Hoće li Eduardov sin očevim stopama? “Volio bi igrati za Hrvatsku“

Bio je to, stvarno, lijep događaj. Puna dvorana 'Vatroslav Lisinski', brojni Dinamovi navijači, od onih starih do onih najmlađih, klupski čelnici, aktualni i bivši igrači. I koncert, drugačiji od većine onih, koji se mogu vidjeti u Zagrebu. Od Drage Diklića i Novih fosila, Matije Cveka, Zagrebačkih anđela, Djerka Ulice, do Vlade Kalembera, Ante Gele, do Tajči i Prljavog kazališta. Pjesme posvećene Zagrebu i Dinamu, publika na nogama, neki i na samoj pozornici. Baš nedostaje takvih događaja u metropoli, uza sve one novopečene zvijezde koje bez problema napune Arenu, dojma smo da bi i ovaj repertoar imao publiku. Pa onda snimka Cice Kranjčara kako pjeva 'Moj Zagreb, tak imam te rad', potom zamrznuti osmijeh legendarnog Cice na velikom ekranu, koji je nekima izmamio i suze.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Bila je to večer u režiji Dinamove Zaklade 'Nema predaje', humanitarni koncert, koji bi, složili su se mnogi, mogao i trebao postati tradicija. Potreba očito postoji. I, premda ne treba nikoga izdvajati, generalni je zaključak da je najveća zvijezda na bini bila Tajči, koja je za ovu priliku doletjela direktno iz Amerike. Nju publika ima najmanje prilike vidjeti i čuti, glas je i dalje postojan, a Tajči je, vjerojatno, ispunila najviše želja za selfiejima među prisutnima. A noj uz bok, što se popularnosti u Lisinskom tiče, bio je Eduardo da Silva. Bivši Dinamov napadač i hrvatski reprezentativac svako malo morao je pozirati, sa starijima i mlađima, onima koji ga nisu imali prilike gledati uživo. Bilo mu je, drago, naravno, vjerojatno ni sam nije mislio da je toliko popularan i danas. Eduardo se, inače, u zadnje vrijeme 'približio' Dinamu, bio je član klupske delegacije na utakmici s Arsenalom u Londonu, sad je bio i na ovom koncertu, sve ga se češće može vidjeti u nekim klupskim aktivnostima. Sa svim je popričao, opušteno, prisjetio se svojih vremena u Dinamu, bit će i na utakmici s Milanom, a onda se vratiti u Brazil.

Saga se nastavlja: Ivanušec otputovao s momčadi na Ligu prvaka, kad će u Maksimir!?

Cannavaro za Gazzettu: “Dinamo nije bio prva opcija, nadao sam se Italiji! Želim igrati poput Kloppa, treba mi šest mjeseci“

Iako ne voli previše pričati o igračkoj karijeri svoga sina Matheusa, koji još nema 14 godina, tema se, jednostavno, sama načela. Pitali smo Dudua hoće li sina dovesti u Dinamo?

"Polako, on ima tek 14 godina. Dobar je, igra u Flamengu već nekoliko godina, brz je, napadač ili krilo. Kad si toliko godina u Flamengu, koji ima bazu veću od 20 milijuna ljudi, skaute po cijelom Brazilu i šire, onda je to uspjeh. Meni je teško o njemu govoriti, jer ja sam ipak otac, za mene je on najbolji. A kako će se razvijati, vidjet ćemo, sad dolaze najkritičnije godine. Ne mogu ga ja gurati u Dinamo, dovesti ga ovdje, netko mora reći je li on igrač za Dinamo", kazao nam je Eduardo te ispričao kako je Matheus nedavno na jednom turniru bio najbolji igrač i u utakmici protiv Barcelone te već počeo dobivati upite s raznih adresa.

No, ako ne u Dinamo, možda bi Matheus mogao tatinim stopama u reprezentaciju. Na to pitanje Eduardo nije ostao hladan.

"Ha, vidjet ćemo. Znam da bi on to volio, ne bi sigurno imao ništa protiv, on je navijač Hrvatske. Ali, kažem, polako, ne treba ništa siliti, vidjet ćemo u kojem će smjeru ići njegova karijera. Tek sad će doći u reprezentativni U15 uzrast.", bacio je Eduardo 'bubu u uho' HNS-u i njegovim skautima. Nije tajna da je Matheus, zajedno s ocem, u vrijeme SP-a u Kataru navijao za Hrvatsku, čak i protiv Brazila... U svakom slučaju treba obratiti pozornost i pratiti Matheusov igrački razvoj! Ali, tko zna, možda dođe i poziv Brazila, jer, mali je, navodno, taj kapacitet...