INTERVJU – Fran Brodić: "Ovo je najbolji posao na svijetu, a najviše mi je žao odlaska iz Dinama"

Nije idealna situacija u Gorici. Igra nije loša, ali veliki su problemi s realizacijom što na kraju najviše i utječe na bodovno stanje?

"Bolje izgleda igrači nego što rezultat pokazuje. Nadam se da će doći kraj te krize i da ćemo početi i zabijati. Nogomet se igra za bodove. Nekada je bolje igrati ružnije i osvojiti tri boda."

Idemo sada kronološki. Robert Mudražija mi je za vas rekao da nitko nije imao takvu lakoću postizanja golova u mlađim kategorijama poput vas.

"Bilo je dosta golova, istina haha. Iako puno je do momčadi. Igrao sam tada u Zagrebu koji je bio na vrhuncu. Nisam jedini koji je puno zabijao i bilo je i drugih. Bio je to baš lijep put u tom nogometnom odrastanju."

Zatim dolazite u Dinamo u jednu od najtalentiranijih generacija. Postali ste najmlađi debitant u povijesti Dinama.

"Još uvijek sam haha. Bili smo Murić, Halilović, ja, Sosa, Brekalo, Benković. Bilo je stvarno puno dobrih igrača. Debitirao sam protiv Intera, a prvi gol bio je protiv Slaven Belupa. Vodio me Kruno Jurčić koji zna o nogometu sve. Ljudi ga često podcjenjuju, ali ima znanje nerealno."

Marko Lukunic/PIXSELL/ Debi za Dinamo

Birao si između Club Bruggea i Monaca kada si odlazio. Zašto Belgija?

"Htio sam ići van. Brugge mi se činio kao odličan klub za nastavak razvoja. Kao Dinamo, ali na malo većoj razini. Igrao sam dobro u B momčadi, ali u A nisam dobio priliku. Sve je super počelo, ali onda se dogodila ozljeda kuka. Pa operacija i taj proces je trajao šest, sedam mjeseci. Ponovno u B momčad zatim posudba i prva utakmica nova ozljeda. Par mjeseci van terena i tu te već lagano otpisuju. Vraćen sam u B momčad, igrao sam dobro, no nisam uspio doći do prilike. Trenirao sam s prvom momčadi, ali nisam zaigrao."

Ivan Leko je tada došao u klub. Kakav ste odnos imali s njim?

"Nismo imali nikakav poseban kontakt. Meni je rečeno da idem na pripreme s prvom ekipom. On je došao, reko super hrvatski trener malo će me pogurati. I dolazi obavijest iz kluba da sam otpisan. Nije bilo do njega, siguran sam. On je tek došao nema smisla da mene prvo otpiše. To je bila odluka uprave."

Zatim slijede razne avanture po Italiji.

"Igrao sam u jako dobrim klubovima. Zadovoljan sam što se toga tiče. Očekivao sam više minutaže. Životno je sve bilo super, ali minute su bile loše. Igrao sam po 15, 20 minuta što za mladog igrača i nije baš idealno. Naučio sam tamo puno toga. I lošeg i dobrog."

Koja je razlika za mladog igrača koji igra u B momčadi, a zatim ode u drugi, treći rang?

"Razlika je, ali recimo Catania ima uvjete bolje nego skoro svi u Hrvatskoj. Evo možda s Osijekom se da usporediti. Nemaju takav stadion, ali kamp je vrijedan 15 milijuna eura. Drugačiji je nogomet. Italija je čvrsta liga. I Belgija je čvrsta, ali Italija je druga razina. S tim da tereni nisu baš savršeni."

Onda zapravo slijedi povratak doma jer Kustošija je vaš matični klub. Tada ste pružali spektakl na terenu. Kako je došlo do te odluke?

"Sam sebi sam rekao dosta je lutanja i traženja minutaže koja nije sigurna. Odlučio sam napraviti korak unazad, neki reset. Tu me znaju i cijene i dobit ću minutažu koja mi treba. Vjerovao sam u sebe da tu mogu isplivati ponovno i hvala Bogu tako je ispalo. Nisam imao ponude HNL klubova tada. Trenirao sam u Španskom, a onda sam birao između Španskog, Jaruna i Kustošije. Nije mi tada bilo do novca nego do minuta i ispalo je dobro."

Osobno iz te vaše sezone pamtim majstoriju protiv Dinama II. Sjećate se toga gola? Gol pogledajte OVDJE.

"Naravno haha. To mi je vjerojatno najbolji gol u karijeri. To da sam zabio u HNL-u i dan danas bi se pričalo o tome."

Imali ste tada status propalog talenta. Je li vas smetao taj naziv?

"Ne znam. Nisam se sigurno vidio u Kustošiji za osam godina kada sam odlazio iz Dinama. Gledaš da ćeš uspjeti i ići prema gore, ali karijera je kao život. Ima uspona i padova. Doživio sam svašta i van terena što ljudi i ne znaju, ali i ne trebaju znat jer to su privatne stvari. Pokušavam gledat samo sebe. Ne mislim ni na loše ni na dobre komentare. Kako te dobri dignu, tako te loši i spuste. Nekada te to motivira. Kada pogledam taj svoj put. Iz treće lige u prvu, pa drugu i treću i onda nazad u prvu... Ne moram ni slušati nekoga, dovoljno sam sebi dajem motivaciju."

Marko Lukunic/PIXSELL

Iz Kustošije u Goricu. I onda opet korak unazad jer u Gorici niste puno igrali.

"Da, bio je tada trener Rendulić koji me nije previše doživljavao. Ne samo mene. U Gorici su tada bili i Fruk i Janković ni oni nisu nešto igrali. Sa strane smo trenirali, ali eto sva trojica smo isplivali."

Odlazite u Varaždin kojeg tada vodi Mario Kovačević. Danas znamo tko je Mario Kovačević, a kakav je tada bio kao trener?

"Bio je još jedan korak unazad jer Varaždin tada igra drugu ligu. Odveo nas je u prvu ligu, bio mi je gušt igrati za njega. Treninzi su bili odlični. Znao je pogoditi kada dići razinu, kada spustiti. Znao je držati sjajnu atmosferu u svlačionici. Imali smo baš jaku generaciju. Šego, Teklić, Drožđek, Postonjski, Zelenika, Puclin, Stanić... Baš kada gledaš momčad za top četiri po današnjim mjerilima. Bilo je jako lijepo u Varaždinu."

Krenuli su golovi u Varaždinu i onda stiže poziv iz Dinama. Jeste dvojili tada ili je odluka odmah donesena?

"Imao sam pozive i nekih drugih klubova iz Hrvatske, ali riskirao sam i čekao poziv Dinama. Nisam razmišljao ništa, to smo riješili u najkraćem mogućem roku."

Dobili ste tada nadimak 'mali Petko'. Je li Petković najbolji igrač s kojim ste igrali?

"Ma dobro svi znamo tko je Petković. Kada je u formi to je najbolji hrvatski napadač. Nije najbolji s kojim sam igrao. Igrao sam s Victorom Vazquezom koji je u Barceloni po talentu tada bio u rangu Messija, ali imao je brojne probleme s ozljedama."

U Dinamo dolazite u jako teškom periodu. Početak 2024. stalne priče oko smjene Jakirovića, brojne promjene u Upravi, a na debiju 3-0 poraz od Lokomotive.

"Baš sam s Ademijem pričao o toj utakmici. Zabio sam gol odmah i svirali su faul Ademiju i poništili haha. Ako gledam sada, to je bila najbolja kemija u momčadi koju sam imao u karijeri. Povezanost ekipe i stožera, nevjerojatno nešto. Živjeli smo za pobjedu i oni koji su igrali i oni koji su manje. Nije bilo ljutnje. Petković izlazi iz igre u 60. ulazimo Kule i ja. Nema ljutnje, upitnika, samo nas je pobjeda zanimala."

Koliko su tu zasluge Sergeja Jakirovića?

"Velike sigurno. To je poanta trenera. Da složi ekipu od individualaca. I stvarno svi dečki su bili pošteni, željeli su radit i rezultat smo vidjeli. On stvarno zna izvući maksimum iz ekipe. Kod njega trebaš doći na trening sat vremena prije, a svi smo dolazili dva sata ranije zbog te neopisivo dobre atmosfere. Radili smo i dodatno i poslije treninga. Baš smo uživali. Nikada nije gubio svlačionicu što je jasno pokazao gdje god je bio."

Sada ću se vratiti na debi. Debitirali ste u travnju 2013. na Maksimiru protiv Intera pred 1796 gledatelja. 11 godina poslije pred više od 17 tisuća navijača vi uzimate loptu u 90. minuti i stavljate je na bijelu točku i na istom mjestu gdje ste debitirali u potpunu drugačijem okruženju zabijate za pobjedu i u konačnici u utakmici koja je usmjerila prvenstvo. Kakav je osjećaj?

"Zna se da napadači pucaju penale i jednostavno sam bio pun samopouzdanja i znao sam da ću zabit. Kum mi je dan ranije napisao poruku da ulazim u 90. i zabijam za pobjedu. Tako je i bilo haha. Ali ne samo on. Taj dan mi je puno ljudi to reklo. Jednostavno se u zraku osjetilo kako ćemo pobijediti. Eto, imao sam čast da dva puta igram za Dinamo, a taj gol sigurno mi je najveći trenutak u karijeri. Pamtit ću ga zauvijek."

Marko Lukunic/PIXSELL- Slavlje nakon gola Rijeci

Dupla kruna je osvojena, uslijedila je velika proslava. Što se sjećate iz toga ludila?

"Cijeli dan i noć je bila top atmosfera. Imam doma par uokvirenih slika jer nemaš puno puta u karijeri takvo nešto. Kada pogledaš Dinamu je to bila jedna od najboljih sezona. Dupla kruna, proljeće u Europi i još osiguran play off Lige prvaka što nikada nije ostvareno."

Nakon slavlja dolazi onaj ružan trenutak. Rekli su vam da za vas nema mjesta u Dinamu. I dan danas nikome nije jasno zašto. Što se tu dogodilo?

"Meni je bilo najviše žao od svih. Dinamo je moj klub, htio sam ostat. Rekli su mi da mogu ostat, ali da sam četvrta opcija što znači tribina. Ispred mene su bili Petković i Kulenović, razumljivo. I rekli su da će dovesti još nekoga napadača koji na kraju nije došao. Bolje mi je da negdje igram nego da sam na tribini. Meni je ispalo oke, ali u drugu ruku za Dinamo nije. Petković se ozlijedio, Kulenović je igrao ozlijeđen, a trećeg napadača nije bilo. Dakle, igrao bi i Ligu prvaka i više u HNL-u."

Újpest bio je sljedeća destinacija. Kakav je projekt tamo i kako je došlo to tog transfera?

"Nekako su čuli da neću više igrati za Dinamo i javili su se Dinamo. To je ozbiljan klub i projekt. Kupio ih je MOL dakle jako puno ulažu. Prva sezona je bila odlična. Zabio sam devet golova i šest asistencija. Onda sam se ozlijedio kada je došao Krznar. Pa je on otišao, stigao novi trener, nova uprava i nisu me više doživljavali tako da je završilo kako je završilo."

Evo nas nazad na Gorici. Koja je razlika od dolaska iz Kustošije 2021. i sada pet godina kasnije kada stižete iz Mađarske?

"Drugačije je sigurno jer sada dolazim ipak kao netko tko se već možemo reći dokazao u HNL-u. Želje i motivi su jednaki, možda sada i viši jer želim nastaviti s učinkom koji imam posljednjih četiri, pet sezona. Imao sam svake preko 10, 15 golova i asistencija kombinirano osim prošle kada sam bio ozlijeđen. Motivirani smo svi za iskorak i uspjeh. Imao sam još par ponuda iz Hrvatske, a bio sam blizu Poljske. Trebao sam ići u Cracoviu jer tamo je trener koji me doveo u Újpest. I propalo je sve na putu haha. Bilo je tu još Cipra, Rumunjske... Nije lako transfer napravit."

Klubove smo prošli, ali imate i puno iskustvo u mladim selekcijama Vatrenih. Tko su neki igrači koje bi izdvojili, a igrali ste s nekoliko ozbiljnih?

"Meni je osobno Robert Murić bio najveći talent. Svaki njegov potez izgledao je kao da pleše po terenu. Imao je tu lijevu nogu. Tu je i Halilović. Pričalo se i o Brekalu. Ali Halilović i Murić su baš izgledali kao svjetski igrači. S tim talentom se rodiš i uvijek ćeš ga imati. Kada će s 45 godina igrati na školskom opet će imati te poteze. Bilo ih je gušt gledati."

Ivo Cagalj/PIXSELL- Halilović, Brodić i Murić bili su veliki talenti Dinama

Niste samo igrali s talentima nego protiv njih. Recimo U19 EURO. Skupina Hrvatska, Francuska, Engleska i Nizozemska, a Francuze predvodi jedan Kylian Mbappé. Bilo je to 2016. Godinu dana poslije je eksplodirao u Monacu. Kakav je bio tada?

"Nije on nama tada bio netko poznat. Ali sjećam se da je bio brz. Mislim, strašno brz haha. To vidiš na oko."

Dosta prošlosti. Idemo u budućnost. Planirate li igrati recimo do 40. ili u trenerske vode? Kojeg trenera bi izdvojili?

"Danas me netko u klubu pitao do kada ću igrati. Rekao samo do 35. sigurno, a poslije što zdravlje da. Ovo je najljepši posao na svijetu. Svatko bi htio igrati nogomet i zarađivati od njega. Živimo san mnogih. Plaćen si da živiš zdravo i to je nešto što trebamo cijeniti. Volio bi biti trener, mislim da bi tu mogao nešto dobro napraviti. Ali zakomplicirali su s ovim školama i svim licencama. To traje predugo i sada mi se to ne da. Najviše sam naučio od trenera Gojuna on me je vodio u mladim selekcijama u Zagrebu i Dinamu. I Jakira naravno.

Jeste li igrali ikada termine s prijateljima? Ipak, ste od 16. godine profesionalac.

"Nešto sitno, jesam. Ne mogu, ali tih par puta mi je stvarno gušt bio."

Za kraj, volim pitati one koji su igrali za Dinamo, što vama znači Dinamo?

"Kada god me netko vani pitao otkud si ja sam rekao iz Zagreba, a to je automatski i Dinamo. Svaki put kada me netko pitao sjetim se odmah i Dinama. Koliko god je Maksimir ružan mislim da će ljudima i falit malo. Oke, doći će ljepši stadion, ali ovaj ima neku dušu. Jednostavno se osjećaš kao doma. Kad kažeš Dinamo i vidiš taj Maksimir kao neka obitelj."

Karijera Frana Brodića doista je za primjer nekim igračima. Od velikog talenta do igrača kojeg su mnogi otpisali. Odlučio je riskirati i kladiti se na sebe i vratiti se nekoliko koraka unazad i isplatilo se. Uostalom, kako je i sam rekao, živi svoj san, a za dečka iz Zagreba nema većeg sna nego zabiti pred punim Maksimirom i donijeti pobjedu. Brodić je svoj san ostvario, a sve drugo je samo naplata za trud i vjeru u sebe.