Halilović se vraća oživjeti karijeru, Rijeka baca rukavicu izazova konkurenciji

Vijest da je Alen Halilović novi stanovnik Rujevice zaista je odjeknula. Iako su još od zime stizali sporadični signali da bi Rijeka mogla biti sljedeća destinacija igrača koji je trebao obilježiti hrvatski i europski nogomet, očito se sve poklopilo ovih dana.

Prije svega, treba naglasiti kako ovo nije bio potez očajnika. Alen Halilović imao je ponude iz engleskog Championshipa, Grčke, Turske… I to ozbiljne ponude koje su bile debelo iznad financijskih mogućnosti Rijeke. No, nije novac bio presudan. Nije bio niti u ljeto 2014. kada je u Maksimirsku 128 stigla ponuda Barcelone.

“Da je bilo koji klub na svijetu stigao, nisam siguran da bih prihvatio. No, stigla je ponuda Barcelone. Jedinog kluba u kojem sam htio igrati nakon Dinama. I kako da ja sada to odbijem?”, pričao nam je svojevremeno Alen Halilović. Često smo se susretali u Zagrebu i nikada nije odavao dojam da mu je žao zbog odluke.

“Mislim da ne postoji nogometaš koji bi ostao imun na zov Nou Campa. Uostalom i Dinamo je zaradio na meni", znao je reći tijekom tih susreta. I zaista, pravila FIFA-e su išla na ruku Haliloviću. Barcelona je bila jedini klub koja je bila spremna platiti odštetu. Svi ostali su htjeli čekati ljeto, uštedjeti na odšteti i dati popriličan ugovor Haliloviću. Međutim, on je to odbio. Zbog Dinama.

"Vratio sam mu dio. Nisam pobjegao iz Maksimira”, pričao je Halilović koji svakoga može pogledati u oči. Nismo baš sigurni da je obrnuto ista situacija.

I zaista, Dinamo je na transferu jedva punoljetnog igrača uprihodio pet milijuna eura. Popriličan novac za mladića koji je u dresu Dinama odigrao 60-ak utakmica. Tog ljeta prije osam godina činilo se da je svijet njegov… Sezona u drugoj momčadi Barcelone, potom posudba u Gijón, transfer u HSV… Pa novi povratak u Španjolsku, odlazak u Milan, Standard, Heerenveen, Birmingham, Reading i povratak u HNL.

Za povratak na dobro znane terene HNL-a utjecala je njegova odluka da se vrati u sredinu koju poznaje. Presudio je i faktor da su ga na Rujevici silno željeli. Bili su uporni, spremni ga čekati i u jednom trenutku poslali mu signal da ga čeka desetka.

Zapravo, bila je to “win-win” situacija. Alen Halilović želi novi početak. Novi moment u karijeri. Okidač koji će ga ponovno vinuti u zvijezde. Zna da je nešto pošlo po krivu u ovih osam godina otkako je bio gastarbajter… Je’l to bio krivi trenutak, pogrešan odabir nekih sredina nakon Barcelone ili nešto treće - sada to uopće nije niti bitno. Vrijeme se ionako ne može vratiti. Alen Halilović osjetio je veliko povjerenje u ljudima koji vode Rijeku i pristao je na jednu avanturu koja bi mogla oživjeti njegovu karijeru. Samo i isključivo zbog upornosti i povjerenja.

Prema nekim informacijama kojima raspolažemo posebno ga je dojmio taj pristup s kojim je Rijeka krenula prema realizaciji ovog posla. Nisu spomenuli ozljedu, novac i svoja očekivanja.

Rekli su mu:

“Reci iskreno što želiš, a mi ćemo ti reći što možemo napraviti da svima u ovom poslu bude bolje”. I to je presudilo…

Puno je značio i detalj od prije dvije godine kada su pregovori zašli duboko u fazu realizacije. Čak su si dali i ruke u znak dogovora, ali Alen je zatražio “time out” jer je Birmingham bio opcija. Tjedan dana je bio rok koji su si svi skupa dali te je Birmingham poslao ponudu. No, ostao je respekt zbog gospodskog odnosa tijekom pregovora. Sa strane Rijeke i sa strane Halilovića.

Halilović je, dakle, dobio povjerenje koje mu silno znači. Rijeka? Dobili su zvijezdu HNL-a. Dobili su igrača koji lako može biti najbolji igrač domaće lige. Jer, talent ionako nikada nije bio upitan. Sada ima samopouzdanje, desetku na leđima i odriješene ruke. Ako ga ozljede zaobiđu, dobio je priliku za novi početak. Mnogi su se vratili u HNL i oživjeli svoje karijere. Nitko ne sumnja da bi Alen Halilović mogao biti jedan od tih…

Izvjesno je kako će u Rijeci igrati na poziciji polušpice. Osim što se na tom mjestu najbolje snalazi, Halilović će biti rasterećen defenzive. Iako je jasno da danas svi igraju obranu, puno je lakše igrati je iz pozicije polušpice nego krilonog napadača.

I tako je Rijeka od momčadi koja se raspada, koju je napustio trener Tomić, zvijezde poput Drmića, Pavičića, Smolčića i Murića došla do toga da ih se opet boje. Vratili su Mitrovića koji je bio reprezentativac Hrvatske. Mateo Pavlović ima iskustvo Njemačke i Francuske. Haris Vučkić je napadač Slovenije koji je igrao u Engleskoj, Škotskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. Mario Vrančić prošao je Njemačku i Englesku… Ozbiljna momčad u kojoj je Alen Halilović došao kao šlag na tortu. Onaj zadnji detalj koji će ponovno prometnuti Rijeku u momčad koja može zapapriti svima. Detalji posla nisu poznati, ali jasan je modus operandi s kojim pristupa Rijeka. Oni uvijek traže na tržištu igrače koji su malo skrenuli s puta, vraćaju ih i pri tome svi skupa zarade. Jasno je kako ne mogu platiti Mitrovića i Halilovića onoliko koliko je njihova tržišna cijena, ali mogu to nadoknaditi određenim postotkom izlaznog transfera. Rijeka nudi priliku i platformu da ožive svoje karijere i pri tome dobije respektabilnu momčad. I zadržavaju svoj status jedine konstante HNL-a uz Dinamo u posljednjih desetak godina. Što bi se reklo, tiha voda brege dere…