Gdje si bio, što si radio?

Izjavu Jorgea Sampaolija o posjedu, odnosno djevojci u kafiću koju je cijelu noć šarmirao i plaćao joj pića da bi ju onda drugi muškarac odveo kući, znaju svi. A baš ta izjava nekako najbolje paše uz ono što se ovog petka moglo vidjeti na Rujevici. Imali su Riječani posjed, kreirali prilike, prvi čak i poentirali, ali gospodična Viktorija je, umjesto na Kvarneru, vikend odlučila provesti u Krešimirovom gradu.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Reći će neki i da nikada nije dobro za neku momčad da slavi bod kao da je riječ o pobjedi, ali Šibenčani imaju svako pravo da od trenera Vidovića zatraže ekstra slobodan dan. Nije njihova igra bila očaravajuća, nisu izmamili uzdahe nogometnog svijeta, nisu oduševili kombinatorikom ili fizikom, ali su uzeli ono po što su došli. I to pred nosom favorita. Koji je plaćao, šarmirao, zavodio. Ali uzalud.

Treba biti iskren pa reći da je ova pobjeda svojevrsna naplata starih dugovanja. Što iz perspektive domaćina, što gosta. Nije se jednom ove sezone dogodilo Šibenčanima da su veći dio utakmice bili kvalitetniji takmac pa onda na kraju ostali praznih džepova, baš kao što je i Rijeka u nekim utakmicama, naročito u prvom dijelu sezone, znala odigrati prilično slabašno, ali bi na kraju svejedno bili nagrađeni bodom ili bodovima. I tako, kolo sreće se se i dalje okreće, a iako se prije utakmice najviše pričalo o tome s koliko će pogodaka razlike slaviti domaćin, ispostavilo se kako se u cijeloj priči nešto pitalo i Šibenčane koji su ovom predstavom prilično jasno pokazali kako od HNL-a u sezoni 25./26. – nisu odustali.

Veliki kiks Rijeke! Šibenik otkinuo bod na Rujevici, Santinija 'slave' u Splitu!

Rijeka? Pogodak Fruka nije plod uigrane akcije, već splet sretnih okolnosti. Radeljić je u padu asistirao, a novopečeni Vatreni dobio nagradu za sjajnu formu. Šibenik je zato do svojeg pogotka došao planski, nacrtano, ali bez prevelike filozofije: prizemna lopta iz posljednje linije u noge napadača, odlaganje na stranu, dubinsko proigravanje. Jedan, dva, tri. I pogodak. Santiniju treba čestitati, prekaljeni je to lisac, sačekao je Zlomislića da padne pa ga onda matirao kroz noge. Možda se nekima na prvu čini da je riječ o jednostavnoj poziciji, ali njegove opcije bile su iznimno limitirane u tom trenutku, baš kao što ni proigravanje nekog drugog suigrača nije bila opcija. Santini je napravio sve kako treba i po tko zna koji put pokazao kvalitetu.

Kad se razglaba o potonja dva remija Rijeke, na kraju se svaki razgovor svede na istu stvar: pobjede protiv Osijeka i Dinama, a onda remiji s Goricom i Šibenikom. I, gdje si bio i što si radio? Prvo oduševio, a onda, kad je trebalo samo nastaviti u istom ritmu, dogodio se podbačaj. Istina, nije Rijeka upisala poraze, ali je nepotrebno suparnike (Hajduk, Dinamo) ostavila u igri za najviše ciljeve. Dvaput! Kad moraju, ne isporuče, a kad se od njih malo očekuje, onda odigraju iznad očekivanja... Problem, očito, nije fizički ili tehničko-taktički, već samo i isključivo psihički. Ali, to oni bez problema mogu riješiti. Ako to žele i ako znaju kako.

Đalović nakon velikog kiksa Rijeke: “Cijeli tjedan smo upozoravali, spremali se...”

Vidović nakon velikog boda Šibenika: “Vratilo nam se, moram biti zadovoljan”

Nadalje, možda je jednu blagu packu po prstima zaslužio i Radomir Đalović. Treću utakmicu zaredom Rijeka je započela s istih 11. To, dakako, nije problem kad se uvjerljivo pobjeđuje, ali budući da je protiv Gorice slavlje izostalo, možda je mogao razmišljati i o nekim drugim kombinacijama. Jer, ispada da u Rijeci postoji samo jedno pitanje, a to je 4-2-3-1 s Čopom u vrhu napada ili 4-1-4-1 (može i 4-2-3-1) s Frukom u vrhu napada pa onda Gojakom kao veznjakom koji se ubacuje iz drugog plana i napada prostor kada se Fruk povuče u međuliniju. I u redu, kad nemaš ono što želiš, kombiniraš s onime što imaš, ali ako se protiv Gorice i protiv Šibenika nije išlo ofenzivnije no inače, ako protiv njih ‘jedan napadač više’ nije u početnih 11 – kad će onda biti? Protiv Dinama na Maksimiru, protiv Hajduka na Rujevici ili Poljudu? .

A kad smo već kod napadača, a to je, dakle, završnih 20-ak minuta utakmice, onda valja nešto i o ‘spornoj’ nadoknadi. Prije nekoliko godina Josip Mišić je u jednom intervjuu rekao kako Rijeku, između ostalog, cijeni i zato što s Kvarnera nikada ne kukaju. Na suce, na rasporede, na retrogradni Merkur i ostale stvari. Kad momčad lovi rezultat, onda joj je svaka nadoknada vremena mala, ali ako u cijelom drugom poluvremenu ne uspiješ zabiti, onda nemaš pravo ‘plakati’ ni zbog te jedne, dvije ili tri minute za koje se smatraš ‘zakinutim’. Prvo, jer nema smisla i jer s time nećeš ništa dobiti, a drugo, još važnije, jer se u Rijeci to ne radi.

Sljedećeg vikenda na Rujevicu će Hajduk, a ako one i njima ne dogodi ‘fumble’, to će onda biti dvoboj druge i prve momčadi prvenstva. A mogao je biti prve i druge. Na Kvarneru se već u subotu mora zaboraviti na Šibenik i u potpunosti okrenuti prema Splićanima, kukanje im neće ništa donijeti, a iako su mogli utakmicu dočekati u savršenom položaju i kompletnim pritiskom na leđima protivnika, s ova dva remija su ipak odlučili zamijeniti uloge pa umjesto lovine u jednoj od ključnih utakmica sezone zamaskirati se u lovca. A to im stvarno nije trebalo.