Igrao je za 2000 eura, Dinamo ga nije mogao otkupiti. Sad dočekuje Modre kao ponajbolji stoper svijeta!

Zapravo, zvuči pomalo nestvarno, da su nekoliko mjeseci u Dinamu zajedno trenirali (odigrali skupa nisu niti minutu) Dani Olmo i Gabriel Magalhaes. O 'našem' Španjolcu znamo sve i znalo se tih mjeseci u proljeće 2018. da bi mogao postati prava marka. Međutim, tko je tada mogao reći da će i Brazilac sedam godina kasnije biti jedan od najboljih svjetskih stopera, glavna obrambena karika moćnog Arsenala, igrač kojega cijenjeni Transfermarkt procjenjuje na 75 milijuna eura. Sedam godina kasnije taj će Gabriel dočekati Dinamo na Emiratesu u Ligu prvaka u srijedu i možda s rijetkima, koji su i danas u Dinamovoj svlačionici sjetiti se svog kratkog boravka u Maksimiru. I jedne od najčudnijih, najneobičnijih Dinamovih priča kad su transferi u pitanju.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

"Čim je došao na prvi trening, evo, možete pitati igrače, koji su tada igrali, vidjelo se da je - top. Njegov gard, njegova lijeva noga, postavljanje, odmah ti je jasno da nije običan igrač.", priča nam Igor Jovićević, koji je tada bio trener Dinamove B momčadi. I kaže da ga Gabrielovi dosezi uopće nisu iznenadili.

"Možda će sad zvučati smiješno, ali ja sam stvarno nakon dva dana vidio da se radi o klasnom igraču. Nije prošlo dugo, bio je s nama koji tjedan, igrali smo neku utakmicu u tadašnjoj Drugoj HNL i na poluvremenu smo gubili. Uđemo u svlačionicu, ja držim govor, a on me pita: 'treneru, mogu li ja nešto reći?', I ja mu dam riječ. Kakav je govor održao! A imao je tada 20 godina, kažem, bio je s nama kratko, a već se nametno kao lider. Ili, kasnim nam autobus u na utakmicu u Novigrad, stignemo malo prije početka. A on došao iz Lillea, i francuske lige. Ali, ništa ga to nije diralo. Zabio je gol za pobjedu, nakon kornera, kao što radi i danas. Baš se vidjelo da je gladan, da je odlučan da uspije.", govori nam Jovićević, koji je i danas ponekad s njim u kontaktu.

"Španjolac, koji je bio meni pomoćnik u Dnjipru, danas je pomoćnik Mikelu Arteti. I ponekad kad se čujemo, a Gabriel je u blizini, onda razmijenimo pozdrave i nekoliko rečenica. Ma sjajan igrač, sjajan dečko!"

A kako je uopće došlo do toga da Gabriel četiri mjeseca svoje karijere provede u Dinamu? Ključan čovjek čitave operacije bio je Marko Vukelić-Bimbo, tada pomoćnik sportskog direktora Dinama i glavni maksimirski operativac za slična pitanja. On je skautirao Gabriela na U20 prvenstvu Južne Amerike i pratio njegov razvoj, Gabriel je iz brazilskog Avai SC-a otišao u Lille za tri milijuna eura. Ali, nije se u Lilleu naigrao, stoga je na ljeto 2017. otišao na posudbu u Troyes. Odigrao je u polusezoni samo četiri utakmice i u Lilleu su zaključili da nešto moraju mijenjati. Pratio je to i Vukelić i kako je bio u odličnim odnosima s tadašnjim sportskim direktorom Lillea Luisom Camposom, brzo su dogovorili suradnju. Gabriel će doći u Dinamo II da bi se vratio u život, a pokaže li se dobrim na kraju sezone Modri i Francuzi će na kraju sezone dogovoriti i mogući otkup. Bude li cijena previsoka, vratit će se u Lille, a Dinamo ti njegovi mjeseci u Maksimiru neće koštati previše. Štoviše, tih je dana Gabriela Dinamo plaćao samo 2000 eura mjesečno, u rangu nekih stipendijskih ugovora.

Petar Sučić će prvu utakmicu kod Cannavara igrati kao posuđeni igrač Intera?

Cannavaro za Germanijak: “Kad primimo gol, to me ubije! A njih dvojica bit će naši lideri“

VIDEO Arsenal uoči Dinama pokazao da ne zabija 'samo' iz kornera, ali i da ima itekako ranjivu obranu

Kasnije, kad se Gabriel vratio u Lille i onda otišao u Arsenal za 26 milijuna eura, mnogi su zaključili kako ga Dinamo nije prepoznao, kako je izmaknuo Modrima iz ruku. Međutim, stvarnost je puno drugačija. Kao što je rekao Igor Jovićević, u Maksimiru su odmah vidjeli o kakvoj je budućoj klasi riječ. Jasno, možda se nije znalo da će doći baš do ovih visina, međutim, nitko nije za njega rekao da nije kvaliteta za Dinamo. Štoviše, Gabriel je toliko odskakao u drugoj momčadi, da je priključen i momčadi Nikole Jurčevića, tadašnjeg prvog trenera. Modri su već imali jednu ruku na peharu prvaka, u Zagreb je stizala Rijeka, a veliki dio igrača bio je zbog ozljeda izvan kadra. Dinamo je zaigrao u sastavu, koji nikad više nije zaigrao zajedno, odnosno, neki igrači nikad više nisu zaigrali za Dinamo: Livaković - Stojanović, Gabriel, Perić, Lecjaks - Muhar - Soudani, Ćorić, Gojak, Hajrović - Gavranović. Taj je Gabriel bio daleko najbolji Dinamov igrač, ali Rijeka je slavila 0-1 golom Acostyja. Ostala je to jedina Gabrielova utakmica za prvu momčad Dinama, a manje je poznato da je u tom kratkom periodu u Maksimiru zaigrao i protiv - Arsenala! Igrala je, naime, škvadra Igora Jovićevića Premier League International Cup, izgubili su dečki od Arsenala (2-1), a Brazilac je odigrao čitavu utakmicu. Tko zna, možda je i u toj, naizgled nebitnoj utakmici, upao u oči skautima Arsenala, koji su ga nastavili pratiti. Sad će, eto, u Arsenalovu dresu biti najveća brana Dinamovim nadanjima na Emiratesu.

Zašto onda Gabriel nije ostao u Maksimiru, zašto ga Dinamo nije zadržao? Njegove igre pomno je pratio Lille i na kraju sezone, kad je Dinamo pitao za cijenu, kad su Modri razmišljali o otkupu, Francuzi su podignuli cijenu: ona je iznosila između četiri i pet milijuna eura! Da, iz današnjeg kuta to izgleda privlačno i ne previše skupo za takvog igrača, no Dinamo je te 2018. bio u velikom raskoraku i ta je svota zvučala nedostižnom. Završio je Dinamo sezonu s naslovom prvaka, ali nakon dosta muke i još jedne smjene trenera (Jurčevića je naslijedio Bjelica) u negativnom ozračju, Zdravko Mamić bio je pravomoćno osuđen i pobjegao je u BiH, a klupska blagajna ionako nije bila previše puna, jer, te sezone, jedine u zadnjih 18, nije igrao europske skupine. K tome, Gabriel je u to doba imao i nekih zdravstvenih problema, koji su mogli postati kronični, maknuti ga s terena na duže vrijeme. Kad se sve to zbroji, nisu u Dinamu htjeli ili bili spremni preuzeti rizik. U Maksimiru su počeli slagati novu momčad, koja će kasnije pomaknuti neke granice u klupskoj povijesti, ali Gabriel je otišao drugim putem.

Međutim, sjećaju ga se i danas u Dinamu. Dino Perić, Danijel Zagorac i Dario Špikić s njime su dijelili svlačionicu, pamte ga i mnogi drugi, a u stanu u kojemu je živio, kao i u među susjedima i danas se priča o bučnim tulumima i partyjima, na koje Gabriel, kao i svaki Brazilac ipak, unatoč svojem čvrstom fokusu na nogometom nije bio imun. A znamo da i on pamti Dinamo, tu kratku, ali vrlo važnu epizodu svoje karijere. Tko zna, da tog proljeća nije u Maksimiru prodisao, da nije odigrao 12-13 utakmica, možda u srijedu ne bi dočekivao Modre na Emiratesu kao ponajbolji stoper današnjice. I brazilski reprezentativac!