Gustafsson, maratonac sve težeg koraka

Treća utakmica u nizu bez pobjede novi je udarac šampionskim ambicijama Hajduka, možda ne sasvim realnim nakon svega što smo gledali ove sezone. Naveliko se već pisalo i govorilo da su Mindaugas Nikoličius i Lukša Jakobušić prošlog ljeta odradili vrlo dobar prijelazni rok, što je teško osporiti ako ga usporedimo s prijelaznim rokovima u proteklih desetak godina. Činjenica jest da je svlačionica na Poljudu popunjena s nekoliko respektabilnih imena, samim time igrača čija vrijednost i plaća debelo odskaču od hrvatskog prosjeka. Svi smo pozdravili takve poteze čelnika Bijelih, prije svega jer smo većinu novih/starih igrača gledali ili barem čuli za njih.

Poznato koliko će Hajduk čekati na povratak Josipa Vukovića

Samo jednog novog člana svlačionice nismo poznavali, nikad čuli za njega, još manje ga negdje gledali. A taj je trener Jens Gustafsson, švedski stručnjak kojem je povjeren „najbolji Hajduk u zadnjih deset godina“, kako smatraju neki stručnjaci i brojni navijači. Odabir čelnika kluba da angažiraju čovjeka o kom se malo znalo bio je pomalo čudan, ali uvjerenje da Nikoličius i Jakobušić znaju što rade bilo je dovoljno da Gustafsson dobije šansu za dokazivanje u Hajduku.

Gustafsson ponosan na igrače: „Po prikazanome smo zaslužili više“; Rendulić: „Hajduk igra dobro, ali ne može zabiti“

Priznao je Šveđanin sam da je teško raditi na Poljudu, „šest dana u Splitu je kao šest dana negdje drugdje“, rekao je nedavno. Nije nam otkrio ništa novo, u Hajduku je pritisak uvijek bio i biti će ogroman. Takav je i nakon nule protiv Gorice, bod je malo za ono što hajdučki puk očekuje. Zato je trenerov status pod sve većim upitnikom, bio on kriv ili ne, bodovi se prosipaju.

Analiza utakmice protiv Gorice je naoko vrlo jednostavna, opet su Bijeli promašili neke dobre prigode i opet je najbolji igrač utakmice bio vratar protivničke momčadi. Prošle nedjelje Lovre Rogić, jučer Dominik Kotarski, golmani Šibenika i Gorice zaslužuju čestitke za prikazano protiv Hajduka.

Zašto su Splićani loši u realizaciji teško je dokučiti, manjak sreće je samo jedan od razloga, nikako najveći. Mogla je lopta Livaje umjesto na vratnici završiti u mreži pa možemo spomenuti lošu sreću, ali s promašajem Melnjaka u zadnjim sekundama sreća nema nikakve veze. Prije će biti da lijevi bek Hajduka nije imao mirnoće i koncentracije, a to je dio koji spada pod vještinu odnosno kvalitetu pojedinca. Samo 16 golova u 12 utakmica znak je da Hajduk nema dovoljno kvalitete u napadu, osim Livaje koji je postigao sedam od spomenutih 16 golova. Trudio se Livaja protiv Gorice da poveća tu brojku, ali bio je dobro čuvan, mučio se i izgubio dosta lopti.

Ostali igrači iz prednje linije bili su bezopasni, Biuk je opet pokazao nekoliko lijepih poteza bez učinka, a Ljubičić se izgubio pored kapetana Gorice Jovičića i stasitog Krizmanića. O Kačanikliću kao prijetnji u napadu ne treba trošiti riječi, Gustafssonova odluka da ga uvrsti u početnu postavu pokazala se pogrešnom. Svaki put kada bi Kačaniklić primio loptu potpuno bi usporio napad, protok lopte kod njega bi stao pa se Gorica bez problema postavljala u obranu. Ne sumnjamo da iskusni Šveđanin zna gdje i kada doći po loptu, ali reakcije su mu prespore za moderan nogomet. Vidjelo se to kada ga je zamijenio Sahiti koji nije u formi s početka sezone, ali s njim u igri Hajduk je koliko-toliko živnuo.

Gorica uzela bod na Poljudu, Kotarski spasio, Melnjak promašio

Najbolje prigode za Hajduk propustio je lijevi bek Melnjak, puno je vremena proveo na polovici Gorice i sudjelovao u većini napadačkih akcija. Mogao je to raditi jer je Delfi rijetko pomagao Doki na desnoj strani obrane što je Rendulić vidio pa je na poluvremenu uveo Mitrovića umjesto Delfija. Na drugoj strani Lovrencsics je morao biti racionalniji u izletima prema naprijed, glavni mu je zadatak bio zaustaviti Kristijana Lovrića, Mađar je to odradio odlično. Doduše, nije ni Lovrić zabušavao u obrani, vraćao se pomagati Krizmaniću više nego inače.

Torcida se snašla za utakmicu protiv Gorice

Zahvaljujući dobrom visokom presingu Splićani su u prvih pola sata bili bolja momčad, ali nisu svladali Kotarskog. Čim su malo pali s ritmom Gorica je došla do daha, a na poluvremenu je Rendulić znao što treba reći igračima. Bili su mirniji na lopti i precizniji u dodavanjima pa su lakše izlazili na kraj sa sve slabijim pritiskom Hajduka. Ritam je oko 70. minute prilično pao, potencijalne opasnosti svele su se na prekide i rijetke gužve pred vratima organiziranih gostiju. Ako je Hajduk zaslužio voditi nakon 45 minuta u nastavku je Gorica bila ravnopravna i na koncu uzela bod.

I dovela Gustafssona u sve težu situaciju, mada Šveđanin nije kriv što njegovi igrači već drugu utakmicu promašuju dobre prigode. Ali je kriv zbog nekih nelogičnih taktičkih rješenja poput Čoline na desnom boku, a Lovrencsicsa na desnom krilu u Šibeniku. Ili za uvrštavanje neuvjerljivog Kačaniklića u početnu postavu protiv Gorice, pa uvođenje dva lijeva beka u 88. minuti dok Diamantakos koji je prošlu utakmicu počeo od prve minute ostaje na klupi. Razumijemo da je švedski trener pokušao sve da dođe do pobjede, ali bodovi su prosuti. Hajduk u maratonu polako zaostaje za konkurencijom, a snage i znanja za dobar sprint očito još nema. Sigurni smo da je Gustafsson danas bolji trener nego kada je stigao u Split , ali je li dovoljno dobar za Hajduk ? Na to pitanje će odgovor dati rezultati, jedino važno mjerilo u svakom sportu.

Piše: Vedran Pavičić