I. SučićGenij
Vrijeme Čitanja: 5min | čet. 18.05.23. | 12:00
Do prije kojih mjesec ili dva dana, formacija 3-2-4-1 praktički nije postojala, a da ste nekome na šanku rekli da je Stones iskoristiv kao defenzivni vezni ili da hibridne wing-backove mogu igrati Bernardo Silva i Grealish, vjerojatno bi ta ista osoba s vama prekinula svaki razgovor o nogometu. Osim ako, što nekako sumnjamo, niste za tim šankom zatekli 52-godišnjeg genija iz Katalonije.
U trenutku kad je Szymon Marciniak označio kraj utakmice između Manchester Cityja i Real Madrida, Pep Guardiola razmišljao je samo kako što brže doći do Carla Ancelottija i sina mu Davidea ne bi li im sportski stisnuo ruku prije nego što pobjegne u svlačionicu. Iako takav bijeg najčešće viđamo kod onih trenera koji su upravo upisali poraz te su nezadovoljni izvedbom svojih igrača (ili svojom pripremom utakmice), čak ni 'control freak' kao što Pep nakon 'finala prije finala' vjerojatno nije mogao naći zamjerku u igri svoje momčadi. Utakmica kakvu je odigrao City plesala je po liniji savršenstva, a usprkos tome što je na terenu imao sve same megazvijezde i igrače koji su ciljano dovođeni kako bi se uklopili u njegovu viziju nogometa, Građani su protiv jednog Real Madrida jučer izgledali kao momčad koja je za koplje ili dva iznad protivnika. A, pazite, boje protivnika branili su Zlatna lopta Karim Benzema, Maestro Luka Modrić, bezvremenski Toni Kroos, živuća opasnost Vinicius Jr. i ostali…
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Kod Guardiole nema između – ili ga volite ili ga ne volite. Ali, kako vrijeme odmiče, oni koji bezuspješno pokušavaju pronaći razlog da ga diskreditiraju imaju sve manje i manje argumenata na svojoj strani. Priče kako 'svatko može voditi Messija' ili 'neš' ti problema biti prvak s Bayernom' su toliko prazne da ni oni koji ih pričaju ne vjeruju u njih. City je i prije Pepa imao ogroman (čitaj: neograničen) novac na raspolaganju, baš kao što su i prije dolaska ponajboljeg trenera na svijetu nebeskoplavi dres nosili maestralni igrači. Ali, dolazak Genija na klupu je sve promijenio.
Tek tada je City krenuo graditi ono što nijedna valuta ne može kupiti – identitet. Da kojim slučajem ne vidite lica igrača te da su svi obučeni u bijele majice i plave hlačice, baš kao što se nekad nosilo za vrijeme tjelesnog odgoja, svakom laiku bi manje od minute pozornog gledanja bilo dovoljno da zaključi tko je 'onaj tamo' pored linije koji sve to vodi. U početku trenerske karijere je prakticirao krojfovskih 4-3-3, u Bayernu je često igrao s polušpicom, dok je u Cityju promijenio nekoliko sustava – od 4-2-3-1, 4-3-3 pa sve do 3-2-4-1 što odnedavno prakticira. Naravno, nije ideja mijenjati sustav samo kako bi ga se promijenilo, već je svojim pomalo luđačkim pristupom, analizom kvaliteta svojih igrača i implementacijom dosad neviđene ideje u praksu napravio City strojem koji je kadar samljeti svakog protivnika. A to ste vidjeli jučer, pogotovo u prvih 45 minuta.
Jedna od njegovih inicijalnih ideja bila je da se odmakne od pozicijskog nogometa i da njegovi igrači nikada ne budu u jedan na jedan situaciji u fazi obrane te da budu što je više moguće puta u jedan na jedan situaciji u fazi napada. Preciznije, City se, iako nevjerojatno fluidno, branio i napadao zonski! U fazi obrane se konstantno gledalo kako 'pomoći' suigraču (doduše, to nije ništa revolucionarno) te je glavna ideja bila da Benzema, a pogotovo Vinicius Jr. i Rodrygo ne budu u situaciji da im je jedina prepreka za doći do sudara s jedinicom Građana Dias, Walker ili Akanji. Kad bi City (čitaj: Rodri) svojom čudesnom kretnjom u sredini vezne linije kanalizirao napad Real Madrida na jednu ili drugu stranu, ostatak momčadi bi to prepoznao (to su te stvari koje Pep očito 'mrcvari' na treninzima) te bi onda krenulo u kontrolirani pressing. Iako su zabili četiri pogotka, razlog zašto je City jučer u svakom segmentu bio dominantan protiv Los Blancosa je kretnja u fazi obrane. Dias i Rodri su sjajno pomicali linije te su baš oni bili najzaslužniji zašto su u uvijek barem tri igrača gledala u smjeru onog suparnika koji je u tom trenutku imao loptu. Zloglasni Bermudski trokut čine Bermudski otoci, Florida i San Juan (Portoriko), dok Građanski trokut čine ona trojica igrača koja su u tom trenutku najbliža onom suparničkom koji u tom trenutku ima loptu. A kad se nađeš u jednom od ta dva trokuta, velike su šanse da ćeš samo odjednom – nestati.
Iako je poslije utakmice Kyle Walker, koji je prema svim parametrima jedan od najboljih igrača na svijetu na svojoj poziciji u fazi obrane, istaknuo kako Kraljevska momčad nema plan B nakon što se odsiječe Vinicius Jr., sasvim je jasno da je priprema utakmice bila puno zahtjevnija i analitičnija od šank priče 'Brazilci na krilnim pozicijama ne smiju primiti loptu'. U školi će te učiti da je za odsjeći krilnog napadača najvažnije neutralizirati defenzivnog, odnosno onog kreativnog veznog igrača u sredini, ali te 'taktičke finese 101' odavno znaju i Ancelotti i Guardiola, Na kraju balade, City je u odnosu na prvu utakmicu iz Madrida napravio tek neke sitne, gotovo pa kozmetičke promjene, ali u natjecanju ljepote kad si okružen sve samim prekrasnim ljudima (ili fenomenalnim nogometašima), sitnice na kraju budu te koje rade razliku. I koje ti na glavu stave krunu.
Pep Guardiola je nogometni genij. Nije nas prosvijetlila utakmica protiv Real Madrida, već godinama smo svjesni toga. Do prije kojih mjesec ili dva dana, formacija 3-2-4-1 praktički nije postojala, a da ste nekome na šanku rekli da je Stones iskoristiv kao defenzivni vezni ili da hibridne wing-backove mogu igrati Bernardo Silva i Grealish, vjerojatno bi ta ista osoba s vama prekinula svaki razgovor o nogometu. Osim ako, što nekako sumnjamo, niste za tim šankom zatekli 52-godišnjeg ćelavca iz Katalonije koji je, eto tako, preoblikovao nogometnu igru.
Ali, kad bi to zaista bio slučaj i kad biste dobili priliku popiti jedno piće s njim, a onda ga i ispitati malo o tom 3-2-4-1 sustavu, on vjerojatno ne bi bio nešto naročito pričljiv. Takvim se ljudima o starim stvarima ne da puno debatirati, u njegovoj glavi već se sada stvaraju neke nove linije kretanja, formacije i taktičke postavke. Koje? Tko će ga znati, ipak mi nismo isto ono što i on. Genij.
