Hrvat prvak u Litvi: Kad je krenuo Jole, nastao je raspašoj

Prošlog vikenda okončano je prvenstvo u Litvi, a drugi uzastopni naslov prvaka osvojila je Suduva. Klub iz grada Marijampolea koji broji tek nešto više od 35 tisuća stanovnika, ponovno je iza sebe ostavio velikane poput Žalgirisa, a velik obol tituli dali su i hrvatski igrači.

> Kako je Litva postala obećana zemlja za hrvatske nogometaše

Andro Švrljuga standardan je na poziciji desnog beka, Austrijanac hrvatskih korijena Sandro Gotal zabio je nekoliko važnih golova, dok je Ivan Kardum fantastično branio tijekom cijele sezone i najbolji je golman lige. Bolji povod za kontaktirati bivšeg vratara Osijeka, Slaven Belupa i bečke Austrije, nije bio potreban. 

Dojmovi nakon osvajanja naslova?

„Ovo je već obranjen naslov, prošle godine smo po prvi puta postali prvaci Litve. Svi znamo da je najteže obraniti titulu. Imali smo iscrpljujuću sezonu usred koje smo igrali kvalifikacije za Ligu prvaka, izbacili ciparskog prvaka APOEL-a. Kasnije smo došli do playoff runde kvalifikacija za Europsku ligu gdje smo pružili jak otpor Celticu. Tu nam se malo nakupio umor, a još se i završnica prvenstva, posljednjih pet kola, igralo u ritmu od dvije utakmice tjedno, uz sve to imali smo i dosta problema s ozlijeđenim igračima. S obzirom na sve, obrana naslova bila je teška, ali je samim time i slađa.“ za Germanijak je rekao Kardum.

Osim rezultatom momčadi, Kardum posebno može biti ponosan na svoje partije.

„Ukupno sam odigrao 33 utakmice i primio samo 20 golova, a uz to sam čak 17 puta sačuvao čistu mrežu. Meni to predstavlja jedno veliko zadovoljstvo, nije lako imati takvu statistiku, neovisno o kojoj se ligi radi. Već sam ovdje treću sezonu i sada sam po statistici primio najmanje golova od svih golmana u ligi. Može se reći da sam napredovao iz godine u godinu.“

S obzirom na sjajne nastupe, postoje li već neki interesi drugih klubova?

„Nemam još ništa konkretno, ali ne znači da neće biti. Tek je studeni, imao sam odličnu sezonu u Litvi i to sam potvrdio u europskim utakmicama. Ova ekipa Suduve je u dvije godine mnogim velikanima zagorčala život i to dosta govori. Otkad sam stigao u ovaj klub, odigrao sam 18 europskih utakmica. Mislim da to nije brojka koja se može podcijeniti, to ipak nešto govori. Igrao sam protiv Celtica, APOEL-a, Crvene Zvezde, Ludogoreca, Siona…radi se o momčadima koje redovito igraju grupne faze europskih natjecanja i često dočekaju proljeće. Sve to potvrđuje našu kvalitetu, ako netko i podcijeni litavsku ligu, rezultati u Europi ne mogu se osporiti.“ dodaje i potom objašnjava svoje planove vezane za budućnost. Osim ostanka u Suduvi i novih europskih nastupa, uvijek je opcija i odlazak u novu sredinu.

„Puno se tu faktora mora poklopiti. Ako dođe bolja ponuda, jedan viši nivo na kojem bi se mogao okušati, malo koji sportaš i profesionalac to ne bi prihvatio. Ako se to ne ostvari, ponovno me čeka dokazivanje i borba u Suduvi. Ja sam tu da na terenu potvrđujem svoje kvalitete, a oni koji trebaju, to će i prepoznati.“

A gdje se u toj priči nalazi HNL? Postoji li ikakva nostalgija za hrvatskim terenima koja bi dovela do povratka na hrvatske travnjake?

„Dugo sam igrao u HNL-u, naravno redovito ga pratim, pogotovo moj Osijek. Svaki vikend kada uhvatim vremena, gledaju se prijenosi naše lige. Kad igram ovdje svake godine jake europske utakmice, tako da ako bih se sada vraćao u HNL, tražio bih klubove koji se bore za Europu, a trenutno je do njih jako teško doći. U našim klubovima su stvarno vrhunski golmani i teško se tu ubaciti. Moje ambicije su europske utakmice i pokušaj ulaska u grupnu fazu, to me najviše motivira.“

Život u Litvi?

„Lijepa je zemlja, u prosjeku je hladnije kod nas, ali imaju Baltičko more gdje se tridesetak dana godišnje može otići i kada je jako sunčano. Život nije skup, povoljniji je nego u Hrvatskoj. Ne mogu biti nezadovoljan, dobro sam se snašao i ništa mi ne fali.“

Za kraj, nismo mogli, a da se ne osvrnemo na sjajnu proslavu naslova, na kojoj je dominirala poznata Joletova pjesma – Maksimalno.  

„To je bila neka naša interna pjesma. Svidjela se jednom igraču iz Bjelorusije (Vitali Gajdučik), kasnije i Čileancu Gersonu Acevedu. Tu smo pjesmu uvijek puštali kada bi pobijedili ili kada bi išli kod nekoga na druženje, roštilj. Uz nju bi se uvijek pjevale ruske, litavske pjesme..Odlično je prihvaćena unutar momčadi i puštamo je kada se nešto proslavlja. Ispalo je jako simpatično i drago mi je što je prihvaćeno na lijep i pozitivan način. Nas su zapravo u klubu iznenadili jer nije bilo dogovoreno da se na stadionu prilikom slavlja pusti ta pjesma. Kada smo čuli ritam, dali su nam mikrofone, krenuo je Jole i nastao je raspašoj.“ u opuštenom je tonu Kardum zaključio razgovor.

Razgovarao: Ivan Mušlek

(foto: FK Suduva)