Hrvat s najviše nastupa u Italiji, a za kojeg niste čuli: Igrat ću do 40. godine
Vrijeme Čitanja: 6min | uto. 20.02.18. | 11:35
Karijeru je gradio po drugoligaškim i trećeligaškim travnjacima, a do sada je upisao 320 nastupa.
Po podacima s Transfermarkta, Zvonimir Boban je upisao 195 ligaških nastupa u Italiji, Alen Bokšić se zaustavio na 137, Milan Rapaić na 135, Igor Tudor na 149, a Dario Šimić jednu manje. Ivan Jurić je upisao 215 ligaških nastupa u Italiji, Igor Budan 247, a Saša Bjelanović je upisao 320 nastupa u Serie A, B i C.
No, nije Bjelanović rekorder po broju nastupa što se hrvatskih nogometaša tiče, barem ne drži sam prvo mjesto. Isti broj nastupa, 320, upisao je i Ivan Rajčić koji će uskoro biti sam na vrhu ove liste.
Ovaj 36-godišnji Splićanin je cijelu karijeru proveo u Italiji – počeo je u Veroni 1998. godine, a slijedili su Chieti, Bari, Frosinone, Taranto, Barletta, Benevento, Casertana, Martina Franca te povratak u Casertanu gdje i dalje igra. Nije Rajčić upisao niti jedan nastup u Serie A, ali ih ima točno 100 u Serie B i trenutno 220 u Serie C. Njegova karijera je malo poznata u Hrvatskoj, možda i zato što praktično nije igrao u HNL-u.
„Ja sam praktično iz Splita sa 17 godina, 1997. godine otišao u Veronu, u njihovu Primavera momčad. Nakon dvije godine sam se vratio u Hajduk, kada je 2000. zadnji put bio prvak Hrvatske. Tada sam bio u Hajduku kao posuđen igrač, a nakon godine dana sam se vratio u Veronu“, rekao je Rajčić u razgovoru za Germanijak.
Cijelu karijeru ste proveli u Italiji. Kako se to dogodilo, jeste li imali nekih ponuda iz drugih klubova?
„Svoju karijeru sam izgradio igranjem. Talijanski stil života i blizina Splita su razlog da sam ostao cijelo vrijeme. Odgovara mi ovaj stil života i cijelo vrijeme sam bio sretan. Kad sam igrao u Bariju, s Antonijem Conteom, imao sam dobrih ponuda. Prije svih iz Rumunjske, iz Cluja koji je tada igrao u Ligi prvaka. Bili su tu i pozivi iz Belgije, ali nekako mi je srce uvijek težilo talijanskom stilu života i to me usrećivalo. To je prevagnulo.“
Iz HNL-a niste imali ponuda?
„Ne. Na neki način kada sam tako rano otišao iz Hrvatske htio sam se realizirati u Italiji. Nikada nisam bio sklon vraćanju. Moja generacija, na čelu s Darijom Srnom, je igrala U16 Europsko prvenstvo . Ja sam bio prvi iz te generacije koji je otišao vani. Ostali su odigrali 2-3 sezone u hrvatskoj ligi, kasnije se prodali u Ukrajinu, Njemačku i druge zemlje. Ja sam odabrao ovaj put i ne žalim.“
Cijelu karijeru ste proveli u talijanskoj drugoj i trećim ligama. Već u Serie A se igra jako tvrd nogomet, ovaj u nižim rangovima je vjerojatno još tvrđi.
„Istina. Ovdje se igra jako agresivan, jako taktički nogomet. Nema toliko kvalitete kao u Serie A, ali se jako inzistira na snazi, trčanju i taktici. Sezona bude jako ratoborna i naporna. Po tom pitanju je lakše u Serie A jer ima puno kvalitetnijih igrača. Ima kvalitete i u nižim ligama, ali je nogomet dosta mehanički snažan i agresivan. Nije nimalo lako, ali godinama sam već ovdje, ali sam sam sebi izgradio „ime“. Posljednjih nekoliko godina igram središnjeg veznog, ranije sam bio lijevo u vezi. Ovakav nogomet mi se uvijek sviđao. Sigurno da je naporan i nimalo jednostavan.“
Od 2011. ste, s kratkim izletom u Martini Franco, u Casertani gdje ste i kapetan. Očigledno vam je ugodno tu – razmišljate li o ostanku i nakon karijere?
„Po tom pitanju još nisam razmišljao. Imam djevojku u Splitu pa živim na toj relaciji. Profesionalno i životno me vuče Italija jer sam karijeru izgradio ovdje, ali srce me vuče kući. Split je Split, pa ćemo vidjeti. No, to je još daleko. Još malo pa ću doći do 37. rođendana, a igranje me i dalje usrećuje. Bez obzira koliko je teško fizički, sve dok me nogomet, nije ništa teško – ni odricanje, ni naporni treninzi tako da ćemo vidjeti.“
Kakvi su uvjeti u Serie C?
„Ovdje je jako velik broj kvalitetnih klubova i igrača. U našoj skupini su, recimo, Lecce i Catania koji godinama pokušavaju pobjeći iz Serie C, ali im ne uspijeva. I u ovom rangu ima klubova sa stadionima od 25-30 tisuća ljudi.
Što se financija tiče, u određenim klubovima, posebno onima koji se bore za promociju iz treće u drugu ligu, može se lijepo zaraditi, čak i više nego u nekim klubovima iz Serie B. Jako je snažna liga, jako naporna. Bilo je nekoliko momaka iz Hrvatske koji su igrali i rekli su mi da su se iznenadili intenzitetom kako igre, tako i treninga.
Ugodno je igrati u Serie C, jako je praćena liga i dosta zanimljiva. Manji gradići imaju svoju nogometnu tradiciju i vjerne navijače. Svi žive za nogomet pa je onda i sve puno zanimljivije.“
Vi ste jako mladi otišli u Italiju? Koliko je teško mladom igraču doći u ovakvu ligu.
„Ova liga je jako teška za mladog igrača, pogotovo kada ga neki Milan, Inter ili Lazio pošalje na posudbu u treću ligu. Očekivao je luksuz, a dospio je u treću ligu, u neku vrstu džungle. Ako se netko uspije prilagoditi, može mu dosta pomoću u karijeri, ali nije niti malo jednostavno.“
Ako prođu tu džunglu onda mogu svugdje.
„Da, baš tako. Ima ovdje dobrih igrača, ali je nogomet prilično agresivan.“
Casertana ne stoji najbolje. Trenutno ste na 15. mjestu, jednom iznad mjesta koje vodi u niži rang. Hoćete li se spasiti?
„Svima su čudni rezultati ove sezone. Prošle sezone smo igrali playoff za ulazak u drugu ligu. Promijenili smo i vodstvo kluba jer smo pred nekom vrstom bankrota. Novi predsjednik je sanirao sve dugove i najavio ulaganja kako bi izborili Serie B. Momčad se pojačala, ali svaka je sezona drukčija. Ove sezone smo promijenili dva trenera i 20-ak igrača i nikako nismo uhvatili pravi ritam ili štimung unutar momčadi. S obzirom na kvalitetu igrača i snagu momčadi, ne bi smjelo biti problema. Treba samo inzistirati na radu, a ja mislim da ćemo se sigurno spasiti jer smo snažna momčad koja se nalazi u negativnom trenutku koji dugo traje.“
Odigrali ste ravno 100 utakmica u Serie B, a mogli ste i više da nije bilo afere s namještanjem utakmica u kojoj ste i vi osuđeni.
„Tada sam igrao u Bariju koji je imao jako dobru momčad, između ostalih je igrao za nas i Antonio Conte. Tada je u Italiji bila velika afera oko namještanja utakmica, a nažalost je veliki dio igrača bio osuđen iako nismo svi bili umiješani u tu aferu. Dobio sam suspenziju na tri godine, ali su nakon gotovo godinu i pol dana skinuli suspenziju i meni i nekolicini mojih suigrača.
Dvije sezone nisam igrao, ali to mi je na neki način bila motivacija. Jako me pogodilo što sam nepravedno osuđen za nešto što nisam napravio. Zato sam opet, s 33 godine, prihvatio ponudu Casertane koja me htjela iako nisam dvije godine igrao. Jako sam im zahvalan zbog toga i privržen sam momčadi zbog njihove geste.
Bilo mi je krivo da mi karijera završi na taj način. To je bila velika nepravda, ali sistem je ponekad jači od ljudi. Sva sreća da je to prošlo, ljudi su me nakon toga prihvatili i shvatili da tu nisam bio kriv.
Gotovo 20 godina sam u Italiji, ljudi ovdje znaju tko sam i što sam. U svim klubovima gdje sam igrao sam imao dobar odnos s navijačima, ovdje sam i kapetan.“
Ta afera je Rajčića motivirala i za nastavak karijere.
„Baš zbog te afere želim da mi karijera što duže traje. Bez obzira na godine, ništa mi nije teško. Od početka karijere sam živio profesionalnim životom – dajem važnost prehrani, pazim na spavanje, u teretani sam kad nema treninga u klubu, pazim na svaki detalj. Nogomet me usrećuje i nije mi teško igrati. Nikada nisam imao neke teške ozljede, a trudim se da pomognem mlađim igračima. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati, a sigurno je da me u sljedećoj sezoni žele ovdje. Oni bi htjeli da ostanem u klubu i kad prestanem igrati u nekoj ulozi, ali izgleda da mi se to boje reći pa mi iz godine u godinu produžuju ugovor za sljedeću sezonu. Sigurno ću igrati još jednu sezonu, a ja bih htio igrati do 40. godine.“
(Foto: Privatna arhiva)
