Hrvat u Luksemburgu: Suigrači mi igraju uz posao ili studiji, a na gostovanja putujemo privatnim autima

„Igram u filijali portugalske Vitorije Guimaraes, u klubu je uz mene još jedan Hrvat, dva Bosanca i dva Crnogorca, ma u Luksemburgu ima gomila ljudi s ovih prostora, drže restorane, vode tvrtke…“, otkrio se Germanijaku Filip Bojić, bivši igrač Splita i Rudeša.

Filip Bojić (24) stigao je na početku tekuće sezone u Split kao ponajbolji igrač Rudeša, ali nije se naigrao, plaća je kasnila i u siječnju 2017. godine odlučio je pobjeći iz Parka mladeži trbuhom za kruhom – i to u Luksemburg!

„Bio sam prvi dio sezone u Splitu i prijatelj me spojio s čovjekom iz Luksemburga, znao sam da ću otići iz kluba, a on mi je obećao pomoći. Najprije sam pregovarao s jednim njemačkim klubom, ali potom sam dobio ponudu iz Luksemburga, malo sam razmislio završio u Petangeu,“ rekao je Filip Bojić.

Možda nije odabrao najnogometniju sredinu na svijetu, ali barem više ne mora brinuti hoće li mu stići plaća, otkad je u Luksemburgu bez straha 15. pogleda na bankomat jer zna da mu je na račun sjelo sve što je dogovorio kad je potpisao za Union Titus Petange.

„Prvi put u karijeri ne moram brinuti hoće li mi stići plaća. Kad ju preračunam u kune, prošao sam puno bolje nego u Hrvatskoj, ali ovdje je standard mnogo veći.“

Državica koja od sjevera do juga ima stotinjak kilometara, udaljenost kao primjerice od Zagreba do Koprivnice, druga je najbogatija država na svijetu po osobnom dohotku po glavi stanovnika, odmah nakon Katara. Na toj listi Hrvatska je primjerice 57., između Paname i Čilea, pa ne čudi što su tamošnji klubovi redovitiji platiše od domaćih, ali ne razbacuju se novcem…

„U mom klubu je ukupno osam profesionalaca, ostali rade uz nogmet, neki studiraju, imamo puno mladih igrača, koji igraju za reprezentaciju pa još ganjaju školu. Nekoliko igrača je iz njemačkog Triera, koji je nekoliko kilometara od Luksemburga pa dolaze na treninge i utakmice.“

„Oni treniraju rijeđe od nas profesionalaca, mi treniramo svaki dan osim utorkom, a oni imaju nešto više slobodnog vremena. Puno je internacionalaca, sa mnom u klubu je još jedan Hrvat, dva Bosanca, dva Crnogorca koji su tu rođeni, ali razumiju naš jezik. S komunikacijom u klubu stvarno nema problema. Svi govore po pet, šest jezika. Sporazumijevaju se na francuskom, talijanskom, engleskom, portugalskom, ali uglavnom pričaju na njemački.“

„U državi živi oko 16 posto Portugalaca, a u klubu ih je sedam ili osam. Mi smo filijala portugalske Vitorije Guimaraes. Trener i vlasnik također su Portugalci. Gazda se bavi se nekretninama i spojio je dva kluba kad ga je preuzeo, Petange i Union Titus, pa se sad zovemo Union Titus Petange.“

„Nismo među najboljima u Luksemburgu, tri, četiri kluba odskaču od ostatka, a mi smo ispod te razine. Među najpoznatijim su Dudelange i Fola Esch, koji su igrali protiv hrvatskih klubova u Europi. Kod njih su svi profesionalci i oni su ipak klasu iznad ostatka lige.“

„Liga u Luksemburgu je na razini, recimo, naše druge lige, ali je bolje organizirana, bolje su plaće i sve je puno manje. Na gostovanja putujemo osobnim automobilima jer su udaljenosti puno manje. Cijelu državu obiđeš vlakom i autom u jedno poslijepodne. Priča se kako ćemo sljedeće sezone kupiti klupski bus ili potpisati ugovor s jednom auto kućom pa ću valjda dobiti automobil na korištenje.“

Stan mu je također riješio klub, Živi na pet minuta pješice od stadiona, a gradić Petange je 20-ak kilometara od Luksemburg Cityja, kaže kako je imao sreće što mu je klub riješio smještaj jer bi se sam dobro namučio.

„Najprije što su skupi, najam jednosobnog stana je između 700 i 800 eura mjesečno, a u Zagrebu za tu lovu možeš dobiti penthaus. Problem je što uglavnom dolaze nenamješteni, pa moraš sam sređivati namještaj.“

„Ali kad podvučem crtu, zadovoljan sam kako se sve odigralo i zato sam nedavno produžio ugovor do 2019. godine. Ionako ne mogu ranije otići, prema njihovom zakonu moraš igrati barem tri sezone za klub kad jednom potpišeš. Moj klub smije odbiti sve ponude ili ako želi, može za mene tražiti milijune.“

Domaća kuhinja mu ne nedostaje, a ni društvo naših ljudi jer kaže da je Luksemburg, nećete vjerovati, pun Hrvata.

„Hrvati su ovdje vlasnici restorana, imaju tvrtke, rekao sam već da ih je nekoliko sa mnom u klubu. Ma ima nas svugdje,“ zaključio je Bojić.

Ispada, Luksemburg je već neko vrijeme omiljeno odredište naših iseljenika, a sad je postao meka i za naše nogometne gastarbajtere, tko bi rekao…

Razgovarao: Andrija Vuković

(Foto: privatan arhiv, Facebook, Pixsell)

Germanijak pratite i na Facebooku!