Germanijak u Prištini: "Nemate vi pojma kako se ovdje voli Dinamo"

Tek pokoje odmjeravanje, pogledi ispod oka i upitnici nad glavama - jedino su što smo doživjeli na putu do Prištine. Sve suprotno od onog što smo slušali pripremajući se za put na Kosovo gdje će Dinamo večeras tražiti put do nova tri boda u Konferencijskoj ligi.

Zapravo, jedine probleme naišli smo na Bajakovu i to od naše policije. Iako smo cariniku jasno rekli da kao novinari putujemo na utakmicu u Prištinu, on se zadržao samo na utakmici pa bio odriješit:

"Stanite sa strane, doći će kolegica u pretres".

“Dobili smo naputke da moramo strogo kontrolirati one koji idu u Beograd na utakmicu”, objasnila je kolegica spremajući se u temeljit pretres četvorice zagrebačkih novinara na graničnom prijelazu.

“Kakav Beograd, mi ćemo na Kosovo. Znate, Dinamo igra…”, objasnili smo i odmah dobili putovnice u ruke:

“Kolega je pogriješio. Ide puno navijača na Marakanu na Ligu prvaka - njih moramo kontrolirati. Sretan put i čuvajte se”, rekla je simpatična policajka i dala nam otpust s Bajakova.

Upravo taj “čuvajte se” smo danima slušali uoči odlaska. No, sasvim bespotrebno. Put do Prištine, osim tog detalja na Bajakovu prošao je sasvim glatko.

“A što ćete tamo”, zanimalo je tek srpske carinike koji nisu mogli sakriti osmijeh na licima kada su čuli da Dinamo igra Konferencijsku ligu.

“Netko na Ligu prvaka u Manchester, netko u treći europski razred u Prištinu”, otelo je jednom službeniku jasno aludirajući da je u utorak Crvena zvezda igrala Ligu prvaka protiv Young Boysa.

Cinik u nama rekao bi da kako su Dario Šimić i ekipa iz sportskog sektora slagali “modru” momčad - Konferencijska liga i sudar s Balkanijem mogla bi postati konstanta ovog Dinama. No, da ne ispadnemo nezahvalni iliti namćori koji "stalno pljucaju" a kako nas je prozvao kolega iz Zagreba - javno ćemo se i ovim putem zahvaliti maksimirskoj struci što nam je omogućila da nakon Madrida, Milana i Londona izvještavamo iz Prištine. Što i nije nužno loše jer smo osjetili koliko se Dinamo cijeni i van granica Hrvatske.

Jednom je izbacio Dinamo, a sad poručuje: "Bile su to teške utakmice! Izostanak Petkovića ne znači puno"

Bivši Modri u dresu Ballkanija: "Ni Dinamo ni Jakirović nisu mi dali šansu, naravno da ćemo poginuti za pobjedu"

Jakirović je u problemima, kako će složiti momčad za Ballkani? Najveća je dvojba u napadu

Dinamo je Real Madrid. Ali.... (GRAFIKA)

I Srbi su nas ispratili sa “čuvajte se”. Iako, osim površnog policijskog pregleda u Prokuplju i 15 eura koje smo morali platiti Kosovu na ime nekakvog osiguranja - put je prošao sasvim glatko. A onda smo ušli u mitsku Prištinu gdje je Dinamo zadnji puta igrao prije više od tri desetljeća. Sjetili smo usput se zimskih priprema u Turskoj 2011., kada je danas pokojni predsjednik nogometnog Saveza Kosova Fadil Vokrri pozvao Dinamo na prijateljski sraz u Prištini protiv reprezentacije kosovske lige.

“Znaš što će biti tamo kada Dinamo dođe? Spektakl”, pričao je Zdravko Mamić u turskom Beleku, još neopterećen sudskim procesima koji su ga došli glave par godina kasnije a sasvim oduševljen idejom koja nikada nije realizirana. Netko mudar iz političkih sfera pustio je tada mig prema vodstvu Dinama kako zaista nema potrebe za takvom vrstom ekshibicija a na Zdravka Mamića je još jedino politika donekle mogla utjecati pa je spustio rampu na opće razočarenje.

“Vaha je tako odlučio”, bio je službeno opravdanje iz Maksimirske 128.

Ipak, 12 godina kasnije Dinamo je stigao u Prištinu s kojim ga vežu neke povijesne spone. Možda i najjača je Kujtim Shala, taj kralj maksimirskog sjevera svojevremeno je stigao u Zagreb upravo iz Prištine.

“Svako ima svoga kralja, naš je Kujtim Shala”, bio je legendarni transparent koncem 80-ih na Maksimiru a posvećen napadaču koji je stigao u Zagreb nakon što je za Prištinu zabio 15 golova u tridesetak nastupa u ondašnjoj jugo ligi. Shala je bio miljenik zagrebačke publike koja ga se često sjeti, za razliku od vodstva Dinama na koje je Shala ljut što ga nisu pozvali na ovo gostovanje.

Još je tu nekih poveznica bilo. Ardian Kozniku rođen je na Kosovu, baš kao i Fatos Beqiraj. U novije vrijeme, boje Dinama branio je Amir Rrahmani čiji smo broj okrenuli u gluho doba noći kada su promili odigrali svoje a da mu prenesmo oduševljenje načinom na koji je Dinamo dočekan u Prištini. Međutim, branič Napolija i kapetan reprezentacije Kosova mudro je izbjegao poziv. Javio se dan kasnije…

"Davno sam ti govorio da je Priština sve samo ne ono kakvom je smatrate u Zagrebu"

Sredinom osamdesetih za Dinamo je igrao Agim Cana, otac Lorika Cane, proslavljenoga albanskog reprezentativca i nekadašnjega člana PSG-a i Olympiquea iz Marseillea. U suprotnom smjeru, dakle iz Dinama u Prištinu, svojedobno su se uputila dvojica igrača: Ismet Hadžić i Dragan Lepinjica, otac sadašnjega vezista Slaven Belupa, Ivana Lepinjice.

Neke crtice iz povijesti odnosa Maksimira i Prištine ne bi bile potpune bez Miroslava Ćire Blaževića koji je bio trener Prištine tri godine nakon što je na klupi Dinama osvojio mitski naslov 1982. godine.

Uspio je Ćiro zadržati Prištinu u elitnom razredu te stekao status ikone na Kosovu. Sjećamo se jedne priče i načina na koji je Ćiro dizao atmosferu. Dakle, nakon što bi pobijedio, Blažević bi oduševljeno zavitlao zrakom skupi kaput od kašmira i zafitiljio ga među razdraganu publiku. Navijači su padali u trans, Ćiro bi na njihovim ramenima napustio stadion da bi koji sat kasnije u hotel stigao taj isti kaput, prethodno opran i očišćen. Stari lisac je točno znao u kojim rukama treba završiti kaput…

Dok smo evocirali te i slične detalje, kolega Ničota sjetio se svog posjeta Prištini na 15. godinu obljetnice Ćirine sezone kada je s njim proveo nekoliko dana na Kosovu.

“Krećemo prema stadionu, ali Ćiro je inzistirao da se ide pješke. Znao je zašto. Prilaze mu ljudi, obasipaju pažnjom. Uživao je u svakom trenutku. Odjednom, pojavi se neki ćelavi čovjek, priđe mu, pogleda ga u oči i pita ga: “Ćiro, sjećaš li se mene”?. Trenutak, dva i Blažević mu odgovori: “Naravno da te se sjećam sine moj. Imao si kosu tada”. Čovjek je veselo otrčao do supruge i ponosno rekao: “Vidiš da me se sjeća”. Naravno, Ćiro pojma nije znao tko je taj, ali je logikom zaključio da je prije 15 godina vjerojatno imao kosu na glavi”.

Priština nas nije posebno dojmila. Novogradnja nabacana na svakom koraku, ali bez nekog smisla i u potpunom neskladu s urbanističkim uzusima. Uži centar i šetnice još izgledaju pristojno, ali sve ostalo je u potpunom građevinskom kaosu. Nove zgrade niču iza svakog ugla.

“Naša emigracija je jaka. Puno ulažu u Kosovo, ali nema tu nekog reda i pravila. Gradi se gdje se stigne”, objašnjava domaćin s kojim malo kasnije sjedimo na večeri u restoranu Tiffany, pored zgrade hrvatske ambasade u samom centru Prištine. Ugodan razgovor za trenutak je prekinula vijest o Robertu Prosinečkom. Ona najgora… Proradili su mobiteli i za par minuta smo odahnuli. Netko je Velikog Žutog gurnuo u lošu priču koja se u svega par minuta poput požara proširila cijelom bivšom državom. Zvali su i kolege iz Mozzarta. U tom trenutku Liga prvaka i Young Boys na Marakani postali su im sasvim nebitni…

Ipak, netko se grubo našalio...

“Neće grom u koprive”, veselo smo zaključili i okrenuli još jednu rundu. Za Žutog i za Dinamo.

“Neće vam biti lako sutra”, priča nam Besart Elshani, mladi zagrebački agent s ovih prostora a koji u svom portfelju ima neke od najboljih igrača s Kosova. Recimo, on se brine za karijeru Arbëra Hoxhe kojeg je svojevremeno doveo u Lokomotivu pa u Slaven Belupo. Lijevo krilo na meti je nekoliko hrvatskih klubova, čini se da će Elasni i Hoxha ovo ljeto moći birati…

“Dinamo je sinonim na ovim prostorima. Svi vide uzor u modrima, pa i ovi moji u Balkaniju”, sipa Elashni komplimente bez fige u džepu. No, ponavlja da neće biti lako Dinamu jer se svi žele dokazati na najboljima.

I zaista, na svakom koraku osjetimo silan respekt prema klubu iz Maksimira koji je ovdje sjajno dočekan. Doduše, čekali su i navijače iz Zagreba koji su trebali doći na Kosovo unatoč zabrani UEFA-e.

“Vaših pedesetak je na granici, čekamo ih da se počastimo svi skupa”, otelo se jednom od navijača domaćeg kluba kojeg smo sreli pored stadiona. Zvao je na pivu, ali poziv je naglo povučen kada je shvatio da priča s novinarima.

“Pravite se da niste čuli”, dobacio je i otišao svojim putevima a nas je odveo do kafića u kojem je Jameson sljedećih nekoliko sati tekao u potocima. Skupilo se novinarsko društvo iz Zagreba, navratio je Primož Gliha, bivši igrač Dinama i aktualni izbornik Kosova a domaćini kao da su se natjecali tko će ostaviti bolji dojam. Ponoć je debelo prošla, a Priština je još bila živa. U najprometnijoj ulici u gradu - ergela skupocjenih vozila. Mercedesova G klasa je najslabiji auto koji je bio ispred parkiran, a srijeda navečer nudila je dupkom pune lokale.

"Znamo se mi zabaviti. Itekako", rekao nam je Elshani koji je pozvao na oproštajnu rundu u noćni klub "Nois Pub". I tu je krenuo cirkus... Vidjeli smo kolege kako raspojasani "mjenjaju žarulje" na zvukove najnovijih hitova s albanskog govornog područja a da ne znaju niti riječ pjesme. Poveće zagrebačko društvo bili su atrakcija do te mjere da su runde samo stizale za stol. Tražilo se od DJ-a da se pusti himna Dinama, ali čovjek nije bio u prvom redu kada se djelio talent za biznis. Mogao je zaraditi pristojan novac da je poslušao listu želja koju je zagrebačko društvu bilo spremno pristojno honorirati, no pristojno je otpilio sve želje i nastavio svojim ritmom. Zvali smo Rrahmanija u Napulj, budili urednika u tri ujutro da dogovorimo teme za danas... Nisu zamjerili. Negdje pred svitanje smo izašli iz lokala, taman da čujemo pjesmu u daljini:

"Imamo halfove, imamo bekove", netko je pjevao ispred hotela u kojem je smještena momčad Dinama. Ili je netko bio ironičan pa zapjevao: "Nemamo halfove, nemamo bekove" kako su nas kasnije uvjeravali na putu do našeg hotela. Tko će si ga znati.

A jesu li to navijači o kojima je pričao domaćin da čekaju na granici ili netko drugi, nismo saznali. No, jasno je da će Dinamo imati večeras podršku na stadionu koji nosi ime Fadila Vokrrija. Ako nitko drugi, za njega će navijati Amor Mula iz obližnje Đakovice koji se prije pet godina zaljubio u Dinamo i jedva dočekao trenutak da njegov klub gostuje na Kosovu. Dočekao je Dinamo ispred hotela pa pustio suzu...

"Nemate vi pojma koliko se ovdje voli Dinamo", rekao nam je Mula dan kasnije dok sjedimo u hotelu i slušamo njegovu priču.

Dobro, riječ ljubav je ovdje možda malo pretjerana, ali činjenica je da se prvak Hrvatske jako cijeni i simpatizira na ovim prostorima. Očito, puno više nego smo bili svjesni i upravo zato gostovanja poput ovog na Kosovu dobro dođu da se prisjetimo što imamo... Uz ove halfove i bekove kojih zapravo - nemamo!