
Hoće li Kovačević napraviti što Cannavaro nije mogao? Dinamu je stoper 'pod mus'!
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 06.07.25. | 08:05
Poraz od Širokog Brijega otvorio je Dinamu oči, ali i neka pitanja
Dvije su se teze susrele i 'sukobile' nakon Dinamova poraza od Širokog Brijega (2-3) u trećoj pripremnoj utakmici u Sloveniji. U utakmici u kojoj je Dinamo igrao dobro i dominirao 60 minuta, vodio 2-0. A onda poklonio dva pogotka suparniku, potpuno potonuo i na kraju izgubio. Prva je, dakle, teza da si Dinamo takve poraze ne smije dopustiti niti na pripremama, da Modri moraju i tada biti na razini svojeg ugleda, da im alibi ne mogu biti teški treninzi i umor i činjenica da su tek na sredini priprema. Jer, pobjednički mentalitet 'bilda' se - pobjedama. Teza suprotna ovoj kaže da pripreme upravo služe i za ovakve posrtaje, da oni otvaraju oči i ukazuju treneru što ne valja, što treba mijenjati i da je uvijek bolje doživjeti u pripremnom periodu i jedan ovakav, neugodan poraz, nego se hraniti (lažnom) dominacijom, a onda se spotaknuti kad počne ono pravo. Prvenstvo ili Europa.
Obje teze čuli smo iz Dinamovih redova nakon poraza od Širokog, spomenuo ih je, zapravo, i sam trener Mario Kovačević.
"Uvijek je teško izgubiti i uvijek sam ljutit kad izgubimo!... Ali, bolje da nam se to dogodilo sad, nego na početku sezone. Jer, mi tempiramo formu za početak prvenstva."
I jedno i drugo razmišljanje 'piju vodu', od poraza na pripremama ne treba raditi skandale, međutim, svaki takav poraz, pogotovo ovakav od Širokog osim oči otvara i neka neugodna pitanja. Trener Kovačević na njih će morati pronaći odgovore, vjerojatno i mijenjati neka vlastita razmišljanja, kad su pojedini igrači u pitanju. Bitno je, najvažnije, iz takvih poraza na pripremama izvući pouke, onda oni, definitivno, imaju svoju dobru stranu i svrhu. Protiv Širokog vidjeli smo u 60 dobar Dinamo, onakav kakvoga ga želi Mario Kovačević. Agresivan, u stalnom pritisku, Dinamo kojemu je osnovna ideja reposjed, oduzimanje lopte na protivničkoj polovici, stalni presing na obranu suparnika. I to je u tih sat vremena, a pogotovo u prvom poluvremenu, vrlo dobro izgledalo, teško se sjetiti kad su Dinamovi igrači osvojili toliko lopti na 20-30 metara od gola protivnika, kad su tako dugo držali presing. Svoja dva gola Dinamo je zabio upravo na taj način, nakon loših reakcija obrane Širokog, koja se nije znala nositi s pritiskom i lagano je gubila lopte. Primjetan je takav način Dinamove igre bio već i protiv Brava (4-1) i nema sumnje da se u tom dijelu vidi napredak.
Međutim, Dinamovi problemi, kao i prošle sezone, nastaju kad suparnik probije presing, kad izađe iz bloka. Tada na vidjelo izlaze slabosti Dinamove obrane, suparnik, a radio je to i Široki, prelagano dolazi u završnicu. Činjenica da je Dinamo u tri utakmice, od Radomlja, Brava i Širokog primio šest pogodaka, mora zabrinjavati. Nakon sezone u kojoj je Dinamo primio 41 pogodak u HNL-u, upravo na toj statistici treba posebno raditi. Kardinalne greške kakve je radila obrana u tim utakmicama, poklonjene lopte suparnicima, 'dječke bolesti' koje su očite, to treba zaustaviti. I, ako prije nije bilo jasno, sad jest: Dinamo pod hitno mora dovesti još jednog stopera! Je li to Stjepan Radeljić ili netko drugi, ostavimo Zvonimiru Bobanu, Mariju Kovačeviću i suradnicima, ali Modri moraju učvrstiti zadnju liniju. Ako ona stoji visoko, a takav Dinamo želi Kovačević, onda mora imati i igrače, koji to mogu odigrati. A dojam je da tu mora još nedostaje još koji igrač takvog profila! Moći će Kovačević u budućnosti, recimo, računati na Leona Jakirovića, koji je pokazao svoj talent, uz neke neforsirane pogreške, koje se mogu podvući pod 'mladost'. Međutim, baš u obrani treba mu još jedan iskusan igrač, netko tko će donijeti mirnoću, znati iznijeti loptu, pokriti rupe kad prednje linije 'ispadnu' iz igre. Stoper je, definitivno, 'pod mus'.
Kovačević, na neki način, pokušava usaditi igračima sličan nogometni stil, kakav je pokušavao instalirati Fabio Cannavaro. Brz protok lopte, taj visoki presing, zadnja linija na centru, munjevita reakcija po izgubljenoj lopti. Znamo kako je prošao Cannavaro, nije uspio u svojem naumu, ali, profil igrača koje je imao u svlačionici i nije bio stvoren za takav stil nogometa. Kovačević je, u suradnji s Bobanom i pomoćnicima, slagao momčad i dovodio igrače baš za takav nogomet, želi energiju, želi pritisak, dominaciju i okomitost. I u nekim dijelovima to i ima. Primjerice, lijeva Dinamova strana, kojom su ordinirali Perez Vinlöf, Stojković i Vidović, djeluje ozbiljno, Mišić i Ljubičić u sredini terena mogli bi biti vrlo kvalitetan tandem. I tu Kovačević ima dobar temelj za ostvarivanje svojih zamisli. No, isto tako ima još puno posla, puno objašanjavanja, a morat će donositi i teške odluke. Ako neki nisu dovoljni dobri za takav Dinamo, bez obzira što su možda u početnim zamislima imali visoko mjesto u momčadskoj hijerarhiji, onda Kovačević mora izabrati druge igrače. Koji se uklapaju u taj stil nogometa! I da, dovesti što prije još jednog stopera (i napadača, naravno).
Cannavaro, znači, nije uspio promijeniti Dinamo, hoće li uspjeti Kovačević? Pred njim je, u svakom slučaju, još mnogo izazova, jer, iako su iz utakmice u utakmicu neke stvari naočigled bolje, ovakve 'crne rupe' kao zadnjih pola sata protiv Širokog pokazuju mu koliko je još daleko od cilja.