaznenom prostoru, završavati akcije i, dakako, zabijati pogotke, što je za napadača najbitnije. Mislim da bi se dečki morali prilagoditi toj situaciji i da bi netko trebao preuzeti ulogu centarfora koji zabija, a ostali mu pomagati u tom naumu. Svi su oni iznimno kvalitetni napadači i vjerujem da sa svojim znanjem i vještinom mogu nadomjestiti činjenicu da nisu pravi golgeteri”.

Goran Vlaović - strijelac prvog gola za Hrvatsku na velikim natjecanjima, 1996. na EP-u protiv Turske (Foto: Reuters)

No, dok u A selekciji možda fali prava ‘devetka’, u Bišćanovoj U21 momčadi u ovom trenutku stasaju tri napadača koje možemo okarakterizirati kao prave ‘killere’. Riječ je, dakako, o Roku Šimiću, Marinu Ljubičiću i Dionu Dreni Belju.

“Sva trojica pokazuju visoku kvalitetu i potencijal. Neki u ovom trenutku malo više, a drugi malo manje. Siguran sam da sva trojica imaju potencijal da jednoga dana preuzmu ulogu prvog napadača hrvatske nogometne reprezentacije. Jedino što im mogu poželjeti jest da se nastave pravilo razvijati, da ostvare fantastične karijere i da izbornik A reprezentacije, tko god to bio u datom trenutku, ima slatke brige oko njih trojice”.

Nakon što smo s Vlaovićem apsolvirali prošlost, sadašnjoj i budućnost hrvatske nogometne reprezentacije, okrenuli smo se maksimirskom derbiju u kojem se susreću njegova dva bivša kluba – domaćin Dinamo u ovom trenutku ima tri boda, ali i utakmicu manje od Osijeka koji ima jednak broj bodova kao i vodeća Rijeka.

Kujtim Shala, Zvonimir Boban i Goran Vlaović na humanitarnoj utakmici za Slavka Ištvanića (Foto: Pixsell)

“Znamo da su pred derbi bilo kakve prognoze nezahvalne, da je gotovo nemoguće pogoditi ishod utakmice, a mislim da je to odlično za hrvatski nogomet. Stvarno je fenomenalna situacija koju u ovom trenutku imamo – četiri gotovo pa jednako kvalitetne momčadi bore se za prvo mjesto. Sjetimo se samo situacija iz zadnjih nekoliko godina, izuzev prošle sezone i one u kojoj je Rijeka osvojila naslov. U ovom trenutku već smo praktički imali prvaka. Tako da me izuzetno veseli ova situacija. Dinamo je možda i dalje najbolja momčad, ali kada su mu konkurenti ovako dobri, onda je i toj najboljoj momčadi puno teže igrati. Nekako sam siguran da nas očekuje zanimljiva sezona do samog kraja prvenstva”, rekao je Vlaović te je dodatno prokomentirao očekivanja od samog derbija na Maksimiru:

“Reći ću diplomatski – neka pobijedi bolji. Osobno očekujem zanimljivu i izjednačenu utakmicu. Kao što sam već rekao, Dinamo možda je u ovom trenutku u prednosti zbog velikog broja kvalitetnih igrača, što se najbolje vidi po broju reprezentativaca u Dinamovom kadru. No, zagrebačka momčad iza sebe ima jako veliki broj europskih utakmica ove sezone, a i taj veliki broj reprezentativaca bi mogao biti dvosjekli mač. Pitanje je u kakvom će se stanju i formi vratiti u klub, hoće li se uspjeti dovoljno rekuperirati za utakmicu. Osijek se po tom pitanju nalazi u puno boljoj situaciji. Uz to, Dinamo ima obavezu i imperativ pobjede budući da igra na domaćem terenu”.

Davor Javorovic/PIXSELL

No, dobri rezultati Osijeka prošle sezone su, tvrdi Vlaović, i u Gradu na Dravi podignuli očekivanja, samim time i pritisak.

“Iako je na Dinamu u ovom trenutku veći pritisak, Osijek je potvrdio da ima dovoljnu kvalitetu boriti se za prvaka države. Samim time se i na momčad Osijeka diže pritisak. Kvaliteta momčadi je u ovom trenutku još uvijek na strani Dinama, no ne toliko u odnosu na prethodne godine. Imena na papru u nogometu ionako nisu presudna već način na koji su ona posložena na terenu i kako će ući u utakmicu”.

Dosta veliki fokus bit će i na duelu dva trenera. Nenad Bjelica dosta je motiviran u utakmicama protiv svojeg bivšeg kluba, no u dvije utakmice protiv Krznarovog Dinama ima remi i poraz. Ovo će biti prvi duel ovih trenera na Maksimiru, a Goran Vlaović dobro poznaje obojicu.

“S Bjelicom sam prošao čitav omladinski pogon, a s Krznarom sam igrao u mladoj hrvatskoj reprezentaciji. Sjećam ga se i iz HNL-a dok je igrao za Varteks, prije nego što sam otišao u inozemstvo, a on stigao u Dinamo. Pratim ih obojicu kao trenere i smatram da zasluženo vode ovakve klubove. Siguran sam da će se obojica jako dobro pripremiti za utakmicu. Ovaj trenerski dvoboj je svima nama jako zanimljiv no mišljenja sam da, iako je trenerova uloga bitna, igrači na terenu su ti koji odlučuju ovakve utakmice”.

Luka Stanzl/PIXSELL

Kao i hrvatska reprezentacija, oba protagonista derbija ove sezone imaju problem s centarforima. Ramon Mierez prošle je sezone bio prvi topnik lige, a ove sezone se prilično muči s realizacijom i postizanjem pogodaka. Dinamo je odlaskom Marija Gavranovića i povlačenjem Brune Petkovića na ‘prirodnu’ mu poziciju, pak, drugo tražio prvog napadača. Na kraju ga je dobio u ‘zaboravljenom’ Komnenu Andriću koji posljednje vrijeme igra u dobroj formi.

Komnen Andrić za Mozzart Sport: Hejteri će komentirati, ali nigdje mi nije bilo ljepše nego u Dinamu

“Ja bih samo napomenuo da se nogomet posljednjih godina dosta primijenio. Više nije primarno imati napadača poput, recimo, Pippa Inzaghija koji je bio strijelac i ništa više, praktički beskoristan izvan kaznenog prostora, a unutar 16 metara izvanserijski realizator. Danas dosta golova postižu krila, bočni igrači, veza, pa i stoperi, kao što je čest primjer kod Dinama. Stoga ne treba previše apostrofirati broj golova nekog napadača jer isti može biti koristan i na druge načine. Nogomet je danas jednostavno drukčiji”, rekao je Vlaović i nastavio:

“Bez obzira na to što Dinamo i Osijek u ovom trenutku možda nemaju prvog strijelca lige, to ne znači da im napadači nisu dobri. Recimo, Mierez je pravi centarfor, robustan, jak, ima fenomenalni skok. Svi znamo koliko je golova zabio prošle sezone i siguran sam da će se vratiti u golgetersku formu. Dinamo je, pak, opasan sa svih strana, napadači otvaraju prostor drugim igračima koji onda ulaze u šesnaesterac i zabijaju golove, što se najbolje vidi kod jednog Ademija”.

Vlaović se, također prisjetio i svojeg učinka u derbijima dok je bio igrač Osijeka i Dinama.

“Zanimljivo, dosta sam često zabijao u derbijima. Dinamu u dresu Osijeka, a Osijeku u dresu Dinama”, rekao nam je kroz smijeh.

S obzirom na to da nam se rijetko pruža prilika da porazgovaramo s igračem koji je nosio i dres slavnog španjolskog kluba Valencije, zanimalo nas je prati li Vlaović svoj bivši klub, koji je nakon nekoliko godina prosječnosti u sezonama 2017/18 i 2018/19 vratio u vrh španjolskog nogometa, 2019. je čak osvojio i Kup kralja da bi posljednje tri sezone ponovno utonuo u prosječnost.

Valencia se u ovom trenutku nalazi na 10. mjestu Primere s četiri pobjede, pet remija i četiri poraza nakon 13 kola.

“Naravno da pratim Valenciju. Ponekad sam malo žalostan kada vidim što se događa u klubu. Ne pratim samo utakmice već i sve što se događa oko kluba. U Valenciji postoji veliko nezadovoljstvo s vlasnikom, navijači smatraju da se previše prodaje, a premalo kupuje, smeta ih ambicija kluba, da se stvori momčad koja će ponovno biti konkurentna najboljim klubovima lige. To navijače u Valenciji jako boli, uključujući i mene koji sam i dan danas ostao navijač Valencije. Nadam se da će se to promijeniti. Kada, ne znam. Kako? Još manje”.

Vlaović u dresu Valencije (Foto: Reuters)

Za kraj, upitali smo Vlaovića jedno trivijalno pitanje. U Valenciji je dijelio svlačionicu s dva velikana južnoameričkog nogometa Romariom i Claudiom Lopezom, a u Hrvatskoj s velikanima europskog nogometa, Davorom Šukerom i Alenom Bokšićem.

Kada bi bio trener i morao birati, koji napadački dvojac bi izabrao u svoju momčad?

“Ovo je ekstremno teško uspoređivati. Nažalost, niti jedan od ta dva napadačka tandema nisu puno igrala zajedno, barem ne onoliko koliko su navijači htjeli, što ne mogu reći za sebe, jer je njihova raspoloživost utjecala i na moj status. Međutim, kada sagledam te napadače iz sadašnje perspektive, da, i ja bih volio da su Šuker i Bokšić više igrali zajedno, jer su karakteristikama bili različiti tip napadača, a bili su ubitačni”.

Vlaović i Šuker na Svjetskom prvenstvu 1998. (Foto: Reuters)

“Romario i Lopez nisu igrali puno zajedno jer je Romario u Valenciji praktički bio dva put po dva mjeseca i zapravo se jako malo naigrao. Čak sam u oba slučaja ja najčešće igrao u tandemu sa sva četiri napadača, Šukerom i Bokšićem u reprezentaciji te Lopezom i Romarijem u Valenciji. No, u svakom slučaju, riječ je o četiri fenomenalna napadača iza kojih su stvarno. velike karijere”, rekao nam je za kraj Vlaović.

Pitanje za koga će navijati u derbiju između Dinama i Osijeka na Maksimiru ipak mu nismo htjeli postaviti.