Gustafsson je preživio Tobol, hoće li preživjeti Šibenik?

Svaki poraz za Hajduk i njegove navijače je bolan, bio zaslužen ili nezaslužen, nesretan ili nespretan. I svaki se u pravilu smatra tragičnim, izgubiti utakmicu ravno je katastrofi, čak i kad se gubi od kvalitetnijeg i boljeg protivnika. A takvih je u proteklom desetljeću bilo znatno više nego će hajdukovci sami sebi priznati.

Šibenik definitivno ne spada u krug momčadi koje su bolje od trenutnog Hajduka, ali znao je iskoristiti sve slabosti Splićana. Imali su domaći sreće i raspoloženog vratara, sve im se poklopilo kako su željeli i planirali. Pomogao im je Hajduk, neefikasan u napadu, sklon greškama u obrani i prečesto bezidejan u igri.

Za promašaje u napadu i pogreške u obrani najveću krivnju snose protagonisti na travnjaku odnosno igrači, za bezidejnost u igri krivica je uglavnom na treneru i njegovom stožeru.

Jens Gustafsson od dolaska na klupu još nije pokazao viziju ni ideju kako bi njegov Hajduk trebao igrati. Prije svega, Bijeli nemaju standardiziranu formaciju, igrali su ove sezone 4-2-3-1, 4-4-2, 4-3-3, 4-1-2-3 uz sitne preinake, sve to u samo 14 utakmica. U nekima su inzistirali na posjedu i visokom presingu, u drugima čekali u srednjem bloku i tražili prostor na bokovima, u trećima preskakali igru i dugim loptama tražili napadače. Nešto od toga donijelo je rezultata, ali većina bodova osvojeno je na račun pojedinačne kvalitete. Ponajviše Marka Livaje koji je za klasu ili dvije kvalitetniji od ostatka momčadi.

Statistički, Gustafsson je do sada s klupe vodio 14 utakmica, upisao osam pobjeda uz dva remija i četiri poraza. Po postotku pobjeda je na 57 posto, dok je u prvenstvu osvojio 60 posto bodova. Švedski stručnjak je do sada koristio čak 29 igrača, što silom prilika što željom da provjeri na koga sve može računati. Do sada je već trebao znati tko mu može donijeti boljitak u igri i rezultatu.

Daleko najveći neuspjeh Gustafsson je doživio na početku sezone, ispadanje u prvom pretkolu Konferencijske lige od kazahstanskog Tobola jedna je od najvećih blamaža Hajduka u povijesti. Sad već pomalo zaboravljena, ali treba je više puta ponoviti. Preživio je švedski trener nešto što mnogi treneri prije njega nisu preživjeli, dobio je povjerenje da se iskupi u domaćem prvenstvu.

Osvojenih 20 bodova iz 11 utakmica u HNL solidan je učinak, ostvaren protiv momčadi slabije kvalitete i daleko manjeg budžeta. Samo jedan bod Splićani su osvojili protiv nekoga od konkurenata za vrh, nedavno u Osijeku bilo je 1:1 uz veliku partiju Lovre Kalinića. Preostala dva derbija sezone Hajduk je izgubio, oba puta na Poljudu, od Osijeka pa Rijeke. Floskula da se prvenstva osvajaju na malim utakmicama u Hrvatskoj baš i ne drži vodu. U četverokružnom sustavu natjecanja morate pobjeđivati u derbijima ako želite osvojiti naslov prvaka. A to Hajduk jasno želi, više puta je istaknuto.

Poraz u Šibeniku dodatno narušava ambicije kluba koji je prošlog ljeta uložio dosta truda i novca da posloži momčad koja se može uključiti u borbu za titulu. Spremni su na Poljudu ići u nove investicije tijekom zimske stanke ukoliko ostanu blizu vrha ljestvice, ali polako gube korak za Rijekom, Dinamom i Osijekom. Pozicija trenera Gustafssona je samim time poljuljana, ako je preživio Tobol teško će preživjeti novo posrtanje na ljestvici. Sportski direktor Mindaugas Nikoličius je na potezu, vidjeli smo na Šubićevcu kako je na poluvremenu razgovarao s Gustafssonom, zajedno su tražili rješenja da izbjegnu poraz, ali nisu ga pronašli. Izvjesno je da će se danas i sljedećih dana na Poljudu razmišljati o statusu švedskog trenera, vremena za gubljenje Hajduk nikad nema.

Piše: Vedran Pavičić