Identitet na aparatima: Tko će prvi dobiti otkaz - trener ili europska ambicija?

Nije se Osijek vratio na Pampas nakon poljudskog debakla. Ostali su u Petrčanima gdje će čekati polazak za Maksimir i četvrtfinale Kupa. Mudra odluka, jer tko zna kakav bi bio odbor za doček na Opus Areni.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Federico Coppitelli? E, i taj je ostao u Zadru. Nije poslušao navijače da mahne posljednji pozdrav prije nego se ukrca na 'Marka Pola' i otisne put Ancone. Dobit će još jednu šansu protiv Dinama u Kupu, vjerojatno i protiv Slaven Belupa u derbiju za Europu. I još malo vremena za traženje tog identiteta o kojem slušamo otkako je stigao u Osijek. S puno skepse jer nije imao seniorskog iskustva, ali s adutom tog rada s mladima. Bizarno, ali svi mladi su u - slobodnom padu pod njegovom dirigentskom palicom.

Baš kao i Osijek u cjelini. Tri poraza u nizu, sedam primljenih niti jedan postignuti gol. I more upitnika... Osim identiteta, slušamo i o tom traženju puta za Osijek. A čini se kako se Talijan izgubio upravo na tom putu. I vuče poteze koji nemaju veze s logikom. Kao da igra “čovječe, ne ljuti se” sa samim sobom.

Možda je najbolji primjer Šimun Mikolčić. Taj dečko prolazi veću kalvariju nego Hajduk na putu do titule. Dvije sezone ga već "razvijaju" tako da ga drže na klupi kao da je zaboravljeni sendvič u ruksaku. Da je znao što ga čeka, Mikolčić bi dva puta razmislio prije nego je poslao odbijenicu na ideju da ode u slovačku drugu ligu. Dečko jedino nešto odigra protiv Rijeke, a na Poljudu ne može dobiti ni sekunde. Pa čak ni kad je bilo 3-0 za domaće nakon 24 minute, Coppitelli se nije sjetio da na klupi sjedi budućnost kluba. A kao, stručnjak je za mlade igrače.

A tek onaj potez genija s Omerovićem! Poslao ga Coppitelli na lijevo krilo, njegovu prirodnu poziciju, i Osijek je odjednom živnuo kao da je netko ubacio kovanicu u aparat. Međutim, naš "maestro" to nije prepoznao pa brže-bolje vadi Guedesa i vraća Omerovića na desnog beka. Tek dvije friške crtice koje sugeriraju da je trener Osijeka izgubljen i pogubljen u raznim kompromisima i nekim samo njemu razumljivim vizijama.

Prije Poljuda su govorili da je "klub čvrsto uz trenera", a sad nakon onog debakla - tišina k'o u samostanu! Čovjek bi pomislio da će uprava konačno povući neki konkretan potez, ali ništa od toga. A imaju asa u rukavu, barem privremenu opciju koja bi donijela jači efekt od cipele Ademiju i Hernaniju. To je Tomislav Radotić, pomoćni trener, koji je prošao put od nogometne škole do Cibalije kao da hoda po trnju. U Vinkovcima je s Cibalijom završio treći, a tamo se nije imalo ni za hladnu vodu, kamoli za tople tuševe! Taj čovjek zna te klince u dušu, vodio ih je od malih nogu.

I sad, umjesto da daju Radotiću uzde momčadi protiv Dinama, oni i dalje šute. Pa što imaju za izgubiti? Gore od ovog ne može biti! Radotić bi tim dečkima mogao uliti malo one prave vatre, one iste koja je gorjela u Cibaliji kad su gazili bez centa u džepu. Ali ne, uprava Osijeka se ponaša k'o da im je mačka pojela jezik. Vjerojatno se nadaju da će se sve nekako čudesno riješiti samo od sebe.

Zaokupljeni su peglanjem vlastitog imidža pa nisu skloni takvim potezima. Oni sanjaju napad na titulu, pripremaju se za period kada će tek početi razmišljati o angažmanu sportskog direktora i prepuštaju sve stihiji… Dakako, i vuku poteze iz sjene pa preko trenera riješe se spomenutih Hrananija i Ademija. I što se potom dogodi? Matković se ozljedi, Ohajunwa osjeti mišić na zagrijavanju i ti ostaneš samo na Jakupoviću. A ideš na Dinamo u kupu i Slaven Belupo u derbiju za Europu…