Kad zabiješ Dinamu ne znaš gdje si, trčiš lijevo-desno, želiš eksplodirati...

ODIGRAJ >>> Hajduk - Dinamo (19 sati, Arena 3)

Tek je Ajax, tada najmoćnija momčad svijeta, stao na kraj Praliji i društvu. I danas se o toj Ligi prvaka iz sezone 1994/95 u kojoj je Hajduk došao do četvrtfinala pričaju legende. Hajduk je nakon ispadanja iz Europe jurio za još jednom titulom prvaka, ali Dinamo je pobjegao na šest bodova.

Specijalizirane oklade na utakmicu Hajduk - Dinamo

Malo, pomalo, Splićani su došli na minus dva, a Dinamo (tada Croatia, nap.a) morao je na Poljud. Preko trideset tisuća gledatelja natiskalo se na stadion, Zagrepčani voljom ždrijeba nisu u Splitu igrali gotovo godinu i pol dana, a onda ih je dočekao Neno Pralija. Dva udarca, dva gola, Dražen Ladić samo je nemoćno prati kao Pralijini projektili odsjedaju u mreži. Jedan gol dodao je Ivica Mornar, bilo je to dovoljno za pobjedu Hajduka od 3:1.

„Iskreno, i danas pogledam te golove. Ne bih ih mijenjao za ništa, taj osjećaj kada zabiješ dva gola Dinamu, pa još u utakmici koja odlučuje o tituli prvaka jednostavno se ne može opisati. U tom trenutku luduješ, trčiš lijevo-desno, nisam znao gdje idem, samo sam osjećao kao da ću eksplodirati,“ prisjeća se Pralija trenutaka koje će pamtiti cijeli život.

Razgovarali smo dok je bio u Dugoj Resi s U-17 reprezentacijom, pomoćnik je Tomislavu Rukavini.

„Uživam u svakom trenutku na terenu, nogomet je moj život, ne mogu se ni zamisliti da radim nešto drugo,“ kaže Pralija.

No, koliko god smo razgovarali vraćali smo se na one dane kada je bio simbolom Hajduka koji je ostavljao srce na terenu. Kada je Pralija u pitanju to nisu floskule, uostalom, rijetko tko je mogao dobiti dva puta trofej navijača "Hajdučko srce".

„Igrao sam u ekipi, koja je bila top, suigrači su bili fenomenalni, kada se danas prisjetim tih imena prođe me jeza koliko su bili kvalitetni. Kada igraš u toj ekipi onda moraš letjeti po terenu, ništa mi nije bilo teško," rekao je Pralija, koji je Dinamu zabio pet golova u prvenstvu i po tome je Hajdukov najefikasniji igrač, a blizu mu je Mijo Caktaš s četiri postignuta gola.

I prvi gol u Hajdukovom dresu, u prvoj službenoj utakmici, postigao je Dinamu. Bilo je to 1. kolovoza 1993. godine, u utakmicu Superkupa.

„Ona dva gola imaju posebno mjesto u srcu, ali tog prvog se rado sjećam. Prvi je uvijek prvi, hahahaha. A što da vam pričam, za te utakmice protiv Dinama nisu nam trebale nikakve specijalne pripreme, adrenalin je bio na milijun danima prije utakmice. Najvažnije je bilo ne izgorjeti u toj velikoj želji, nama je to uspijevalo."

"Katalinić na klupi, mi na terenu, uvijek smo imali dobar recept za Dinamo, posebno u Poljudu. Bile su to stvarno posebne utakmice. Ma, i danas su, vjerujte ti momci koji sada nose Hajdukov i Dinamo dres, bez obzira na to što se brzo mijenjaju momčadi, znaju što je to derbi. Caktašu od sveg srca želim da me prestigne na listi strijelaca u derbijima,“ rekao je Pralija.

Nakon tih devedesetih prebacili smo se u 2019. godinu. Kako Pralija vidi današnji odnos snaga?

„Hajduk je u seriji pozitivnih rezultata i Dinamu neće biti lako. Momčad Nenada Bjelice istrošena je od europskih nastupa, Hajdukova forma je u uzlaznoj putanji, a stadion će biti ispunjen. Svi preduvjeti za pobjedu Hajduka su tu, nadam se da će tako i biti, moje srce uvijek kuca za Hajduk,“ kazao je.

Hajdukova trenutna postava odiše mladošću, tu su Bradarić, pa u sredini terena neki novi "Pralije" poput Nejašmića i Palaverse.

„Ima Hajduk odlične mlade igrače, sviđaju mi se ovi klinci u sredini terena, donose onaj potrebni adrenalin. Ma, Hajduk će uvijek proizvesti puno kvalitetnih igrača, jednostavno to je podneblje u kojem ne može biti drugačije,“ zaključio je Pralija.

(foto: Pixsell)