INFOGRAFIKA: Talijanski klubovi 'kradu' najtalentiranije hrvatske nogometaše

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju puno je lakše stranim klubovima angažirati naše sportaše pa tako imamo sve češći slučaj da jako mladi tinedjžeri i tinejdžerice odlaze u strane zemlje kako bi tamo pokušali razviti i unovčiti svoj talent. Njihova selidba uvijek je uvjetovana i promjenom životne sredine barem jednog roditelja kojem u pravilu klub omogući neki posao, ali to je najmanja moguće investicija u talentirane sportaše.

Što se nogometaša tiče, po očekivanju su pipke u naše krajeve najviše pustili Talijani. Kažemo, 'po očekivanju' jer su Italija i Hrvatska i zemljopisno blizu, a već smo imali primjer Slovenije i njenog ulaska u EU kada su talijanski klubovi iz 'Dežele' uzeli praktično svakog imalo talentiranijeg slovenskog nogometaša.

Nešto slično se događa i s našim nogometašima u posljednje dvije godine. Prošle sezone su u Italiju otišla 23, a ove za sada 12 s time da se treba očekivati da će se ta brojka povećati u zimskom prijelaznom roku. Većina tih nogometaša nisu imala više od 23 godine kada du došli u Italiju, a njih čak 16 su bili tinejdžeri.

I prethodnih godina smo imali sličan trend, doduše u manjoj mjeri, a vidljivo je da Talijanima nije problem platiti i nešto veću odštetu za talentirane nogometaše od kojih bi neku korist mogli imati tek za koju godinu. Tako je, recimo, po podacima s Transfermarkta, Pescara za Daria Župarića iz Cibalije platila 750 tisuća eura, a Fiorentina za Marka Dabra, također iz Vinkovaca, 800 tisuća. Isto tako je primjetno da Talijani prate što se događa i u manjim klubovima pa tako redovno imamo transfere iz Cibalije, Intera, Gorice, pa čak i iz Rovinja ili Adriatica iz Splita.

Kako je dobar dio talijanskih klubova poznat po svojoj politici kupovanja velikog broja igrača od kojih malo njih dobije pravu šansu, tako i Hrvati rijetko dobivaju priliku. Dobar dio njih poslan je na posudbe u manje klubove ili igraju u mladim, Primavera momčadima, a uistinu je skroman broj onih koji su se već dokazali. Kada se radi o mladim igračima, čak i među onima skupo plaćenima tek bi se za Matea Kovačića i donekle Šimu Vrsaljka moglo reći da su uspjeli, a svi ostali, uključujući i Tina Jedvaja, Antu Rebića, Antu Vukušića, Josipa Radoševića ili Marka Livaje, priliku traže kroz posudbe ili je čekaju na klupi, a Livaja je već Italiju zamijenio Rusijom.

U takvoj situaciji neizvjesna je budućnost i mladih igrača koji su u zadnje dvije godine prešli u talijanske klubove. Pitanje je koga ćemo od njih gledati u nekoj od glavnih uloga u prvim momčadima svojih klubova, a prilično je sigurno da će se dobar dio njih izgubiti u razvoju te će tako, osim njihovog osobnog, na gubitku biti i hrvatski nogomet jer se redom radi o najtalentiranijim našim igračima. No, njihov odlazak teško se može spriječiti kada se zna da su naši klubovi uglavnom financijski nesređeni te da čak i iz onih najvećih mladi igrači odlaze bez da su i 'primirisali' prvoj momčadi.

Nema smisla navoditi mladim igračima primjere neuspješnih karijera da bi ih se natjeralo da dobro razmisle prije nego prihvate neku talijansku ponudu, ali donja grafika dovoljno pokazuje kako se razvijaju karijere hrvatskih igrača koji su u Italiju otišli u posljednjih 5 godina. Obuhvatili smo sve transfere posljednjih 5 godina, a među ovih 50 imena naći ćete i igrače koji osim hrvatskog, imaju i neka druga državljanstva pout Tibora Čiče, Damjana Đokovića ili Ivana Martića.

U cijeloj priči najstrašniji je pogled u kolonu „godine“ koja pokazuje dob naših igrača prilikom odlaska u Italiju. Najlakše je reći kako Italija 'otima' našu djecu. A mi ne možemo napraviti ništa po tom pitanju.

(NAPOMENA: Podaci o visini transfera su preuzeti s Transfermarkta)

Tekst: Emir Fulurija
Grafika: Vedran Duhaček