Germanijak u Skopju: Sedloskom otpao važni igrač, a domaćini poručuju "Da se igra na Čairu, Dinamo bi se tresao”

Kad čuješ Čair, odmah mrak na oči. Sjetiš se Zorana Bankovića, to je onaj 'Ivo Bego za siromašne', koji je uvijek radije uklizao u kost nego na loptu i udarao gdje god može, 'ajmo reći, Vinnie Jones našeg djetinjstva. Čair, da, to je stadion u Nišu, s kojega je Dinamo vrlo često, ili uglavnom, odlazio s modricama. Doslovno i figurativno, jer, pobijediti Radnički na Čairu, bio je Modrima čisti SF. Da nije bilo onih čuvenih jedanaesteraca kod neriješenog ishoda i Dinamove pobjede 5:6 u raspucavanju u proljeće 1990., zadnja pobjeda pisala bi se u Nišu još davnije 1981., kad je modri vlak, spremajući se na šampionski pohod protutnjao s 0:2.

Kako onda ne bi čovjek osjećao nelagodu kad mora do Čaira, premda se ovog puta radi o jednom sasvim drugom Čairu. Hlad. To znači u prijevodu s turskog, a legenda kaže da je ta skopska općima ime dobila kad su se masovno nakon svojih osvajanja naseljavali turski trgovci. Donosili su sa sobom uglavnom meso, janjetinu, a ovaj dio grada izabrali upravo zbog brojnih parkova i drveća, u čijoj su hladovini mogli čuvati to svoje meso i produljiti mu rok trajanja. I tko bi tada pomislio da će toliko godina kasnije baš ovdje 'niknuti' makedonski prvak Shkupi, a vlasnik mu biti upravo Turčin, Aydin Ölgun. I da će taj Shkupi s tog Čaira odlučivati o Dinamovoj europskoj sudbini.

Ovaj Čair je kvart, sad već i mali grad, s druge strane Vardara, mješavina apsolutno svega. Od bezbrojnih 'Dönner' kioska i pizzerija, preko fasada išaranih raznim porukama, od podrške Shkupiju i nekom zaboravljenom kandidatu albanske manjine na nekakvim već također zaboravljenim izborima, od ruševnih kuća do respektabilne novogradnje i blještećih trgovina odjećom. S ulice Kemala Atatürka skrećete na onu Johna Kennedyja, iz koje opet lijevo na Kemala Sejfulu, zaslužnika NOB-a i nositelja spomenice. Eto, od Atatürka i Kennedyja do Sejfule na samo stotinjak metara, to je Čair. Između autopraone i kladionice, stadion, mjesto na kojemu Goce Sedloski smišlja kako zadati najteži udarac klubu u kojemu je bio i kapetan, kako 'svoj' Dinamo izbaciti iz Lige prvaka već na prvoj stepenici.

Trening je, predzadnji trening prije dolaska Dinama. Vrata su otvorena, može ući tko želi. Nema službenog UEFA-ina protokola, nema zaštitara i (ne)pisanih pravila. S lijeve strane tri 'česme', s kojih igrači nakon treninga piju vodu i čiste kopačke. Do njih unutrašnji zid spomenute autopraone, odmah do nje, klupske prostorije i svlačionice. Travnjak, bez iscrtanih linija, trava čak i povisoka, rekli bismo, kulise prosječnog hrvatskog drugoligaša. Pardon, sad prvoligaša. Ali, dvije natkrivene tribine, nešto čime se baš i ne možemo podičiti. Na tribinama 20-ak navijača, znamo već, zovu se 'Šverceri', prate trening svojih ljubimaca.

"Trebate nešto?", pita mlađi gospodin. Predstavljamo se, evo, na novinarskom zadatku ušli smo nepozvani na trening. U pozadini odzvanja glas Goce Sedloskog, galami, netko nije odradio što je trebao.

"Drago mi je, ja sam Emir Šabani, generalni menadžer Shkupija. Vidite, pripremamo se za utakmicu, jednu od najvećih, pa, možda i najveću u našoj povijesti. Znate, neki tvrde da je Shkupi novi klub, drugi priznaju da je nasljednik Sloge Jugomagnat. Ali, svejedno se teško sjetiti kad smo protiv takvog protivnika igrali utakmicu u kojoj imamo aktivan rezultat."

Direktor Shkupija na slici desno

Dok on priča, pogledavamo stadion, dvije tribine skučene, odmah uz teren. Dobro je za Dinamo da se ne igra ovdje. To je prvo što smo pomislili.

"Da, vjerujte, da igramo na našem Čairu, uf... Bilo bi svega, Dinamo bi se tresao. Ne možemo, nismo dobili UEFA-inu dozvolu, nedostaju nam reflektori i još neki detalji. Sad igramo na 'Toši Proeskom', naravno, mi se nadamo da možemo izbaciti Dinamo i na tom stadionu. Imamo super rezultat iz Zagreba, kako bismo se nakon tih 2:2 mogli predati!? Ali, da se igra ovdje... Pa, ja na znam kad smo ovdje zadnji put izgubili."

No, za Dinamo i taj 'Toše' budi različite emocije. Prije šest godina bilo je 'gusto' s Vardarom, a prije 40 godina na starom Gradskom stadionu na istom mjestu, Modri su prošli jedno od najvećih iskušenja na putu do tog legendarnog naslova 1982. Treba li reći da je spomenuti Banković tih godina igrao baš za Vardar, da su tukli i u tunelu i kad su god mogli, bila je to jedna od zadnjih prilika da se zaustavi Ćirine 'Sinove'. Nije uspjelo, slavio je Dinamo i tada je bilo jasno da će naslov prvaka nakon 24 godine doći u Maksimir.

"Štaaaa je tooo?", prolomio se odjednom glas Goce Sedloskog, očitao je opet bukvicu nekome od igrača. Nebom su se, pak, prolomili munje i gromovi, počela je i kišica. Nije je, kažu, u Skopju bilo tjednima, ovog vikenda temperature su prelazile 40 stupnjeva. Dobrodošlo osvježenje.

"Ne mogu vam još reći kako se prodaju ulaznice, ponedjeljak i utorak donijet će točnije podatke. Ali, ja očekujem 10, možda i 15 tisuća ljudi.", govori nam Šabani.

Čair je, da ponovimo, uglavnom muslimanski, dominiraju Albanci i Turci, Shkupi je klub albanske manjine, čiji je vlasnik Turčin. Najveći rival jest, svakako, danas devastirani Vardar, klub s one strane rijeke. Jasno je zato da će i Dinamo, među domaćim navijačima, imati simpatizere, one koji ne vole Shkupi.

"Ne znam hoće li navijati za Dinamo, ali sigurno će biti dosta onih koji će doći gledati Dinamo. Ovdje se Dinamo jako respektira, čak bih rekao da ga ljudi i vole. Bit će sigurno onih kojima bi Dinamova pobjeda bila draža", uključio se u priču i jedan od klupskih zaposlenika.

A kako kotira Sedloski? Bio je trener Vardara, nije iz Čaira...

"Dok je bio trener Vardara bio je suparnik, nisu ga navijači voljeli, svašta su mu skandirali. Ali kad je došao ovdje, sad i osvojio naslov, sad ga obožavaju", opet nam priča Šabani, inače, 32-godišnjak. Vjerojatno jedan od najmlađih generalnih direktora u svijetu nogometa. Bio je, kažu, veliki talent, igrao za U21 reprezentaciju, a onda su stigle ozljede i s 26 je završio karijeru. I, ne samo da je on mlad, već je i sportski direktor Omer Bunjaku, njegov vršnjak. Dva prva operativca kluba, 32-godišnjaci. Prilazi i Bunjaku, na pitanje što očekuje u utorak, bez pardona ispaljuje:

"Pobjedu! A što bismo trebali pričati i čemu se nadati? Zašto ne bismo vjerovali u pobjedu, imamo dobar rezultat iz prve utakmice. Mi nemamo što izgubiti, nemamo imperativ, a Dinamo... E, Dinamo može izgubiti jako puno."

Onda je prebacio temu. Zaintrigirao ga je jedan igrač Dinama.

"Dobar je ovaj mali Baturina, ha? A jel znate da nam je njegov tata Mate zabio kad smo igrali protiv Zagreba još 1997. Bilo je 1:2, tu na Čairu, mi smo još bili Sloga. Sad mu igra sin. A gdje je onaj stariji sin?", pita Bunjaku.

"U Mariboru."

"Pa jel istina da ga je Dinamo prodao u Ferencvaros nakon samo jedne utakmice?"

"Da, bio je transfer oko milijun eura", odgovaramo.

Pogledali su se i sportski direktor i generalni menadžer, čak se i nasmijali.

"Pa to je, otprilike naš godišnji proračun.", priznao nam je Šabani. Ajde, možda koju stoticu više.

No, ima i Shkupi danas igrača od milijuna eura. Sunday Adetundji napadač je koji je prošle sezone zabio 20 golova, zanimaju se za njega, navodno, i klubovi iz HNL-a.

"Da, istina je, raspitivali su se za njega Dinamo, Osijek i Rijeka. Dobar je, najveća zvijezda ovdje, tko zna što će biti s njim, hoće li otići. Prvo da odigra Europu, a onda, tko zna...", ostao je zakopčan Šabani, nastavak rečenice vjerojatno bi glasio: "... možda i u HNL."

Čuli smo i da gazda ne dolazi na utakmice, neće ga biti niti protiv Dinama, bez obzira na važnost susreta. Službeno, zaokupljen je biznisom u Istanbulu, ima puno posla u ljetnim mjesecima, neslužbeno, što su nam otkrili skopski novinari, u trenutnim političkim previranjima ne stoji dobro i ne smije napuštati Tursku.

"A kako je moguće da u Hrvatskoj neće biti tv-prijenosa? Odnosno, možda će ga biti, ima još nade, koliko čujem. Ali, neshvatljivo mi je da to kod vas nikoga ne zanima, Dinamova utakmica u Europi i ne možeš gledati prijenos. Što se nas tiče, neće nitko raditi uživo, tek jedna albanska televizija za svoje tržište. No, to je kod nas očekivano, ali da Dinamo nitko ne prenosi u Hrvatskoj...", čudio se Šabani.

Gromovi su sve češće i sve bliže udarali, Sedloski je sve više podizao glas i tjerao svoje igrače da daju maksimum na treningu. A onda, u zadnjim minutama, nakon jednog lažnjaka suigrača, stradao je važan igrač. Krik je bio glasan, liječnici su odmah potrčali, a Mamadou Danfa ostao je ležati. Stradao je gležanj, iznijeli su ga s terena, nije mogao stati na nogu. Vrlo, vrlo, bitna karika, mnogi su se prisutni uhvatili za glavu. Zabrinuto je djelovao i Goce Sedloski koju minutu kasnije, pogodila ga je ta nesreća. Ali, okrenuo se Dinamu.

Ozlijeđeni Danfa, otpao je za utorak

"Što je bilo ovo u Koprivnici, kako to ispadne 5:1? Gledao sam, gledao, da, vidio sam malog Baturinu. Što misliš, hoće li ga Čačić staviti u utorak?", pitao je Sedloski.

"Bio je Baturina kod mene u Dinamu II, trenirao sam ga kratko, dobar je, dobar. Gle, Dinamu će sigurno biti teško, bez obzira tko istrčao.", razmišljao je Sedloski, mobitel mu nije prestajao zvoniti.

"Ovo je ludnica zadnjih dana, nema tko ne zove. Svi nešto hoće, neki dres, neki kartu... Nakon utakmice u Zagrebu uzeo sam dva dana mira, otišao sam u Prilep na vikendicu, nisam nikome odgovarao na pozive."

Otišao je svojim poslom, možda još koji put pogledati Dinamove utakmice s početka sezone, premda, ako će razbijati glavu koji će mu sastav sučeliti Čačić neće daleko dogurati. Nitko ne zna, nekad čak i sami igrači do pred utakmicu, što Čačić smjera i čime će iznenaditi. Kao što je Skopje iznenadilo, u nedjelju navečer ne radi gotovo nijedan kafić i restoran u centru. A onda, u jedan od rijetkih koji smo pronašli došli smo baš na završnicu prijenosa utakmice lige koju zadnjih mjeseci svi bojkotiraju, Tin Jedvaj upravo je pomogao suparnicima da zabiju gol, pred sam kraj susreta postao je tragičarom. Onda je sa zvučnika, krenula jedna naša. Josipa Lisac i njezina 'Magla'. Valjda je konobar, kad je čuo odakle smo, htio poželjeti dobrodošlicu, ili nas možda otjerati, jer mu se više nije radilo. Bilo je, sigurno, boljih izbora. Jer, kad maglu pridružiš Čairu, Bankoviću, starim sjećanjima i lukavom Sedloskom, može to biti loš predznak.

Opet, kad staviš na vagu i proračun i klasu, kvalitetu, taj respekt s kojim u Skopju dočekuju Dinamo, sve bi trebalo biti jasno, a ishod predvidljiv. Uz tek jednu nepoznanicu, tko će presuditi, tko će biti Dinamov junak? Tko zna, možda i Baturina!