Hajdukov prijelazni rok: Neke želje ostale neispunjene, ali najvažniji cilj je ostvaren

Širina kadra bila je tema od početka sezone koja je pratila Hajduk s obzirom na ambicije koje su postavili Bijeli. Skupine u Konferencijskoj ligi i borba za naslov u domaćem prvenstvu bili su ciljevi, a pitanje je bilo može li postojeći kadar iznijeti te ciljeve. Činjenica je da Hajduk dugo nije imao jaču momčad od trenutne, a zadržati kadar iz prošle sezone bio je i težak zadatak. Dosta se vratiti u blisku prošlost kad je osnovni problem bio nedostatak kontinuiteta s kojim je Hajduk išao iz sezone u sezonu. Barem ne onog kvalitativnog kojim bi se došlo do rezultata.

Prije godinu i pol dolaskom na čelo kluba Lukše Jakobušića neke stvari su se počele mijenjati, a prijelazni rokovi u mandatu sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa pomalo su razmazili navijače. Usudilo se pristupiti pojačanjima kakva su dotad bila nezamisliva i tek puka sanjarenja, a na Poljud su se prvo vratili Lovre Kalinić i Marko Livaja. Koliko je taj trenutak bio ključan za daljnji razvoj gradnje momčadi ponovili smo više puta. Baš taj dvojac ovog ljeta produžio je ugovore s Bijelima. Kalinić je raskinuo suradnju s Aston Villom odakle je bio na posudbi u Hajduku i potpisao ugovor do 2025. godine. Livaja je isto ovog ljeta potpisao novi ugovor do 2027. godine. Ta dva potpisa zapravo su bila potvrda kontinuiteta i stabilnosti koju Bijeli trebaju da bi nastavili put kojim su krenuli.

Nakon osvajanja Kupa gotovo svi ključni igrači izrazili su želju za ostankom, a to je Jakobušiću i sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličiusu olakšalo najvažniji cilj ovog prijelaznog roka – zadržati okosnicu momčadi. Nije bilo lako prošlih prijelaznih rokova dovoditi igrače poput Livaje, Krovinovića, Melnjaka, oba Kalinića, Eleza i drugih, a još teže je bilo pronaći način kako ih zadržati. U tom cilju su uspjeli pa je Nikoličius mogao opuštenije krenuti u nadogradnju momčadi koja je praktički složena još prošle godine. Znalo se koje će pozicije trebati popuniti, ali i pronaći potencijalne rezerve u slučaju nekih izlaznih transfera

Dolasci

Početak priprema donio je i vijesti da Hajduk neće produživati suradnju s Ferrom i Nikolom Katićem koji su bili na posudbama. Nikoličius je krenuo u potragu za novim stoperskim rješenjima, a u kadru su ostali Josip Elez, Stefan Simić i Kristian Dimitrov, dok je prvi od navedenih bio u ozbiljnijim planovima Valdasa Dambrauskasa.

Prvo rješenje Nikoličius je pronašao u Vitoriji odakle je Hajduk posudio Tonija Borevkovića. Kako nam je otkrio na pripremama u Austriji za njegove usluge bio je zainteresiran i Dinamo, ali odlučio se obući bijeli dres. Stasiti stoper upisao je za Hajduk već pet nastupa i pokazao da će biti oštra konkurencija u obrani. Dodatno je tu konkurenciju zaoštrio dolazak Chidozieja Awaziema koji je došao na posudbu iz portugalske Boaviste s iskustvom igranja Liga petice. Možda još nije vrijeme za ocjenu je li ovaj dvojac bolji, to će pokazati rezultati i neki veći uzorak odigranih utakmica, ali vodeći se tek Transfermarktom i procjenom vrijednosti skuplji je od para koji je napustio Poljud pred početak priprema. Transfermarkt procjenjuje Ferra na 3.5 milijuna, a Katića na 850 tisuća, dok Borevkovića cijeni na 3 milijuna i Awaziema na 4 milijuna eura.

Listu dolazaka ovog ljeta zaključio je povratak Anthonyja Kalika na Poljud. Njegov transfer pretvorio se u sagu koja je okončana u tjednu pred kraj prijelaznog roka. Bilo je tu povuci-potegni oko odštete, u medije je isplivala i moguća prijava HNS-u zbog pregovora Hajduka i Kalika bez dozvole Gorice, ali na kraju je sve završilo ispunjenjem želje novog-starog veznjaka Bijelih. Kako je rekao nakon potpisa nije bilo sretnijeg čovjeka od njega u tom trenutku, a svoj debi nakon povratka upisao je već protiv Osijeka. Kalik je bio želja Dambrauskasa i karika koja mu je trebala u igri za rasterećenje Krovinovića, a s njim je dobio na širini u veznom redu koja je nedostajala.

U rubrici dolasci tako su ostala tri imena, a neke želje koje su se tiho sanjale ostale neispunjene. Spominjala su se tu razna imena poput Marka Roga i Nikole Vlašića, koji su ipak bili nerealan cilj. Rog je odlučio uz sve ponude koje je imao ostati u Cagliariju, a Vlašić je otišao na posudbu u Torino kod Ivana Jurića.

Posudbe mladih

Posudbe su ovo ljeto obilježile i kod izlaznih transfera mladih hajdukovaca. Najzvučnija je bila ona dogovorena još na austrijskim pripremama Marina Ljubičića u LASK. Mladi napadač tražio je klub u kojem će pokazati sve čari svog talenta, a u izboru između Istre 1961, Šibenika i LASK-a, odlučio se za austrijski klub. Da je pogodio pokazao je već u prvim utakmicama, točnije u osam nastupa zabio je 10 golova i dva puta asistirao. Impresivna je to statistika, a Austrijanci nisu uzeli mladog napadača samo na posudbu već su uglavili i pravo otkupa za 2.4 milijuna eura. Nastavili ovim tempom zabijati teško je očekivati da Austrijanci neće skupiti novac za otkup mladog napadača.

U partnerski klub Radomlje na posudbe su otišli braća Čuić, Madžid Šošić, a vratio se Ivan Ćalušić kojeg čeka dug oporavak od teške ozljede. Varaždin se prošle sezone vratio u HNL na krilima hajdukovaca, a Tonio Teklić i Michele Šego postali su i službeno njihovi igrači, dok je Luka Škaričić ostao na posudbi. Pridružio im se nedavno i talentirani Ivan Ćubelić koji je sezonu počeo s prvom momčadi Hajduka i prošao pripreme u Austriji. Na priprema je bio i izlazni junior Elvis Letaj koji će ovu sezonu odraditi na posudbi u Tabor Sežani. Hajduk je temeljem novih propisa HNS-a sklopio i partnerstvo sa Solinom za dvojne registracije igrača, a u tu priču ulazi nekoliko izlaznih juniora poput Rokasa Pukštasa i Dominika Prpića koji su bili u kadru prve momčadi Bijelih.

Odlasci

Ovog ljeta nije bilo unosnih prodaja unatoč nizu upita za najatraktivnije eksponate poput Stipe Biuka i Emira Sahitija. U oba slučaja Jakobušić se pokazao kao tvrd pregovarač i da drži do riječi. Prije godinu dana je rekao da neće prodavati budućnost za sigurnost, a to je i pokazao na potencijalnim transferima Biuka i Sahitija. Za potonjeg je bio ozbiljan interes HSV-a koji nije bio spreman ponuditi iznos s kojim bi zadovoljio čelništvo Bijelih. Nekadašnji velikani njemačkog nogometa baratali su iznosom od 3.5 milijuna eura što nije impresioniralo nikog na Poljudu. Saga HSV-Sahiti provlačila se kroz austrijske pripreme, a krilni napadač unatoč svim glasinama ostao je glavom u Hajduku.

Slična situacija bila je kod Biuka. Doduše, njegovo ime najčešće se provlači kroz medije kad se spominje prodaja i interes stranih klubova za Hajdukove igrače. Tako su se ovog ljeta redala imena pretežno talijanskih klubova i nekoliko bundesligaških, a na koncu je stigla i ponuda Sampdorije. Talijani su ponudili milijun eura za posudbu i pet u slučaju da ga odluče zadržati, a to nije bilo ni blizu apetita Hajduka i vrijednosti potencijala koji nosi Biuk.

Oni koje se nije htjelo zadržati su uglavnom i otišli, a za neke se još traži rješenje. Kačaniklić i Diamantakos dobili su sporazumne raskide ugovora, kao i Posavec prije priprema. Slično se očekuje i u slučaju Eduoka, a za neke poput Simića i Dimitrova se nada prodaji u lige gdje još traje prijelazni rok poput Rusije. 

Već na startu sezone cilj ulaska u skupine europskog natjecanja nije ispunjen, ali treba pošteno kazati i da nije bilo sreće u ždrijebu. Villarreal je bio prevelik zalogaj i dobro iskustvo za dalje iz kojeg se može vidjeti gdje su Bijeli na putu kojim su krenuli i što im još nedostaje. Kadar koji trenutno ima Dambrauskas nije nimalo lošiji iz prošle sezone u kojoj su osvojili Kup i borili se za naslov, naprotiv. Gledajući niz koji su imali mogli bi kazati da prava sezona za Hajduk tek sad počinje, a u njoj se očekuje minimalno isti rezultat kao i prošle. S imenima koja imaju u svlačionici sve manje od toga bio bi realno neuspjeh, a s druge je i uspjeh bio zadržati ih sve na okupu. U bliskoj povijesti nije bilo takvog plana kojim se korak po korak išlo prema nekom uspjehu, a to može biti još jedan pokazatelj na kakvom je putu ovaj Hajduk.