Hrvatski Superman007 i austrijski Srbin su hit Njemačke, a ovo je njihova priča sa dva lica
Vrijeme Čitanja: 8min | ned. 28.03.21. | 14:15
Paralelni intervju dvojice otkrića Bundeslige ove sezone
Borna Sosa je kao veliki talent hrvatskog nogometa došao u Stuttgart uoči sezone u kojoj je klub ispao iz lige. Godinu dana poslije njega je došao još jedan talent. Austrijski Srbin Saša Kalajdžić. Umjesto velikih snova u Bundesligi, prije njima je bila realnost drugoligaškog natjecanja. Na sve to, Kalajdžić je doživio i tešku ozljedu koljena. Nije to baš bilo onako kako su zamislili početak svojih karijera u Njemačkoj...
Ipak, neosporni talent u kombinaciji sa napornim radom se isplatio. Sosa i Kalajdžić su sa Švabama izborili ekspresan povratak u Bundesligu u kojoj su ove sezone postali hit. Sosa je već stekao nadimak „Hrvatski Beckham“ i skrenuo pažnju Bayerna i Manchester Cityja, a Kalajdžić bi narednog ljeta mogao u Leipzig ili Newcastle u transferu od preko 20 milijuna eura.
Sosine ubitačne 'kifle' od centaršuteva su sve češće pronalazile put do Kalajdžića koji ih je najčešće glavom, pospremao u supraničke mreže. Njihova skoro telepatska veza na terenu ih se promovirala u jedan od najboljih tandema Bundeslige.
Zato je i ugledni Kicker s njima napravio jako inetersantan paralelni intervju koji vam prenosimo.
Koji je više napredovao od vas dvojice?
Kalajdžić: Ne možete nas usporediti. Borna je napravio ogroman skok i etablirao se kao vrhunski igrač ne samo zbog svojih centaršuteva. Ove sezone konstantno pokazuje od kakvog je materijala satkan. S druge strane, za mene je ovo prva prava sezona poslije teške ozljede koljena u ljeto 2019. Sa svim usponima i padovima, moglo je biti bolje, ali i gore. Zadovoljan sam sa mnom i ekipom.
Sosa: Nismo prije puno igrali zajedno. Trebalo nam je vremena da se naviknemo jedan na drugog. Morao sam skužit Sašina kretanja, kao i on moje ubačaje. Sad to funkcionira besprijekorno.
Djelujete kao savršena simbioza?
Sosa: Savršeno se nadopunjavamo. Saša je jak igrač u kaznenom prostoru i igri glavom, a ja kao asistent. S moje točke gledišta, ključna stvar je što smo igrali sve više i više zajedno i tako smo postajali sve bolji i bolji. Kada vidim Sašu da se kreće u kaznenom prostoru, imam ideju gdje će biti za sekund ili dvije kasnije.
Kalajdžić: Na početku je bilo situacija u kojima stvari nisu išle glatko. Ali nastavili smo pričati međusobno. Pitao sam Bornu na kojim mjestima u kaznenom prostoru je najbolje da stojim. A on je mene pitao kakve lopte želim da mi šalje. Postajali smo sve bliži i sve bolji iz utakmice u utakmicu. S vremenom i kontinuitetom su došli i ti automatizmi u igri. Napadač se mora stalno kretati. Naprimjer, teško je postići gol glavom ako stojite. Kada Borna vidi da sam napravio prvi korak, on već ima ideju gdje treba poslati loptu kako bih ja pobjegao od čuvara i došao do nje.
Borna, tvoji centaršutevi su jako dobri. Odakle tolika strast za centriranjem?
Sosa: To je došlo u kasnijem djetinjstvu kad sam prešao s malog nogometa na veliki. Poslije treninga sam ostajao izvoditi slobodnjake i pimjetio sam da mi ide dobro. Trener je to vidio i poslije toga mi dozvolio izvoditi sve prekide na utakmicama. Jedna stvar je vodila ka drugoj. Naravno, tu je i dalje bilo mnogo rada poslije treninga. Svaki igrač treba znati svoje jače strane i kontantno raditi na njihovom unaprijeđivanju.
Kakvu ulogu je David Beckham imao u tome s obzirom koliko se diviš njegovim centaršutevima?
Sosa: Kao dijete nisam mnogo gledao Beckhama. Moj entuzijazam za njega je došao tek kasnije.
Saša, kako si ti otkrio tvoje vrline?
Kalajdžić: Iako sam kao dječak davao golove, dosta sam i promašivao jer mi je nedostajalo preciznosti. Zato sam puno vremena posvetio gledanju utakmica top nivoa i velikih igrača. Pokušavao sam razumjeti šta je najvažnije u skok igri. I onda vježbao, vježbao i vježbao na treninzima. Iz svake pozicije i situacije.
Da li vam imena Rudigera Abramczika i Klausa Fishera ili Manfreda Kaltza i Horsta Hurbescha govore nešto?
Kalajdžić: Čuo sam za njih ali nisam gledao njihove utakmice.
Sosa: I ja sam čuo za imena. Ali oni su igrali baš davno...
Očekujete li da ćete i vas dvojica postati takve legende Bundeslige?
Kalajdžić: Naravno da bi to bilo poželjno. Ali još je rano pričati o legendarnim statusima... Ono što sad možemo napraviti je da se potrudimo da nas navijači upamte po dobrom.
Imate telepatsku vezu na terenu, ali ste i privatno bliski. Kako?
Sosa: Zbog podrijetla jer pričamo istim jezikom. Tako je počelo naše prijateljstvo.
Kalajdžić: Jezik povezuje ljude. Odmah osjetite da pripadate jedan drugom u određenim aspektima. Kad se ljudi u inozemstvu nađu i otkriju slične priče, automatski se povežu zahvaljujući jeziku.
Sosa: Osjetiš komadić doma.
Vaše zemlje ili zemlje vaših predaka, Hrvatska i Bosna i Hercegovina su ne tako davno bili neprijatelji. Postoji li takvih nesuglasica između vas?
Sosa: Odrasli smo slobodni i netaknuti tim događanjima. Osobno, baš me briga tko je koje nacionalnosti. Nikoga ne procjenjujem na osnovu podrijetla. Za mene su svi ljudi isti bez obzira otkud dolaze.
Kalajdžić: Sve je do ljudi i kakvi su iznutra. Moja djevojka je iz Hrvatske tako da to sve govori o mojim pogledima na život.
Jeste li cimeri u hotelu?
Kalajdžić: Ponekad, ovisi od toga kako naš menadžer Gunther Schafer aranžira sustav soba.
Vaše dosadašnje karijere u Stuttgartu su bile obiljžene i ozljedama. Da li ste ih se napokon riješili?
Kalajdžić: Više i ne razmišljam o tome. Imao sam tešku ozljedu koljena pa sad u podsvijesti ponekad imam zadršku da ulazim u nepotrebne rizike u duelima.
Sosa: Ozljede koljena su najgore jer treba najviše vremena za oporavak.
Borna, vaši počeci u Stuttgartu su obilježeni i nekim 'malim gijehovima' jer ste znali zakasniti na doručak ili izabrati pogrešne kopačke za klizave terene. Jeste li to pregrmili?
Sosa: Puno toga se bilo nakupilo: ozljede, mala minutaža, bitka za opstanak, promjene u klubu, moja prva sezona u inozemstvu... Mnogo toga je išlo naopako. Naučio sam na greškama i izvukao lekcije.
Saša, ti ovdje važiš za primjer profesionalca zbog prijateljskog duha i pozitivnosti. Naljutiš li se i ti ponekad?
Kalajdžić: Pitajte moje kolege. Gregora Kobela primjerice. Oni definitivno znaju kakav je zli Kalajdžić.
Zbog čega?
Kalajdžić: Zbog trening utakmica na dva dodira kad treba zadržati loptu. Tad sve vidite i čujete. Ako dobijem lošu loptu koja je neupotrebljiva i moram pogriješiti, tad se znam baš iznervirati. Mnoge stvari pogutam, ali me sitnice razbjesne. Tretiram ostale onako kako volim da mene tretiraju. Trudim se biti prijateljski nastrojen. Čak i tokom pauze zbog ozljede sam pokušavao biti pozitivan.
Borna, kada si došao u Stuttgart, izgledao si kao tipični 'surfer boy'. Duga kosa, opušteno ponašanje, uvijek osmijeh...
Sosa: Imam dva lica! Nogometno i privatno. Ha-ha-ha... Jako sam koncentriran i fokusiran na terenu. Sa druge strane, van terena sam opušten i otvorenog uma.
Odakle ti ideja da se na na Instagramu nazoveš Superman007?
Sosa: Kad sam se registrirao prije par godina, nisam puno pridavao važnosti izboru imena. Naravno, to mi i dalje nije bitna stvar niti je shvaćam ozbiljno. Volim taj niz brojeva 007 i koristio sam ga i na registarskim tablicama.
Kalajdžić: Savršeno mu pristaje. A i bilo bi čudno da sad promijeni to ime. Za mene će uvijek biti Superman.
Sosa: Ni meni se ne mijenja. Još mi se sviđa.
Jedna od karaketristika igre Stuttgarta ove sezone je atraktivnost. Koliko će to još potrajati?
Sosa: Na početku sezone ni mi sami nismo znali gdje smo i što smo. Sad smo pokazali kakav potencijal imamo. I imamo samopouzdanje da ćemo nastaviti na ovom nivou.
Kalajdžić: Samo želimo biti bolji iz tjedna u tjedan i da se razvijamo kao momčad, korak po korak.
Sosa: Napravili smo dobru startnu poziciju i možemo još bolje, ali trebamo biti i zadovoljni onim što smo napravili do sad.
Kalajdžić: Možda su nas neki potcijenili prije sezone ili nas nisu shvatili ozbiljno. To se u međuvremenu promijenilo. Za sad smo ostvarili cilj biti daleko od borbe za ostanak. Čak i u fazama kad smo bilježili više remija nego pobjeda smo bili uvjereni da nećemo pasti. Naravno, ne smijemo se opustiti već još više izoštriti čula jer još nismo ostvarili cilj. Moramo uvijek biti svjesni otkud smo došli i ostati fokusirani da tamo opet ne završimo.
Za vas je to kao zvijezde momčadi najlakše.
Sosa: Iskreno, nisam očekivao da ćemo biti ovako dobri. Jako sam sretan kako napredujemo. I osobno kao igrač i kao momčad. Nadam se da ćemo nastaviti i da će nas ozljede zaobići.
Kalajdžić: Oprezan sam čovjek i ne volim pričati što će biti sljedeće godine. Samo želim nastaviti ovako. Prije sezone sam se nadao da će stvari ići dobro ali nisam bio baš siguran u to. Naravno, i meni je najbitnije da me ozljede zaobiđu.
Kakvi su vaši osobni ciljevi? Jeste li postavili cilj da čujete himnu Lige prvaka?
Kalajdžić: Povremeno razmišljam kako bi stvari mogle ići. Ali polako. Jedna ozljeda je dovoljna da se sve okrene i da ti ugrozi karijeru. Zato moram ostati miran. Imam ambicije, ciljeve i snove, ali ne smijem poluditi od njih.
Sosa: Već sam igrao u Ligi prvaka s Dinamom. To je najbolje i najuzbudljivije natjecanje u nogometu. Nikad neću zaboraviti taj osećaj i nadam se da ću ga opet doživiti.
Obojica ste 'vruća imena' za sljedeći prijelazni rok. Borna, jesi li prerano produžio ugovor do 2025?
Sosa: Lijepo je čitati i čuti da vas klubovi prate. To je nagrada i priznanje za dobar rad. Ostalo me ne brine.
Šta je sa tobom Saša? Tvoj ugovor je do 2023.
Kalajdžić: Sretan sam u Stuttgartu. Volim igrati za ovaj klub i znam da me cijene ovdje. U Stuttgartu sam i glavom i srcem. Mogu zamisliti sebe kako potpisujem novi ugovor.
Ali se isto tako može dogoditi da priča o Sosi i Saši traje još jako malo?
Kalajdžić: Znamo da smo uradili nešto posbeno. Na terenu i van njega. Ali ništa u nogometu ne treba isključiti. Drago mi je što smo se upoznali i postali prijatelji. Ako se to nastavi, biću sretan. Ako nas život jednog dana rastavi, biću zadovoljan zbog vremena u Stuttgartu
Sosa: Potpisujem to što je Saša rekao.