J. RadićHajduk je sam gospodar svoje sudbine
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 01.11.26. | 08:01
Bijeli imaju formu, pozitivno ozračje, a pobjeda nad Goricom (5-0) pokazala je i širinu kadra potrebnu za šampionsku utrku u HNL-u i Europi
Nije pitanje jedne utakmice, niti jednog mjeseca. Dapače, isto se pitanje provlači od početka sezone. Je li to 'ono prvenstvo', sezona koja se čeka više od dva i pol desetljeća? Nisu četiri boda viška razlog, uostalom, ima Dinamo i utakmicu manje. Bodovno gledano, sve se lako promijeni u dvije utakmice. Daleko je kraj, maraton nije ni do polovice stigao, ali preduboki su problemi jednog, odnosno kvaliteta organizacije i ozračje u kojem funkcionira drugi sustav. Trenutna slika HNL-a nudi frapantan kontrast u kojem Hajduk djeluje kao snažna, organizirana momčad, a Dinamo kao blijeda kopija prošlogodišnjeg prvaka. Premda je remi u Puli donekle usporio pobjednički ritam, momčad Gonzala Garcíje zrači autoritetom i stabilnošću na terenu.
Ne oslanjanja se na stihiju, igra ima jasnu strukturu, a momčad niže pozitivne rezultate. U listopadu pet pobjeda i remi u šest utakmica kroz HNL i Europu. Forma je na zavidnoj razini, prati je i dojam da je ovakav Hajduk trenutno sam gospodar svoje sudbine. Momčad ima konkretnu okomitost i rješenja u napadačkom segmentu, Bijeli ne pobjeđuju isključivo 'na mišiće', nego utakmice kontroliraju i rješavaju organizacijom. Tek je trećina prvenstva, ali Hajduk odavno nije djelovao ovako ozbiljno u ovoj fazi sezone, a pritom u Dinamu ima dodatnu podlogu optimizma u šampionskoj utrci. Tu se i nalazi ishodište teze da je Hajduk taj koji kontrolira borbu za prvo mjesto.
Maksimirski klub evidentno prolazi kroz duboku krizu identiteta. Bezidejnost u Europi i šokantan poraz od Rudeša nisu izolirani kiksevi, već jasni simptomi taktičke i mentalne apatije. Već smo naglasili, matematički gledano bodovni zaostatak za Hajdukom nije nenadoknadiv, ali ono što Dinamo pokazuje na terenu izgleda potpuno beskrvno i ispražnjeno. Zbog toga se i stvara ovaj snažan dojam koji dolazi s terena gdje Dinamo u ovom trenutku nema igru, moć ni kemiju da bi vlastitim snagama kreirao preokret i vratio lidersku poziciju. Govor tijela jednostavno sugerira momčad koja ne vjeruje u vlastiti povratak.
Zato je zaključak jasan, sve je u rukama splitske momčadi koja napokon djeluje dovoljno zrelo i posloženo iznijeti pritisak lidera i apsolutnog favorita, dok se njihov najveći rival bori s vlastitim problemima nemoćan kreirati ozbiljniji pritisak u šampionskoj utrci. Pritom Hajdukova pobjeda od 5-0 protiv Gorice nije bila samo rutinsko upisivanje tri boda. Bila je to demonstracija moći i jasna poruka konkurenciji. U utakmici koja je na papiru lako mogla biti "nagazna mina", Hajduk je pokazao šampionski gard, a najveći dobitak ovog susreta nije ni sam rezultat, već način na koji se do rezultata došlo.
Širina rostera i bijeg na 'plus četiri'
Dva su važna benefita, dvije potvrde koje je Hajduk izvukao iz visoke pobjede nad Goricom. Prva je širina rostera. Ono što svaku momčad dijeli od prosječne do šampionske jest kvaliteta klupe, a Garcia je upravo u tom segmentu položio najvažniji ispit. Odmorio je ključne poluge poput Šege i Fayada, dozirao minutažu Šotičeku i Acapandieu, a istovremeno je bezbolno kompenzirao izostanke ozlijeđenih Marešića i Dalissona. Pritom je razigrao pričuve Martina i Hurama, 'kisik vratio Livaji, minutažu ponudio Dendonckeru. Sve nabrojeno jasan je pokazatelj da Hajduk više ne ovisi o individualnoj inspiraciji jednog ili dvojice igrača, jer oni koji su ušli s klupe ili dobili priliku od prve minute savršeno su ispunili Garcijinu taktičke vizije, zadržavši visoki intenzitet i okomitost tijekom cijelog susreta.
Zadržavanje svježine ključnih igrača bit će presudno u trenucima kada dođu derbiji, kartoni ili kada zimske terene zamijeni težak nogomet. Ovakvim rotacijama Garcia ne samo da čuva nositelje, već aktivno podiže motivaciju i natjecateljski ritam igračima iz drugog plana, držeći cijelu svlačionicu "na iglama". Drugi benefit došao je nakon iznenađujućeg poraza Dinama od Rudeša čime je Hajduk pobjegao na 'plus četiri'.
Ta prednost na ulasku u studeni predstavlja solidan kapital prvenstveno u psihološkom smislu. Dinamo je ponovno gurnut u poziciju lovca, što neminovno generira pritisak sa svakim novim kolom. Godinama je Hajduk prolazio identičnu situaciju, ali danas Bijeli s ovakvom bodovnom zalihom mogu lakše disati. Mogu igrati oslobođeno s ogromnim samopouzdanjem, čak i s malim kreditom pogreške.
Optimizam je, generalno gledajući, utemeljen na opipljivim dokazima s terena. Hajduk ima glavu i rep, ima jasnu hijerarhiju i što je najvažnije, ima dubinu kadra koja može iznijeti teret borbe za titulu. Najveći izazov bit će zadržati fokus i ne dopustiti da euforija naruši radnu etiku koja je momčad dovela u ovu komfornu poziciju. Hajduk trenutno ne smije dopustiti da 'pobijedi sam sebe'.