INTERVJU – Franko Bogdan: Kad vidim Livaju i Vlašića u dresu Hrvatske znam da je Adriatic veliki klub
Vrijeme Čitanja: 9min | pon. 27.09.21. | 09:14
Prvi čovjek Adriatica je u razgovoru za Germanijak ispričao samo dio priče o malom klubu koji proizvodi velike talente…
Sve je počelo 2010. godine, nakon duge analize, razmišljanja te prethodne uspješne suradnje s Omladincem iz Vranjica Franko Bogdan imao je jasan plan, cilj i viziju. Osnovao je svoj klub, dao mu ime Adriatic i krenuo s radom s malim nogometašima odnosno djecom koja su silno željela postati nogometaši. Bogdan, još osamdesetih godina igrač Hajduka pa kasnije član Borca iz Banja Luke, njemačkih Unterhachinga i Stuttagarter Kickersa te na koncu karijere Šibenika, znao je kako u Splitu i okolici ima prostora za još jednu ozbiljnu školu nogometa uz Hajdukovu te RNK Splitovu. S iskustvom iz Vranjica u kojem je trenirao primjerice Nikolu Vlašića, Bogdan je započeo projekt Adriatic za kojeg nakon 11 godina postojanja možemo reći da je izuzetno uspješan.
„Svaki početak je težak, trebalo je dosta rada, truda i odricanja, pogotovo entuzijazma, da bi danas nakon 11 godina postojanja mogli reći da smo stabilan klub. S solidnom infrastrukturom, odličnom organizacijom te vrlo dobrim timom stručnjaka, što nam omogućuje da imamo kvalitetan rad, rast i razvoj kod mladih nogometaša. Osnovni cilj Adriatica kod ulaska u cijelu ovu priču je bila namjera da poboljšamo kvalitetu rada mladih nogometaša da bi oni bili obučeniji, kvalitetniji i spremniji za seniorski nogomet. Iz prakse znamo da je puno onih koji su u mladim kategorijama bili veliki talenti propalo kada je došlo do seniora. Jer se nisu snašli ili nisu kliknuli ili nisu imali sreće da postanu profesionalni nogometaši“ priča nam glavni čovjek Adriatica, nesumnjivo jedan od najupućenijih ljudi u rad mlađih dobnih skupina.
Sve što je prošao s klubom teško je i pobrojati, od problema s pronalaženjem terena za treninge, suradnje s Hajdukom koja se pokazala uspješnom pa sve do danas kada vrlo uspješno surađuje s drugoligašem Dugopoljem.
„Kada podvučem crtu nakon 11 godina pravo je čudo da smo se uopće održali kao klub. Moram izraziti veliko zadovoljstvo što smo postali ozbiljan klub, uz sve probleme pa i aktualnu pandemiju COVID 19 mi smo ostali čvrsto na zemlji, sa jasnim ciljevima koje smo postavili. Dosta smo igrača iznjedrili koji su danas profesionalni nogometaši, koji žive od nogometa i igraju na visokoj razini u Europi ili Hrvatskoj. To je bio cilj osnivanja, da proizvedemo igrače koji će u nekom drugom klubu doživjeti vrhunce karijere, a da su krenuli od nas. Nama nikada nije bio cilj imati seniorsku momčad, ali moramo je imati zbog pravila da bi naše mlađe kategorije mogle nastupati u službenim natjecanjima. Naši seniori igraju drugu županijsku ligu, to su mladi igrači koji tamo uživaju i mi uživamo s njima bez nekog pritiska“ dodao je Bogdan.
Svih ovih godina kroz Adriatic je prošlo dosta nogometaša, kasnije ćemo spomenuti one najpoznatije, ali činjenica je da je kroz sustav kluba prošlo nekoliko tisuća djece.
„Teško je točno reći koliko djece je treniralo kod nas, danas ih imamo više od 400, a najveća brojka koju smo imali je 520 dječaka u vremenu prije pandemije COVID 19. Svakako riječ je o velikom broju djece o kojima brine 16 trenera uz još nekoliko zaposlenih u administraciji. Najveći naš uspjeh je što smo ušli u Prvu HNL pionira i kadeta 2015. godine kao jedini klub čiji seniori igraju u najnižem rangu. Ponosan sam jer smo bili treći u konkurenciji pionira i da smo u ukupnom zbiru pionira i kadeta bili na sedmom mjestu. A u to vrijeme imali smo suradnju s Hajdukom koji je kod sebe povukao sve koji su vrijedili. Sami ti rezultati daju nam za pravo da je proces rada u Adriatica dobar jer je iznjedrio ogroman broj igrača koji igraju u prvim, drugim ili trećim ligama“.
Neki od onih koji su prošli kroz sustav Adriatica dosegnuli su velike karijere. Nikola Vlašić je kod Bogdana trenirao još dok je bio u Omladincu iz Vranjica, Marko Livaja je nosio dres Adriatica, a danas je mega zvijezda Hajduka, njih dvojica su najviše napravili u nogometu. A gdje su još Stanko Jurić koji danas uspješno igra u Parmi, Ante Roguljić koji je iz Adriatica otišao izravno u Red Bull Salzburg ili hajdukovci Darko Nejašmić, Michele Šego i Tonio Teklić. I ne zaboravimo jer je važno da bi shvatili kakav je klub Adriatic, Frankov sin Luka Bogdan koji danas nosi dres Salernitane u Serie A.
„ Luka je možda najbolja priča kako jedan ne previše talentiran igrač, ali s izraženom željom za radom, odricanjem i treningom dođe do toga da igra Serie A. Jasno da sam ponosan kao roditelj, ali i kao čelnik kluba jer imamo igrača koji je u ponajboljoj ligi svijeta. Još je njih 20-ak u najvećem rangu i zbog toga smo sretni. Livaja je sigurno najveća zvijezda, a Niksi je najveći potencijal koji je ikada izašao iz našeg kluba, od našeg tima trenera. Kada vidim što su ti momci postigli, moram biti sretan i ponosan“ rekao nam je Bogdan.
Kao nogometašu, treneru i sportskom djelatniku veliko mu je zadovoljstvo vidjeti momke iz njegovog kluba na najvišoj mogućoj razini.
„Normalno da svaki čovjek koji nešto radi kada napravi dobre rezultate mora biti ponosan. Kao netko tko je vodio i bavio se trenažnim procesom tih mladih nogometaša i bio upućen u svaki njihov problem ili uspjeh danas sam vrlo zadovoljan. To je dugotrajan proces u kojem je trebalo živaca i strpljenja da bi oni postali ono što jesu. Sigurno da mi koji smo s njima prošli nekoliko godina znamo što su sve radili , kakve su probleme imali u sazrijevanju i koliko su se razvijali u nogometu. Zato me čini izuzetno ponosnim kada vidim da su Livaja i Vlašić nedavno postigli golove za reprezentaciju Hrvatske. Skakao sam od sreće kada su tresli mrežu, za sve nas je igranje u nacionalnoj vrsti najveća moguća čast“ istaknuo je s zadovoljstvom Bogdan.
S takvim imenima koji su prošli kroz klub danas je Adriaticu puno lakše privući nove talente.
„Danas nam djeca sama dolaze jer su oni i njihovi roditelji valjda prepoznali da radimo nešto dobro. Ranije smo ulagali u marketing, to je normalno, a puno smo napravili kroz naš turnir „Prvi koraci“ koji se uskoro održava po 17. put. To je danas turnir na vrlo visokoj europskoj razini, svi ovi koje smo nabrojali su prošli „Prve korake“. I još mnogi iz drugih klubova, da ih ne nabrajam. S turnirom smo počeli još dok smo bili u Omladincu, nastavili smo ga organizirati i danas pa ćemo na idućem izdanju u listopadu imati 130 klubova sudionika. Najviše utakmica će se igrati u Dugopolju, od 7. do 10. listopada nekoliko stotina dječaka iz Hrvatske i Europe pokazat će što znaju. Taj turnir je sigurno dio našeg imidža, dolazio nam je Bayern Munchen, Juventus, Roma, Red Bull Salzburg, naši Hajduk i Dinamo te brojni drugi. Naravno da nas čini ponosnim što jedan Adriatic može dovesti takve klubove, Vjerujte, uz sve dobre rezultate jednako sam sretan što smo postali klub koji može organizirati takav turnir, imam odlične suradnike i bez njih to ne bi bilo moguće“ dodao je Bogdan te od svih suradnika koji su prošli kroz klub ili su još u njemu istaknuo jednog čovjeka.
„Od prvog dana u klubu je Zdravko Jukić, iskusan trener koji je radio u Omladincu i nastavio s nama. Svi ga u Dalmaciji znaju, on je naša ikona. Ima izuzetnu energiju, gleda svu djecu i uvijek će dati pravo mišljenje o njima, on je pravi entuzijast koji zna prepoznati talente. A to je najbitnije od svega, Moram reći da je nama puno pomoglo što u trenutku kada smo pokrenuli školu nogometa Hajduk nije imao te najmlađe kategorije, Nije imao početnike mlađe od 11 godina, a mi smo to iskoristili i brzo privukli puno djece. Kasnije je Hajduk krenuo u tom smjeru i sada je normalno da oni uzimaju najbolju djecu. Međutim, bez obzira na to nama se može dogoditi da u Hajduk pošaljemo momke od 16-17 godina poput Šege, Teklića, Nejašmića, onih koji možda nisu prošli u toj prvoj Hajdukovoj selekciji. To znači da i dalje možemo stvoriti igrače, naročito one koji kasnije sazrijevaju“ rekao je Bogdan pa se dotaknuo roditelja kojima je uputio važnu poruku.
„Mi smo sada poželjni mnogim roditeljima za razvoj njihove djece. Međutim, treba biti realan i strpljiv te imati više razumijevanja. Mi ćemo pokušati pomoći svakome da se razvije, ali dođe nam dosta ambicioznih roditelja s ambicioznim planovima, a dijete im možda nema taj kapacitet. Svi klubovi imaju taj problem, mi pogotovo jer nas gledaju kao nekakvu odskočnu dasku za veći klub. Mi se pokušavamo nositi s tim, educiramo roditelje i pokušavamo pronaći najbolja rješenja. Najprije kroz rezultate, čak i s manjom vrijednosti grupa jer je u Hajduku ipak prvi odabir i najveća koncentracija kvalitete“.
Uz razvoj nogometne škole Bogdan i suradnici su s vremenom shvatili da moraju pronaći još načina da financiraju klub i nastave s napretkom.
„Nogomet je veliki biznis, to svi znamo. U takvom poslu ne može se živjeti samo od članarina jer one nisu dovoljno za funkcioniranje nogometnog kluba koji ima sve kategorije. Kako je išlo vrijeme i mi smo se mijenjali, primali određena saznanja i informacije te između ostalog počeli pratiti natječaje europskih fondova. Jedan smo čak uspjeli dobiti, riječ je o projektu društvenog poduzetništva čiji je voditelj naš Danijel Durdov. Vrlo smo ponosni na taj projekt, u njemu će Adriatic baviti individualnim nogometnim treningom mladih nogometaša. Poslovat ćemo kao tvrtka koja će nuditi usluge individualnog treninga za nogometaše“ otkrio je Bogdan nešto što vjerojatno nitko u hrvatskom nogometu nije napravio.
S godinama marljivog rada i neupitnom kvalitetom Adriatic je uspio uglavnom riješiti probleme infrastrukture odnosno manjka terena ta trening. Najduže rade na terenima u blizinu studentskog kampusa, pristupačnima za veliki broj djece, a dosta su uložili i u sportski kompleks vojarne u Lori.
„Imamo ugovor s MORH-om, treniramo u Lori u kojoj smo napravili odlične uvjete za rad. Ponosni smo na taj ugovor jer smo pomogli sebi i Ministarstvu. Napravili smo 3 tisuće kvadrata umjetne trave, održavamo teren, sredili smo osam svlačionica, a uključila se i vojska pa je uredila atletsku stazu. To je sada predivan centar, okružen morem sa sve tri strane i tamo treniraju sve naše starije kategorije, kadeti, juniori i seniori. Naravno, imamo i ugovor s Dugopoljem u kojem zbilja imamo odlične uvjete. Igramo domaće utakmice u Dugopolju, a suradnja se najviše vidi kroz juniore jer Dugopolje igra Prvu HNL juniora pa svi naši mladići koji vrijede igraju za njih. Kao dobar primjer moram istaknuti mladog Josipa Glavovića koji je naš junior i sada je postao jedan od prvotimaca Dugopolja. Znači, uvijek se može, kao što sam rekao na primjeru mog sina Luke, velikim radom postići puno i doći do cilja. Zato se nadamo da će naša suradnja biti dugotrajna i uspješna kao i do sada“ poručio je Bogdan.
Ono što je naučio kroz Adriatic je da nema odmora ni življenja na lovorikama, klub je živa materija koja se stalno mora razvijati.
„Nadam se da ću imati još dovoljno energije i volje da nešto napravim. Uvijek se otvaraju nove ideje i novi planovi, recimo kao što je ovaj europski projekt. Taj će nam novac poslužiti da razvijamo naše programe, poboljšamo infrastrukturu i kvalitetu rada. Individualni trening želim dovesti u situaciju da svaki roditelj čije dijete ima talenta može postati dio našeg projekta da bi kasnije mogao živjeti od nogometa. U klubu imamo dvije zanimljive grupe u pionirima i kadetima pa ćemo im posvetiti svu pažnju. Ušli smo u suradnju s fitness centrom Joker kako bi nadogradili naše treninge i kako bi djeci dali ono što ne mogu dobiti na nogometnom treningu. Sve ide naprijed i razvija se , trendove moramo pratiti i nema odstupanja od planova. Vjerujem , da ne vjerujem ne bi se bavio ovim poslom, da ćemo imati još puno profesionalnih nogometaša koji mogu postati ono što su danas naši uspješni bivši članovi zaključio je Franko Bogdan.
Adriatic je danas nakon 11 godina postojanja sigurno jedan od nositelja kvalitete u mlađim kategorijama u Split pa i Dalmaciji. Pored brojnih klubova s dugom povijesti i tradicijom mali se splitski klub po radu s mlađim kategorijama probio na mjesto iza Hajduka koji je ipak nedodirljiv. Na primjeru Adriatica mnogi mogu učiti, naročito ako krenu u smjeru traženja novih izvora financiranja poput EU projekata. Bogdan i njegovi suradnici su pokazali da se može puno toga napraviti tamo gdje mnogi ne bi ni pokušali.