IN MEMORIAM: Željko Marković Leopard - Čovjek od riječi, čina i strasti prema Dinamu

U utorak je oči zaklopio Željko Marković (72) – otac, suprug, djed, bankar, turistički poduzetnik, Ličanin iz Perušića, klupski sponzor, bivši skupštinar i jedan od najvećih Dinamovaca koje smo poznavali. Iako bi sada, da može, vjerojatno već nakon ove uvodne rečenice, uzeo mobitel i zamolio u svom osebujnom stilu da se ovo zadnje pogura malo prema naprijed, taman iza obitelji...

Takav je bio naš Leopard, kako smo ga zvali svih ovih godina koje smo skupa proveli uz Dinamo – od Maksimira, preko cijele Europe, svih silnih priprema i noćnih druženja... Od Lige prvaka pa do prijateljskih utakmica po provinciji, zapravo nebitnih, ali bitnih jer igra Dinamo – Leopard je bio tu negdje. U blizini.

Šutio bi, gledao prema travnjaku i osluškivao oko sebe ali kad bi došao pravi trenutak, iz njega bi nezaustavljivo krenulo. Nije štedio nikoga, a najmanje sebe u tom davanju Dinamu.
Kao ostvareni poduzetnik imao je integritet reći što misli i nije se suzdržavao. Svakome bi našao ponešto za zamjeriti, ali nerijetko bi nazvao i rekao:


“Čestitam, dobro si to uhvatio”

I onda bi, svojim karakterističnim smiješkom, dodao još nešto – nešto što bi ti ostalo u sjećanju, nešto što bi te natjeralo razmisliti.

Bio je čovjek kojeg nije bilo moguće zaboraviti. Znaju to možda najbolje oni koji bi u njegovoj blizini nešto “krivo” rekli o Dinamu. Odmah bi Leopard ustao. Onako visok i kršan i u par trenutaka objasnio ljudima kako se treba ponašati u “modrom” domu. Ne vjerujete? Pitajte Kirila Domuščijeva, tog bugarskog milijardera i vlasnika Ludogoreca koji je svojevremeno oteo kontroli pa krenuo dijeliti pravdu po maksimirskim ložama sve do trenutka dok Leopardu nije prekipjelo...

Marković je svojim iskrenim smijehom i nepokolebljivom predanošću, uspijevao zagrijati bilo koju prostoriju, bilo koji stadion. I tu našu omiljenu ruinu na Maksimiru. Njegovo prisustvo nije bilo samo fizičko – nosio je sa sobom energiju koja bi zarazila svakoga tko mu je bio blizu.

Leopard je bio čovjek od riječi, ali i od čina. Kad je trebalo pomoći, nije čekao da ga netko zamoli. Kad je trebalo reći istinu, nije gledao tko stoji pred njim. Njegova emocija prema Dinamu nije stala na riječima. Bio je sponzor juniorske momčadi, jedan od onih koji je prvi htio poslati avion u Grčku po navijače u ljeto 2023...

Njegova ljubav prema Dinamu bila je čista i nepokolebljiva, kao i njegova ljubav prema obitelji. Bio je ponosan na svoje sinove koji su nastavili obiteljski posao, na svoju obitelj. A kroz živo se vodio po načelu da iza svakog njegovog čina stoji želja da bude bolji – za sebe, za svoje najmilije, za klub koji je volio.

U posljednje vrijeme smo se sretali u Kranjčevićevoj. I uvijek isti odgovor na pitanje "kako si"...

"Kao leopard", odgovorio bi Marković i krenuo s Dinamom kao vječnom temom. Imao je mišljenje o svemu i svakome. I nije se dao pokolebati. Ali nije bio isključiv. Dao je za pravo argumentirati ako se ne bi složili oko nečega ili nekoga. Takav je bio Željko Marković Leopard.

Dinamo i svi njegovi navijači gube ne samo jednog velikog podupiratelja, već i jednog odrješitog i iskrenog čovjeka. Sa stavom. Leopard je ostavio trag u našim srcima, a ta njegova energija i strast za Dinamom ostat će s nama zauvijek.