Igrao je futsal, nogomet počeo tek s 20, a sad je srušio United

„Imao sam poprilično teško djetinjstvo,“ priznat će. „Nije lako uspjeti, ako dolaziš iz te četvrti, puno je talentiranih mladih igrača s ogromnim potencijalom i svi žele isto. Uostalom u tu četvrt ne dolaze skauti nogometnih klubova jer je preopasno. Malo ih je uspjelo od tamo gdje ja dolazim.“

Ali zato ima posebno oružje, uvijek je naoružan osmjehom te uvijek nastoji ostati pozitivan. Unatoč njegovoj nasmijanoj i opuštenoj fasadi jedno upada u oči kad s njim razgovarate, njegova odlučnost. Nogomet je uvijek bio važan dio njegova života i dok je odrastao stalno je bio s loptom u nogama. Roditeljima se to nije sviđalo jer je ostajao dugo vani, a u njegovoj četvrti nije pametno ostajati dugo vani kad se smrkne.

Na kraju će reći da je morao ostajati tako dugo jer se želio okušati protiv starijih dječaka u četvrti, a oni su igrali pod reflektorima, satima nakon što bi mali Wissam i njegova generacija otišla kući.

„Svi stariji dečki iz kvarta znali su mi ime, pucao bih od ponosa kad bi me birali u svoju momčad poimence. Wissame, igraš sa mnom, bila mi je najdraža rečenica na svijetu kad bi ju izrekao netko stariji iz kvarta. Pucao bih od ponosa i jedino što sam želio jest biti još bolji,“ ispričao je.

„Moraš se tako motivirati kako bi uspio,“ dodaje. „Uvijek sam vjerovao da ću uspjeti, smatram da je vjera u uspjeh ključna jer da sam prestao vjerovati, čak i kad mi je bilo najteže, ničeg ovog ne bi bilo,“ prisjeća se.

Do karijere nogometaša išao je zaobilaznim putem. Igrajući na betoncu pariškog predgrađa razvio je futsal vještine i dobio priliku okušati se u tom sportu. Dvije godine uoči početka nogometne karijere igrao je dvoranski nogomet te dvaput nastupio za reprezentaciju zabivši jedan gol. Smatra da je visok tempo futsala zaslužan što se danas tako ugodno osjeća s loptom u nogama.

„Popravio sam tehniku i postao ubojitiji pred golom radi futsala,“ smatra.

Ipak, ne stidi se priznati kako mu je taj sport uvijek bio samo polazna stanica, igrajući na parketu sanjao je o uspjehu na nogometnom travnjaku. Drago mu je što je futsal obilježio njegovu karijeru, ali jedina želja bila je dokazati se u nogometu na najvećoj razini.

„Sama činjenica što sam otišao iz gradske četvrti u kojoj sam odrastao može se smatrati velikim uspjehom. Odrastajući nogomet je bio jedino o čemu sam razmišljao i jedino što sam želio bilo je postati profesionalac. No čak i da mi to nije uspjelo, uvjeren sam kako bi uspio u nečem drugom.“

Nakon dvije godine futsala, prebacio se na nogomet i kao 20-godišnjak potpisao za francuskog četveroligaša Alfortville, ali ubrzo ga je zamijetio Toulouse koji ga je 2010. godine doveo u prvu ligu i započeo njegovu nogometnu priču koja je kulminirala dvama golovima Manchester Unitedu jučer u osmini finala Lige prvaka.

Od odlaska iz pariškog predgrađa, napadač Seville nastupio je devet puta za francusku U-21 vrstu, a ultimativan san mu je zaigrati za seniore na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Zasad su mnogi francuski napadači ispred njega, ali ako nastavi kročiti kroz nogometnu karijeru isto kako je prolazio kroz život i kako je jučer izbušio jednog od najboljih golmana svijeta – ništa ga neće zaustaviti.

 (foto: Pixsell)