INTERVJU - Gonzalo Garcia: Dinamo u Maksimiru? To je drugi sport! HNL je prepun sjajnih igrača, no ovdje ni Modrić ne bi izgledao kao Modrić

Čim dođete na stadion Aldo Drosina u Puli shvatite jedan od razloga zašto je Istra 1961 ove sezone hit HNL-a. Atmosfera, gotovo obiteljska, svatko sa svakim popriča, opuštenost na svakom koraku. A važan dio te priče svakako je i trener Gonzalo Garcia. Ako ne i najvažniji. Uklopio se Urugvajac u takav stav, dočekao nas je, također, vrlo srdačno, raspoložen je, miran, sve suradnike i klupske zaposlenike pozdravlja nasmijan. Vidi se da mu je u Puli lijepo, da je tu već kao kod kuće, vidi se to i na rezultatima. Istra je u prva tri proljetna kola uzela sedam bodova, došla u krug boraca za Europu. pobijedila je uvjerljivo Hajduk (3:0). U petak gostuje u Maksimiru, protiv Dinama će pokušati napraviiti još jednu senzaciju. Ako je išta, kad je Istra u pitanju, još uvijek senzacija.

Postao je zadnjih dana zanimljiv i Gonzalo Garcia. Medijskih je obveza više nego inače, postao je tražena osoba, ali odmah na početku intervjua za Germanijak rekao je da mu to ne smeta, dapače, to je dokaz da se na Drosini događa nešto dobro.

"Bilo je mirno donedavno, u zadnje je vrijeme puno posla za mene i igrače, ali to je dobra stvar, Istra je u medijima. Radimo dobar posao, radimo teško, ponašamo se jako dobro. Sve je pozitivno, lijepo je vidjeti Istru u tom kontekstu", rekao je Gonzalo Garcia, koji je najčešća meta intervjua. U Istri je već godinu i pol dana, drugi je najdugovječniji trener trenutno u HNL-u (prvi je Silvijo Čabraja), ali dosad je bio nekako samozatajan, ne previše u fokusu. Zadnjih dana, posebno od pobjede nad Hajdukom na putu je da postane zvijezda.

"A ne, nisam ja nikakva zvijezda. Dugo sam u nogometu i znam kako se sve brzo mijenja. To su lijepi trenuci, u kojima see treba uživati, ali loši su trenuci tu, iza ugla i toga treba svatko biti svjestan. Osoba sam koja je umjerena u emocijama, smiren, nisam euforičan, niti depresivan. To je nogomet, volim to što radim i vjerujem u ono što radimo. Naravno, volim kad su ljudi sretni, ali pokušavam dati sve od sebe i sretan sam kad vidim da radimo dobro. Ne gledam uvijek samo rezultat, jer on ne mora biti pokazatelj da sve radimo dobro."

Kako ste se snašli u Puli, u Hrvatskoj?

"Jako mi se sviđa, stvarno uživam, obitelj mi je sretna. Imam dobar odnos s ljudima u Hrvatskoj, slično je kao Urugvaj u puno stvari. Sretan sam, svi smo sretni."

Za pojmove HNL-a sad ste već dugo ovdje, to znači i da su u klubu prepoznali kvalitetan rad?

Garcia uoči Dinama: "Dinamo je s razlogom na vrhu, a nemamo pritisak za Europu", Petrušenko: "Oni su kao Dinamo Kijev"

Hoće li Dinamo nakon što nije uspio dovesti Belju krenuti po Matiju Frigana?

Postoji li treća opcija? U križaljkama 'novog Dinama' spominje se nekoliko imena čak i ono bivšeg ministra!?

Ima li Dinamo stvarno jako širok roster?

Ovakav Dinamo ne želi gledati ni sam Ante Čačić! Koliko god bio blizu naslovu

"To je moja druga sezona u Istri, godinu i pol sam ovdje. Trenerski posao nije siguran i stabilan, ali ja sam dosad imao sreće, gdje god da sam bio uvijek sam završio proces, koji sam htio ostvariti. Nisam nikad razmišljao o porazu, što ako dođe poraz pa dobijem otkaz, već samo da svi radimo posao kako treba, da igrači napreduju, da budu sretni. Lijepo je kad možeš u jednom klubu završiti neki proces koji si zacrtao. Ono što me u Istri veseli, mi stalno idemo naprijed, korak po korak. Završili smo prošlu sezonu dobro, imali smo neke problem na početku, trebalo je i meni vremena da se priviknem, kao i svakom strancu svuda na svijetu. Početak je bio težak, ali nakon toga, osjećam da samo napredujemo, atmosfera je odlična, jako je lijepo."

Kako doživljavate HNL u odnosu na lige u kojima ste radili ili igrali?

"HNL je teška liga, jer nema puno klubova, Igraš stalno protiv istih protivnika. Također, jasna je podjela na ove najbolje i one ostale. Ali, doista teška liga, momčadi su kvalitetne, kompetitivne. Uvjeti su također nekad teški, igra se po vrućini, vjetru, kiši, snijegu... Što nije alibi, ali čini ligi dodatno zahtjevnom. Rekao bih da je HNL mentalna liga. Volim to."

PUNO IGRAČA IZ HNL-a MOŽE ODMAH IGRATI U NAJBOLJIM LIGAMA

A kakva je sama kvaliteta lige?

"Dinamo bi bio u Nizozemskoj kandidat za naslov, Hajduk, Osijek i Rijeka bili bi isto konkurentni. Međutim, kad govorimo o kvaliteti lige, to nije problem HNL-a, više je problem infrastruktura. Ponekad je važnije kako nešto izgleda i kako se prezentira, nego kako stvarno jest. Imate sjajne igrače koji dolaze iz Hrvatske i napravili su velike karijere. I stalno tu ima odličnih igrača, dakle, kvaliteta nije upitna. Recimo, kad vidite Luku Modrića na Bernabeuu, to je nešto sasvim drugo nego da ga stavite ovdje u ligu, iako je on isti Luka Modrić. Kako pokazujete igrače, tako izgleda. Puno je talenata u HNL-u, u svakom klubu. Recimo, imate barem sedam igrača koji su fantastični u jednom Varaždinu. Mogli bi igrati u bilokojoj ligi! Lokomotiva, ima ih kod nas... Pogledajte, recimo, Belju. On ode iz Osijeku u Bundesligu i odmah tamo igra. A ima igrača i u drugim klubovima, koji bi se jednako dobro snašli vani. Slično je kao i u Urugvaju, vidite ih tamo na terenu, ne čine vam se možda tako dobri. Ali, onda odu i igraju, recimo, u Atleticu u Madridu. To je taj mentalitet, koji je nama i vama sličan. Dakle, HNL je jako kvalitetna liga, samo se to nekad ne pokazuje. To je i to pitanje stadiona. Kad odeš na utakmicu u Bundesligu, stadion te sam zove da dođeš, to je party, to je jedna sveobuhvatna priča."

Što Vas je u Hrvatskoj najviše iznenadilo? Pozitivno, naravno.

"Puno me stvarilo iznenadilo pozitivno. U nogometu iznenadilo me koliko je svaka utakmica teška i koliko ima kvalitetnih igrača u svkaom klubu, ovo što sam maloprije pričao. A život, Hrvatska je jako lijepa. Znao sam da je lijepa, da ima puno mjesta za odmor, ali iznenadio sam se koliko je lijepa i unutrašnjost, planine, šume, jezera. Odlična je hrana. Iznenadilo me da je puno toga slično kao u Urugvaju, da se, vratim na nogomet, puno je kvalitetnih igrača, koji uspijevaju zahvaljujući svom mentalitetu."

Vratimo se malo na Istru. Koje su Vam ambicije do kraja sezone, sad se pojavila mogućnost plasmana u Europu?

"Ne, nećemo si zadavati cilj plasman u Europu, to je teško. Naš je prvi cilj bio ostanak u ligi, a sad želimo uspjeti u svakoj idućoj utakmici. Želimo napredovati, natjecati se sa svima. Protiv Varaždina smo igrali 45 odličnih minuta, onda smo pali, pa se vratili. Ja želim da budemo 70 ili 75 minuta kvalitetni, da poginemo ljestvicu. A rezultat dođe ili ne dođe. Nekad pobijediš, nekad ne. Nije rezultat taj koji ti daje konačnu ocjenu tvog posla."

MAJKIĆ JE MOŽDA I NAJBOLJI VRATAR LIGE

Slijedi utakmica s Dinamom u Maksimiru. Inače, Dinamo i Šibenik jedine su dvije momčadi koje još niste pobijedili u HNL-u?

"Da, istina, nisam nikad o tome razmišljao. Protiv Dinama smo bili blizu nekoliko puta, prošle sezone, ali nismo uspjeli. Sad smo igrali na početku sezone, izgubili smo 4:1 u Maksimiru, bili smo loši, nismo još bili momčad, nismo imali sve igrače. Protiv takvih momčadi uvijek je teško igrati, moraš odigrati jako dobro, imati i sreće i to još uvijek ne jamči ništa. Mora se puno toga poklopiti. Očekujem da odigramo dobru utakmicu, ali, bit će teško napraviti rezultat."

Premda, dojam je da Dinamo nije u nekoj velikoj formi?

"Ok, ali uvijek je tako s velikim momčadima, treba im neko vrijeme da dođu u pravu formu. U utakmici sa Slaven Belupom bilo je teško igrati, jak je bio vjetar. Ali i nije ista stvar igrati u Maksimiru ili negdje drugdje, u Zagrebu je to drugi sport. Sasvim je drugačije kad protiv Dinama igraš u Maksimiru, još je teže."

Dinamu je otišao Oršić, koji je bio najbolji igrač i strijelac?

"Da, važan igrač, koji može pogoditi u svakom trenutku iz svake pozicije i teško ga je čuvati. Petković je imao ozljedu nakon SP-a, ali sad će biti bolji. Ostali su tamo icdalje. Dobro, Šutalo će nedostajati, ali... Ma, nema Dinamo baš lošu momčad, to je sigurno, haha."

Tko je po Vama najbolji igrač HNL-?

"Ne znam. teško je reći. Imate igrača koji stalno zabija, kao Livaja, ali i Petković je isto sjajan. Puno je igrača dobro, ne mogu reći ni za jednog da je najbolji. Dinamo ima jako puno igrača, puno momčadskih igrača, novi dolaze, tu su Šutalo, Krovinović... Livaja je zabio puno golova, a gol je važan dio nogometa, ako puno zabijaš to znači da si jedan od najboljih."

Kojega biste igrača od tih voljeli imati u Istri?

"Haha, ne trebam nijednog, moji iz Istre su najbolji. Zadovoljan sam kadrom koji imamo. Imamo dobru momčad, igramo dobro kao momčad. Imamo kvalitetne igrače, dobar personality, to je odlična kombinacija. Došao nam je Erceg, on je iskusan igrač, koji nam daje natjecateljski karakter, on je primjer drugima, na treninzima radi maksimalno, sjajno je imati ga u momčadi za gradnju tog mentaliteta. Imamo i sjajnog golmana, Majkića, on je za mene prvi ili drugi najbolji golman lige!"

U kakvim ste odnosima s kolegama trenerima, s kim ste se najviše povezali?

"Ne mogu reći da sam s nekime prijatelj, nije se lako niti povezati, jer se puno mijenjaju moji kolege, s mnogima i nisam stigao ozbiljnije popričati. Loše je što trenera nekad nemaju puno prostora, nemaju dovoljno vremena pa se i ne stignemo upoznati. Ali, bio sam jako dobar s Bjelicom dok je bio u Osijeku, sad sam pričao s Lekom, koji govori španjolski. Zekić, on je zabavan momak, odlična osoba, uvijek nasmijan, s njim mi je gušt komunicirati. Ali, s gotovo svima sam dobar zapravo, ja i nikad nisam imao loše odnose s kolegama, meni je važno da poštuju mene i moje igrače, kao i ja njihove."

Kakav je kolega Ante Čačić?

"On je ozbiljan čovjek, trener s velikim iskustvom i karijerom. Izgleda kao gospodin."

On je iskusan, a Vi ste još uvijek mlad trener. Bit će to svojevrsni sukob generacija u Maksimiru?

"Iskustvo je dobro, daje ti važne stvari. I ja sam bolji trener nego prije pola godine, godinu. Ali, kao i s igračima, tako je s trenerima. Ako si spreman, ako si kvalitetan, svejedno je imaš li 15 ili 40 godina. Mnogima je teško odlučiti i dati priliku mladom igraču, a s trenerima je još teže. Jer, odgovornost je još veća, ne znaju znau što možeš, ne znaju na što si spreman. Po meni, svejedno je mlad ili star trener, bitna je kvaliteta.".

NOGOMET MI JE PRVI HOBI, A NAKON NJEGA TENIS, GITARA, KUHANJE...

Prijatelj ste s Luisom Suarezom. Čujete li se često, pita li kako je u Puli?

"Ma dobro, nije baš da se često čujemo. S njim bio sam u Groningenu, on je otišao, kad sam ja došao i to kratko vrijeme smo se družili, roštilj i slično. U kontaktu smo, ali ništa posebno. On je normalna osoba, poželi mi sreću, ja njemu, i to je to. Pričali smo zadnji put kad je otišao u Gremio, čestitao sam mu. On nema puno vremena za razgovore, ima 300 milijuna prijatelja, haha, Kad ste zvijezda onda dolaze prijatelji odasvud, iz cijelog svijeta, kad niste onda je lakše."

Igrali ste u Heerenveenu s Danijelom Pranjićem. Nedavno Vas je pohvalio da ste najbolji trener u HNL-u?

"Lijepo je čuti da me hvali. Bio je kapetan u Heerenveenu, u odličnoj momčadi, uvijek zabavan, nasmijan. Ostao mi je u lijepom sjećanju, pričali smo neki dan na Instagramu. Igrao sam s nekoliko hrvatskih igrača, uvijek kažem da smo slični po mentalitetu i sa svima sam kliknuo. Osim s Pranjićem, igrao sam u Heraclesu sa Srđanom Lakićem, a na Cipru s Antunom Palićem. Fantastičan igrač, odlična lijeva noga. Da, uvijek sam imao dobre odnose s Hrvatima, smireni, kvalitetni ljudi, a istovremeno i jako zabavni."

Kakve su Vaše trenerske ambicije? Što nakon Istre, koji je idući korak u karijeri?

"Stvarno ne znam. Bio sam u Nizozemskoj, u Danskoj, nakon isteka, u nekim se trenucima nisam osjećao dobro, što se posla tiče.. Želim raditi na više različitih mjesta, probati nove stvari. Želim napredovati, uživati u poslu, to mi je najvažnije. Nemam plan, stvarno ne planiram na način da ću biti tamo ili tamo u nekom trenutku. Bit ću tamo gdje će me stvarno željeti, gdje vjeruju u mene. U nogometu ne možeš reći želim ovo ili ono, moraš uživati u onome što radiš. Jer, što znači biti u Realu, ako nisi sretan? Ne znači ništa. Ambicija je napredovati, učiti nove stvari. Sad mi je fokus na Istri, da budemo bolji, da nikad ne osjećam da je kraj procesa. Želim napraviti još dosta s Istrom."

Ali, postoji li mogućnost da nakon Istre ostanete u Hrvatskoj, da dođete, recimo, u Dinamo? Ili je želja otići ponovno u novu državu?

"Ne znam. Kažem, problem je je u nogometu što se stvarno ništa ne može planirati. Nogomet zna biti okrutan i to je prva stvar koju shvatiš kad od igrača postaneš trener. Ne smiješ planirati više od dva-dva unaprijed. Ako razmišljaš tri-četiri tjedna unaprijed, može se dogoditi da se sve raspadne i prije toga. Ne znam što je sljedeće i iskreno, uopće oko toga ne brinem. I to tražim od svojih igrača, da idemo korak po korak. Sad igramo s Dinamom, tražim isti pristup, disciplinu, strast, da jednako uživamo i igramo. Moj je fokus da zadržimo takav kurs."

Uz nogomet sigurno imate i hobije? Čime se bavite kad niste glavom u nogometu?

"Prvi hobi mi je nogomet. Sretan sam što mogu od njega i živjeti. Volim igrati tenis, svirati gitaru. Loš sam, amater, potpuni. Ali, kad sam kao igrač bio često sam, uzeo sam gitaru i počeo svirati. Onda su mi se rodila djeca, nisam imao vremena. No, sad sam opet počeo. Ne sviram ništa posebno, samouk sam, imao sam tri, četiri lekcije, jer imam prijatelja koji svira. Naučio sam nešto, ali sam amater. Pomaže mi da se fokusiram na to, da se malo distanciram od nogometa, onda sam glavom cijeli u gitari. Volim putovati, vidjeti nove stvari. A jako volim i hranu, to mi je isto hobi. Kuham, počeo sam kuhati prije 10 godina. Kuham sve. Volim sve imitirati, vrlo sam temeljit, jer se na to fokusiram. Ovdje je hrana sjajna u Istri, nevjerojatna, volim i vino, ne puno, naravno, Uf, i vina su odlična u Hrvatskoj, pogotovo u Istri."

RODITELJSKA OPSESIJA UNIŠTAVA DJECU. NISAM TAKAV

Jesu li djeca luda za nogometom? Imate kćer i sina, jel tako?

"Da, ludi su za nogometom, kćer ima devet, sin pet godina. Ona zna sve igrače, to je nevjerojatno. Neki dan je netko od mojih suradnika pitao s kim igramo sljedeću utakmicu. A ona kaže: S Dinamom, u petak! Pa je pitaju: 'A znaš li ti tko je golman u Dinamu?'. Ona bez razmišljanja izgovori čitavo ime i prezime: Dominik Livaković! Sve zna, sve igrače. I to je lijepo, ali nekad ne želim da im nogomet postane opsesija."

Je li sin talentiran?

"Ne znam još, ima tek pet godina, haha. Igra tu s vršnjacima u Istri, ali teško je išta zaključiti. Iako, moram Vam priznati, ja sam bio sretan što moj otac nije bio opsjednut nogometom, volio je druge stvari i nikad mi nije stvarao pritisak. Nikad mi nije govorio kako bih trebao igrati. I ja ću biti takav, nikad neću stvarati nikakav pritisak svome sinu. Jer, roditeljska opsesija uništila je mnoge mlade igrače, roditelji su svoje frustracije preslikali na djecu i to je jako loše. Ako se zabavljaš, to je najvažnije, ništa me drugo ne zanima. Igrao sam u mlađim uzrastima Reala, tamo je bilo sjajnih igrača. Pazite, igrate u najboljem klubu na svijetu, morate postati igrač. Ali, većina njih nikad nisu postali igrači. Upravo zbog tog roditeljskog pritiska. I ne samo da nisu postali igrači, oni nisu izrasli u zdrave osobe. Zato, ako ti je zabavno, igraj, sretno, ako nije, studiraj, ili radi nešto drugo."

Tko su trenerski uzori Gonzala Garcije?

"Kad sam počeo kao trener, naravno, uzor je bio Guardiola. Pratio sam Bielsu, možda ne sam stil igre, ali više pripremu za utakmicu. Sarri u Napoliju, Klopp u Liverpoolu. Kod svakoga mi se sviđa nešto, neki drugi segment nogometa. Sad mi se jako sviđa i Arteta. Kad njega spominjem, to je to proklestvo nogometa. Očekivalo se da će dobiti otkaz u prvoj ili drugoj godini, a vidite sad taj njegov Arsenal. U 90 ili 95 posto klubova dobio bi otkaz! On nije dobio i sad je fantastičan. To je primjer kako u nogometu nije uvijek rezultat jedino mjerilo uspješnosti trenera, puno je faktora koji odlučuju."

ČVRST ILI BLAG TRENER? JA SAM NORMALAN

Jeste li trener čvrste ruke ili malo 'soft', blaži prema igračima?

"Ja sam - normalan. Nikad ne šutim, uvijek kažem svakom igraču što treba činiti, kažem kad je napravio nešto dobro ili loše. Objasnim im što će se dogoditi ako nešto naprave, oni znaju da ako ne slušaju, da to nije dobro za njih. Ako si dobar, ja ću se podržati, ako ne radiš što tražim od tebe, ti si aut. To je jedan normalan odnos, respekt. Ako nisi na našem putu, nisi s nama i gotovo.. Ali posao mi je i pomoći igraču, da zajedno ostvarimo ciljeve. Generalno, igrači su danas pametniji od trenera pa nema tu puno mjesta za neke psihološke igre. Nisam tip za mind game. Sve mora biti čisto, jasno, što tražim to treba učiniti, zna se što se događa ako ne slušaš i ako nisi dio tima. Jednostavno."

Istra ove godine ima puno mladih igrača u momčadi. Tko bi od njih mogao napraviti najveći iskorak?

"Istina, imamo dosta mladih igrača, dobrih igrača. Perković je već stabilan igrač, Lisica je imao problema s ozljedom, sad se vraća, nadam se da će biti odličan već ove sezone. Majkić je mlad, rekao sam, jedan od najboljih golmana lige, Cacesres, Hujber... Imamo igrače mlađe od 19 godina, koji će možda iduće godine, ako ostanu isti, s radnim navikama, biti važan dio momčadi."

Što se događa s urugvajskom reprezentacijom, na Mundijalu u Kataru niste briljirali?

"Ništa se ne događa, samo je stvar u očekivanjima. Ljudi puno očekuju, jer puno naših igrača igra u velikim klubovima, ali nije isto igrati u reprezentaciji, Na SP-u nismo igrali dobro, ali u normalnim okolnostima prošli bismo skupinu i onda, tko zna. Ne, nije kriza. Urugvaj je bio dvaput svjetski prvak SP-a, mislim da je reprezentacija s najviše trofeja na svijetu, kad se zbroji i Copa America i Olimpijske igre. Mala smo zemlja, ima nas malo, tri milijuna, nammo veliku ekonomsku moć. Ali, postoji program za razvoj igrača, napravljen je lani i kompleks za pripreme reprezentacija. Bez obzira na ta očekivanja, za nas je uvijek dobro kad se plasiramo na Mundijal, ne možemo uvijek biti u završnici, najvažnije je da smo tamo. A onda ako uđemo među 16 ili osam, super. U biti, kao i Hrvatska. Ne možete očekivati da će uvijek biti tako dobra, zato što sad ima odličnu generaciju, ne može se uvijek sve poklopiti za dolazak do same završnice."