Genijalan je matematičar, prvu lovu okrenuo je na kocki, a sad želi kupiti Sunderland

Brada, sunčane naočale, ambicija, uvjerenje kako je čovjek-brend i njegova posvećenost biznisu čine ga pravim čovjekom za posao. Odmiče se od usporedbi s likovima iz „Igre prijestolja“ ili vikinga modernog doba, no to ne čini njegovu priču ništa manje fascinantnom.

Što fascinantnom? Praktički luđačkom...

William Storey želio bi kupiti Sunderland i riječ je o čudnovatom slučaju, obrazovao se u privatnim školama, a akademsko obrazovanje odradio je na sveučilištu St. Andrews gdje je diplomirao matematiku.

Njegov poduzetnički duh i oportunistička priproda nazirali su se još dok je iz srednje škole odlazio na sveučilište. Školovanje je otplatio kockajući se, a njegova fascinacija politikom i poznavanje matematike učinile su ga savršenim čovjekom za pobjedu protiv sustava.

„Kako bi podebljao prihode, razvio sam algoritam za klađenje na utrke konja koristeći matematiku iz koje imam diplomu,“ objasnio je.

„Dvije godine sam bio profesionalni kockar, a posljednjih godina uložio sam veću lovu na ishod američkih predsjedničkih izbora i referenduma u Britaniji. Danas svoju poslovnu strategiju modeliram na filozofiji rizika koju sam tad koristio.“

Posljednje što je Sunderlandu sad potrebno jest gazda kockar, međutim Storey tvrdi kako kupnja tog kluba za njega nije kocka. Realizaciju tog posla prirema već mjesecima, ali pričekajmo neka povuče neke konkretne poteze, a dotad ćemo se vratiti na put junaka naše priče.

A njega je onaj životni odveo u Afriku...

Po završetku studija, kratko je igrao za QPR i odatle njegova ljubav prema nogometu, ali ubrzo po završetku nogometne karijere otputovao je u Zimbabve i zaposlio se na plantaži duhana, živjeo je s tadašnjom djevojkom i ljubimcem – gepardom!

„Trenirao sam s QPR-om oko mjesec dana dok je Gerry Francis bio trener,“ rekao je. „To je bilo 2000. godine i igrao sam za prvu momčad. Sa mnom u momčadi bili su Iain Dowie, Peter Crouch... Trenirao sam s njima mjesec dana i odigrao nekoliko prijateljskih utakmica dok sam bio na probi.“

Političke tenzije u Zimbabweu prouzročile su deflaciju cijena nekretnina, a biznismenu poput Storeya koji je se u to doba nalazio na jugu Afrike, to je praktički značilo otvoren put ka praznoj mreži.

Parcele vrijedne 30.000.000 dolara prodavale su se za samo 2.000.000 i Storey je odlučio uložiti. Vrlo brzo vratio je uloženo i još jednom okrenuo lovu uoči povratka u Ujedinjeno Kraljevstvo, no sad se vratio s ekstra keša u džepu za potrošiti.

Po povratku u rodnu zemlju nastavio je ulagati, nije razmišljao dugoročno u ovoj ranoj fazi stvaranja svog poslovnog carstva, najprije je otvorio modnu tvrtku na internetu pa je počeo promovirati boksačke mečeve, ali kad je utemeljio Rich Energy, javnost ga je počela primijećivati.

Ta je tvrtka bila predmet intrige od samog starta jer su pojedini tvrdili kako je limenke njegovog energetskog pića bilo nemoguće pronaći na policama diljem UK-a, ali tu tvrdnju Storey je zdušno odbio.

„Kao mnoge tvrtke koje su se pojavile niotkud, postoji jako puno skeptika koji tvrde kako mi nismo bili uspješni odmah od početka, ali u konačnici, danas imamo proizvod koji je po mom mišljenju najbolji na tržištu. Stvorio sam tvrtku ni iz čega i konstantno rastemo,“ objasnio je.

Budući mogući Sunderlandov gazda vrlo je aktivan na društvenim mrežama, naziva ih svojim prozorom u svijet i često objavljuje fotografije iz svog privatnog i poslovnog života.“

Prije dvije godine na svom Linkedin profilu otkrio je kako je vlasnik West Hama David Sullivan kupio udio u Rich Energyju... Njih dvojica proslavili su zajedničkom fotografijom, a Rich Energy je sljedeće dvije godine bio službeni sponzor ženske West Hamove ekipe.

„David mi je prijatelj i dioničar u tvrtki,“ otkrio je. „Dugo nas podržava i smatram kako je riječ o jednom od najuspješnijih poduzetnika u Britaniji. Milijarder je koji je započeo s dna i smatram kako ga ljudi ne cijene dovoljno.“

Sad bi ga mogao slijediti u sport, ali ulazak u Sunderland neće mu biti prvi izlet u svijet sporta. Naprotiv, bio je u njemu dugo prije Sullivana.

Kao velikom navijaču West Hama i bivšem nogometašu, sport mu je područje u kojem kombinira svoje dvije velike strasti, biznis i sport.

Kad je američka F1 momčad Haas oformljena Rich Energy joj je bio sponzor 2019. godine i već tad mnogi su se vratovi okrenuli za Storeyjem.

Za momčad su vozili Romain Grosjean i Kevin Magnussen, bolid je bio žuto-crni u skladu s bojama Rich Energyja, a u pozadini svega bila je ogromna Storeyjeva brada, mnogi su se smješkali na njegovu priču, ali bilo je mnogo i skeptika, osobito među fanovima formule.

Tko je Storey? Ima li kredibilitet? Je li sve ovo predobro da bi bilo istina?

Letimičan pogled na financije Rich Energyja pokazale su kako je bankovni račun tvrtke porastao sa 103 funte u 2016. na 581 funtu u 2017. Dobro ste pročitali, nije riječ o milijunima funti, nego samo o funtama. Britanska internetska stranica koja prati financijska izvješća na polugodišnjoj razini primijetila je kako Storeyjeva tvrtka nije osvježila podatke već šest mjeseci... Iako je sve to vrlo sumnjivo, nije neobično, ali Storey je ubrzo izašao pred medije kako bi otklonio sumnje.

„Mnogi govore kako smo fantomska tvtka, a mi smo nedavno proizveli 90.000.000 limenki. Kad kažete kako moja tvtka ne postoji je kao da kažete da čovjek nikad nije hodao po mjesecu. Ili da je Elvis još živ...“

Unatoč sumnjama, Storey je uspio u svom naumu, ispromovirao je Rich Energy kao nikad dosad i potom samo četiri mjeseca u sezonu 2019. Storey je bacio još jednu bombu na svijet sporta objavivši kako se povlači iz sporta. Objasnio je kako nije bio zadovoljan preformansama bolida te kako mu se nije dalo ulaziti u politiku moćnog i bogatog svijeta formule jedan.

Samo nekoliko mjeseci ranije pri testiranju bolida pompozno je na jednoj objavi na društvenim mrežama stavio hešteg „bolji od Red Bulla“, planirao ih je skinuti s polica i pobijediti na stazi formule jedan, a u samo nekoliko mjeseci završio je svoju priču u auto-moto svijetu prije nego je zapravo i započela.

Šuškalo se kako je Storey prodao svoj većinski udio u tvrtki, koja se sad službeno zove Lightnig Volt, međutim na društvenim mrežama još je zaveden kao CEO, a kasnije je priznao da je njegov kratak odlazak iz tvrtke, koji je trajao mjesec dana u 2019. godini, bio potreban kako bi se „zaštitila“ tvrtka ne objašnjavajući detaljnjije zašto.

Kratko ga nije bilo za čuti ni vidjeti, a potom je u medije procurila priča o njegovom ulasku u Sunderland.

Ispada kako su novinari debelo zakasnili na ekskluzivu jer se posao kuha već četiri do pet mjeseci, a Storey je na svojim privatnim društvenim mrežama i onima od svoje tvrtke objavio kako je poslao službenu ponudu za kupnju kluba koji sad igra u League One, odnosno trećem rangu engleskog nogometa.

Postojeći vlasnik Steward Donald očajnički želi prodati klub i pokušava vratiti dio od uloženih 40.000.000 eura. Lova pak nije problem Storeyju, koji ima plan dovesti poznate navijače Sunderlanda i zainteresirane investitore u klupsku upravu.

„Mislimo kako ćemo s pravim ljudima i odgovarajućim ulaganjima uskoro moći uživati u klupskoj renesansi. Imamo jednu od najboljih navijačkih skupina na svijetu, a takvi zaslužuju momčad koja igra u Premiershipu i koja igra nogomet na svjetskoj razini. Ulaganje od 55.000.000 eura poslije kupnje kluba je minimalna obaveza koju moramo ispoštovati.“

„Navijači moraju biti uzbuđeni zbog svog kluba, a ja ih želim osvojiti dovođenjem velikih imena. Na terenu i izvan njega. Već mjesecima pripremamo teren za ovo i imamo nekoliko zanimljivih premierligaških igrača na popisu koje mislimo da bismo mogli dovesti.“

Jasno, na obalama rijeke Wear postoje skeptici što je i normalno, ali ovo djeluje kako lijepa priča koja bi mogla potrajati. Da je Storey ozbiljan može posvjedočiti i njegov Instagram na kojem trolla navijače velikog rivala Newcastlea čija je prodaja saudijskim vlasnicima nedavno propala.

Da vidimo i to...

(foto: Action Images/Twitter)