Igor Budiša, trener čuda iz naselja sa 264 stanovnika koje predvodi 1. NL za Germanijak: “Nitko nema što ima Osijek, ovo što nam se događa nije slučajno”

Zrinski iz Jurjevca, mjesta s 264 stanovnika po posljednjem popisu, stanovnik je Prve NL i ne samo to nego nakon 16 kola vodi na ljestvici s pet bodova prednosti nad Šibenikom. Igra se trokružno, tko će s kim u zadnjoj rundi i gdje, znat će se kada završi drugi krug, no klub koji trenira Igor Budiša (46), u jako dobroj je poziciji. Klub se punim imenom zove NK Zrinski Jurjevac Osječko 1664 zbog jakog sponzora koji je ušao u strukturu, a hoćemo li ih iduće sezone gledati u najvišem rangu porazgovarali smo smo s Budišom koji odlično brod Prvom NL. Ovo što su za sada napravili je čudo, vrijedno divljenja, pa je stoga privuklo i Germanijak kako biste iz prve ruke saznali što smjera družina iz Jurjevca koja će možda postati još jedan slavonski član u HNL-u.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Utakmice igraju u Gradskom Vrtu u Osijeku, a do Prve NL su se probili kroz kvaifikacije iako su na polusezoni bili peti, nitko nije računao na njih, pobijedivši Kustošiju koju je vodio Samir Toplak. Budiša je isprva došao kao pomoćnik Antunu Labaku kada se vratio iz Katara, bio je i u ŽNK Osijek, a nakon što je klub ušao u viši rang ponuđena mu je uloga samostalnog trenera koju je prihvatio.

Odrastao je u Osijeku početo igrati tek sa 16 i pol godina u njihovoj nogometnoj školi, pa prešao kao mlad igrač u tadašnju zagrebačku Croatiju, potom Marsoniju, da bi se otisnuo u inozemstvo gdje je odigrao 12-13 sezona. Ovaj stoper igrao po povratku izvana u Hrvatskoj još u Šibeniku i u Splitu. Smatra da je puno lakše igrati nego biti trener, to je jako zahtjevno.

Za početak nam je rekao:

„Sigurno je da je ovo jedno veliko iznenađenje za sve ljubitelje nogometa i nas trenere koji radimo u ovom rangu. Ali, mislim da ništa nije slučajno. Kreće od samog početka, načina kako se pristupi jednom cilju, od same organizacije malog kluba kluba kakav smo mi, pa do se selekcije i doselekcije igrača, trenažnog procesa do vrlo dobre analize protivnika. Bitno je i određenje trener prema rangu natjecanja, kakav bi nogomet trebao igrati, no svima je važan rezultat, mi smo na to možda isto išli. Po imenima nemamo najbolju momčad, ali zato služe trenažni proces i utakmice da se ti igrači koji su jako mladi rastu iz susreta u susret. To su oni i pokazali u ovoj polusezoni, jer praktički nismo imali nijedan krizni pad, nego smo iz vikenda u vikend dizali razinu. Radili smo na nedostacima, jer bilo je puno novoga, od ranga do novih igrača na početku priprema. U ovom rangu natjecanja ovaj mali klub nije nikad bio i kad sve rezimiram, mogu biti ponosan na proteklo razdoblje i što smo postigli. Ma mogu biti ponosan na cijelu 2023. godinu, Zrinski Jurjevac će ostati ubilježen u svojim povijesnim knjigama. Napravili smo baš dobar posao.“

Jurjevac je malo mjesto s nešto više od 200 stanovnika, ali mu sad kada je u ovom rangu gravitira puno klubova i igrača.

„Između Osijeka i Đakova ima dosta klubova, dobrih igrača te pravih navijača, odnosno ljubitelja nogometa. Kod njih je najvažnije da daješ cijelog sebe. Išli smo u tom smjeru. Zrinski je vodio jedan čovjek, pa ga je uzeo Ivan Komak, prepustio mu ga je Ivica Kocur koji je ostao unutra i malo su se presložili i organizirali. Sve konce vuče gospodin Komak koji je inače vlasnik Pivovare Osijek, vrlo je ambiciozan s obzirom na godine, stvarno ga respektiram zbog energije koju ima u toj dobi.“

Pred Zrinskim je odrađivanje drugog kruga, a onda bi se trebalo znati tko s kim gdje igra u trećem, posljednjem krugu koje će donijeti odluku o putniku u HNL…

„Ne idemo toliko daleko, razmišljamo kratkoročno jer dugoročni planovi ne prolaze. Moramo ići iz tjedna u tjedan, iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu. Mali je klub, mislim da sve treba ići postepeno, a ovo što smo dosad napravili izlazi iz svih gabarita neke sportske realnosti. Ali, kažem, bilo je u povijesti takvih stvari, u Hrvatskoj su se klubovi dizali iz nižih rangova. Jednostavno treba biti realan u nekim segmentima i raditi na svakodnevnoj bazi. Ništa ne treba prepuštati slučaju, to je jedina vodilja.“

Je li Šibenik glavni konkurent kojemu bježite pet bodova?

„I dalje mislim da jest, a znamo tradiciju kluba i grada, a s obzirom na podršku grada i saveza, roster igrača i trenera, svih navijača koje sam dobro upoznao dok sam igrao za Šibenik, favoriti su. Ali, Bože dragi, vidjet ćemo što nam donosi proljeće, ima tu još svega, puno utakmica, puno znoja se treba proliti, da bismo mogli nešto prognozirati. Tako je bilo i na početku sezone, tako je i na polusezoni. U dobrom smo momentumu, ali zahtjevan je rang u kojemu detalji odlučuju. Ne možeš reći da ideš u Bijelo Brdo i da će ti biti lako ili da ti dolazi Croatia iz Zmijavaca, pa ćeš ti to lagano dobiti. To je nemoguće. To je i dobro za ovaj sustav natjecanja i mlade igrače koji trenutno ne mogu egzistirati na višoj razini, ali kroz sustavan i kontinuiran rad, neki će sigurno igrati u većim ligama.“

Igrate u Gradskom vrtu, legendarnom starom stadionu Osijeka…

„Dok smo bili u jedinstvenoj trećoj ligi mijenjali smo različite terene, prvenstvene utakmice igrali u Čepinu gdje smo počeli i s pripremama, koristili terene dva kluba iz tog prigradskog naselja. Počeli smo u Čepinu igrati, ali samo smo čekali da se riješi papirologija te da se preselimo na Gradski vrt. To šalje određenu poruku igračima i trenerima, javnosti, da moramo biti još više odgovorni i ozbiljni prema procesu rada i ciljevima. Ovo što postoji u nogometno malom gradu nema nigdje. Osijek je manji grad, imamo ženski klub u kojemu sam radio također, imamo Osijek na Opus Areni koji je nositelj kvalitete, a sad smo se još mi pojavili. Oko nas ima još jako puno dobrih klubova, ljudi prate i vole nogomet. Ništa nije slučajno što se događa. Osim toga mora još stajati klupska politika ljudi koji sve to vode. Ja samo mogu biti sretan što mogu imati dvojicu, gospodu Komaka i Kocura koji to ambiciozno rade. Znam da im nije lako, jer kad si gore imaš svakakvih upliva sa strane, dezinformacija i čovjek mora biti spreman na sve.“

Možete li su u ovom trenutku usporediti s HNL-om, prvim rangom, s obzirom da kažete kako ljudi koji vode klub imaju ambicije? Koliko ste daleko od te razine?

„Odmah ću reći da smo jako daleko od organizacije, još smo u nekim povojima. Bilo bi nezahvalno da uspoređujem klubove. Klubovi koji igraju u HNL-u su megaklubovi u odnosu na nas. Mi moramo rasti pomalo, postepeno, nekim prirodnim putom, onda ćete to držati jako dugo. Ako je instant i ide sve ubrzano, HNL i taj stupanj natjecanja ne priznaje ti ništa. Vidjeli ste što se događa posljednja dva-tri tjedna. Mi u našem rangu nemamo adekvatne terene, radiš mikrociklus na jednom terenu i onda dođeš na utakmicu i ne možeš sprovesti plan. To te remeti, ne samo nas trenere i igrače, ali i javnost. Tko će ti doći na takve terene i uvjete, to je apsurdno. Slušam što komentiraju drugi treneri javnost. Ako bih morao uspoređivati, morali bismo imali uvjete kao i rang više. Onda bih mogao odgovoriti. Ne mogu sa sigurnošću reći, da, ja se mogu komparirati sa Slaven Belupom, kad iz tjedna u tjedan imamo problem s terenima, održavanjem. U Gradskom vrtu imamo vrlo dobre uvjete, ali utakmice se moraju igrati na terenima istim kao u HNL-u. Onda se mogu raditi usporedbe. Ovako, što će ljudi reći u Dugopolju ili u Vukovaru, odnosno negdje gdje su teški tereni. Ako u Hrvatskoj ne možemo imati 25 terena za održavanje utakmica, apsurdno je uopće trenirati. Ja sad moram razmišljati kakav će biti teren na Krimeji protiv Orijenta. Zato je nogomet kompleksan i zanimljiv, pogotovo u našem rangu u kojemu ništa sa sigurnošću ne možeš reći.“

Kako vidite utrku u HNL-u, sigurno sve pratite?

„Kao svaki trener pratiš što se događa u najvećem rangu koji je kod nas apsolutno dominantan. Svima je ova sezona zanimljiva, jer se ne može, kao ni u našoj ligi, reći da će sve biti jednostavno do kraja. Ima još puno zamki do završetka. Raduje me što su se isprofilirali određeni drugi klubovi osim Dinama. Hajduk trenutno izgleda jako zanimljivo i vrlo dobro unatoč promjeni trenera. A Dinamo je imao turbulentnu sezonu, izmjenjivali su se treneri. Gledam isto što radi Rijeka. Navijači će uživati do kraja jer neće biti dominacija Dinama kao posljednjih godina. Gorica isto radi odličan posao u posljednje vrijeme, uživam u nogometu, užitak je biti navijač bilo kojeg kluba. Nije jednostavno igrati na više frontova, držati budnim puno igrača. To je dosta zahtjevno, a javnost ne priznaje ništa osim rezultata. Ne mogu reći da će Hajduk to riješiti, iako trenutno izgleda dobro. Važan je pripremni period, kako će se nadograditi, ali iza tih klubova stoje organizirani ljudi koji će to znati odraditi do kraja. Uzbudljivo kao u mom rangu natjecanja.“