I UEFA je popustila, Oršiću dres s brojem 200 iz Struparovih ruku i odmah zabio za ludilo Maksimira!

Ne dopušta UEFA često ovakve svečanosti i otklon od protokola, ali možda su i u čelnoj europskoj nogometnoj asocijaciji prepoznali posebnost ovog trenutka. I, na neki način, utjelovljenje nogometa u jednom igraču, dokaz da je u ovom sportu sve moguće i da se svi snovi mogu ostvariti. Zato je bilo simbolike u ovom činu. Branko Strupar, proslavljeni napadač, predao je Mislavu Oršiću uokvireni dres s brojem 200, za njegovih 200 nastupa u Dinamovom dresu.

Igrač koji je došao na mala vrata, svi su se čudili zašto ga je Dinamo tada doveo iz Koreje i kako bi uopće mogao biti pojačanje, postao je u četiri godine Dinamova ikona. Tottenham, Atalanta, Hajduk, Rijeka, Šahtar... Do jutra bismo nabrajali što je sve napravio, kakve sve golove zabio, koliko se u samo četiri godine ugradio u Dinamovu povijest. Nećete ga vidjeti na malom nogometu u kvartu, nećete ga vidjeti u noćnom klub, bit će mu neugodno ako ga zaustavite za fotku ili autogram, neće se buniti ako ga izbornik stavi valjda na jedinu poziciju koju nikad nije igrao, na desnog beka. Šutjet će i raditi, čekati novi gol. Njegov je san bio zaigrati samo jednom za Dinamo na Maksimiru, ostvario je san 200 puta. Sad već 202.

Za njega nema većeg kluba od Dinama, jednom ćemo ispričati i kako je nastala ta, sad već legendarna izjava, zaradio je ovacije Maksimira opet i protiv Bodo/Glimta, kao i na svakoj utakmici, kao rijetko tko u zadnjih puno godina. I to što mu je dres uručio Strupar ima svoju vrijednost. Mladić iz Prečkog koji je krenuo iz Španskog, tamo je blizu odrastao i Oršić, kao svojevrsni autsajder, stigao je od belgijske desetke, Svjetskog prvenstva, Premiershipa, o njemu su napisali knjigu.

Strupar i Oršić, dokaz da se isplati vjerovati u snove.

I utakmica je tek krenula, a Mislav Oršić odmah je zabio za 1:0. U četvrtoj minuti za ludilo na Maksimiru! Njegov 85. gol za Dinamo, 26. u Europi!