Ima li kraja? Svako ljeto ista blamaža Hajduka, već 15 godina bez jeseni u Europi

Dva tragičara i Livaja ponovno u problemu realizacije. Kapetan bez prave ideje kako izvaditi momčad jednim dodirom klase. Rebić je ušao nervozan, 'plesao' je na rubu crvenog kartona prigovarajući sucu nakon javne opomene. Previše neraspoloženih za prolaz, previše prosječnih, a premalo onih koji su mogli okrenuti utakmicu. Dvojac Benrahou - Karačić ponovno se mogao premetnuti u junake kao što su bili u prethodnim dvobojima, ali hajdukovci su očito ponovili onaj slavni St Ettiene. Pred 51 godinu Bijeli su poravnali na uzvratu u Francuskoj i nakon 1-1 pomislili da je kraj utakmice. Izgubili su naposlijetku 1-5 i ispali iz Kupa prvaka,, a u Tirani su nakon izjednačenja također imali istu završnu scenu. "Proći ćemo, ipak idemo dalje' pomislili su hajdukovci i pogriješili. Primili su još dva 'komada' iz projektila sa distance koji nisu zapeli u bloku, a nije ih ni Ivušić zaustavio. Kontinuirano se Hajduku na početku sezone događa da ulaze protivnički udarci s 20-ak metara, pa ćemo se valjda i nakon Tirane čuditi 'kako to ljudi pogađaju". Ali nema mjesta čuđenju, nego pitanjima tko je trebao pokrivati strijelce. Hajduk je pao s igračem manje, dobio je golove iz udaraca izvan kaznenog prostora, a Garcia se može zapitati 'jesam li sve napravio da zatvorim utakmicu nakon 1-1'. Jer, Hajduk je imao igrača manje i aktivan rezultat, u tom trenutku je jedino važno bilo pragmatično privesti utakmicu kraju, ali Garcia to nije napravio,. Pokazao nam je Španjolac u Tirani da je tek izašao na veliku nogometnu scenu, da je ispred njega veliki prostor za napredak. Nesporni je znalac, ali prečesto ostavlja dojam da se 'igra nogometa' zaboravljajući da je 'ponekad' važan i rezultat.

Ali, kako to u životu biva, ništa ne dolazi slučajno, Sezona se počela pripremati krajem lipnja i početkom srpnja, momčad ionako još nije posložena i jasno je da bi se Hajduk teško nosio na dva fronta s kadrom kojeg posjeduje. Sada se klub može mirno posvetiti borbi za utjecaj u HNS-u i izgradnji novog stadiona, a Garcia će imati kadar koji će odmoran igrati od vikenda do vikenda. Takva je realnost Hajduka koji je upravo potvrdio 15 godina neigranja europske jeseni. Tužno za napisati, a kamo li pomisliti. Koliko god je od početka 70-ih do sredine 90-ih Europa bila Hajdukov poligon za dokazivanje klase, toliko se posljednjih 10-ak sezona pretvara u traumatično sjećanje. Utjeha nije ni proklamirana godina stabilizacije,. Valjda nisu u klubu s tim narativom stvarali opravdanje za ovakav gubitnički scenarij.