T. NičotaGdje je nestao Dinamov 'cener'? Kratak put od igrača kojega svi obožavaju do života na kraju klupe!
.jpg.webp.webp.webp)
.jfif.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 13.10.25. | 08:30
Kad je dolazio u Dinamo bio je Gabriel Vidović siguran starter, a 'desetka' na leđima kao potvrda uloge koju će imati u novoj momčadi. No, nakon glavnih uloga, upoznao je margine momčadi. I nitko ne zna u kojem će smjeru dalje ići
Igrači s brojem 10 nekad su predstavljali nogometna božanstva, bili su posebni, jednoglasno najbolji. Oni koji pišu povijest, koji 'slikaju' nogometne umjetnine i ostaju zapisani, pa, možda i zauvijek. Naravno, kao i sve ostalo, evolucija je u nogometu mijenjala i taj običaj, 'desetka' danas nije relikvija, nije više dres rezerviran nužno za najveće. Premda, ostao je negdje još taj običaj. U Dinamu, sigurno. Modri '10' ima svoju vrijednost, ima i dalje neko posebno značenje, ali i poseban teret, odgovornost. Nije ga i ne može ga nositi baš svatko, dalo bi se kroz povijest nabrojati puno velikana ili barem talenata, koji su s 'cenerom' na leđima branili Dinamov grb. Ili su imali karizmu i autoritet, ili su bili igrački besprijekorni, ali su svojim potezima bacali publiku u trans. Između ostalih, 'desetku' je modre boje nosio i Zvonimir Boban, današnji Dinamov predsjednik. Moraš za taj broj imati 'ono nešto'...
I, kad je počeo slagati momčad za ovu sezonu, odlučio je Boban odmah u startu da će nova Dinamova 'desetka' biti Gabriel Vidović. Kao svojevrsni nasljednik Martina Baturine, ne samo po broju na leđima. U svakom slučaju, taj 10, drži neku 'predikciju' da će igrač koji ga nosi biti važan kotačić momčadi, uglavnom standardni prvotimac, čovjek velike odgovornosti, ali i statusa. S takvim je temeljima u Dinamo došao i Vidović, Boban, ali i trener Mario Kovačević, imali su za njega samo riječi hvale, vidjeli u njemu upravo igrača, koji će u ovoj novoj momčadi postati jedan od glavnih glumaca. U početnoj ideji - rješenje za krilo, na mjestu gdje Dinamo nema, ili je mislio da nema igrača, siguran starter u svim nacrtima. Ako baš nije na krilu, uvijek može u vezni red, ali u udarnoj je momčadi, to nije upitno. Tako je počelo, Vidović je na pripremama bio i u dobroj formi, zabijao i proigravao, činilo se da mu uloga prvotimca neće promaknuti. Iako, oduvijek smo zastupali tezu da nije krilni igrač, da nije 'Oršić', da je više fini veznjak, možda baš 'desetka'. Možda i nešto drugo, ali najmanje krilo. No, Vidović je u Kovačevićevu eru zakoračio kao krilo i - ubrzo se izgubio. U prvih šest utakmica ove sezone bio je starter, zabio je gol i dodao tome asistenciju, no nakon onih 2-2 u Varaždinu situacije se potpuno 'okrenula'. Odigrao je poslije tek 25 minuta u porazu od Gorice, i minutu protiv Maccabija u Europskoj ligi, oni 20-ak minuta protiv Dinama iz Predavca u Kupu nećemo niti računati. Ukupno osam utakmica, 364 minute! Ali, u zadnjih mjesec dana tek ta sekvenca protiv Gorice i ta jedna, europska minuta. Jako, jako malo, ispod svih očekivanja. Što se, zapravo, dogodilo s Vidovićem?
NEDEFENIRANA POZICIJA I KONKURENCIJA
Puno trenera o Gabrielu Vidoviću govori pohvalno, vide u njemu potencijal i za veće domete, za hrvatsku reprezentaciju u budućnosti. On je 'fini' igrač, ima potez, zna i zabiti, onako, na prvu se zaljubiš u njegovu izvedbu. Međutim, najveći je problem što su mu uloga i pozicija u momčadi nedefinirane. Žele ga na krilu, jer ionako u Hrvatskoj patimo za krilima, ali on to ipak nije. 'Desetku', onu pravu, iskonsku, sve je teže trpiti u momčadi, takvi igrači imaju sve rjeđu ulogu u nogometu, kao 'osmica' se nije razvijao. I zapravo Mario Kovačević na svakoj od tih pozicija ima 'prava' rješenja, igrače koji su upravo 'to'.
IGRAČ POTEZA, ALI I BLJESKOVA
Devet pogodaka i tri asistencije u prvom mandatu u Dinamu, to uopće na papiru nije loš učinak. Međutim, dojam je bio sličan. Vidović je igrač poteza, zna s loptom, ima lucidna rješenja. Ali, istovremeno, nije konstantan, igra na bljeskove. Dva-tri puta u dvije-tri utakmice donese nešto važno, nepredvidljivo, onda ga neko vrijeme nema u glavnoj ulozi, Tada je bio dvije godine mlađi, bio je na posudbi, bilo je i u Dinamu turbulencija, nije to ništa bilo nelogično i neočekivano. Nije ni sad star i iskusan, uskoro će napuniti 22 godine, ali se ipak očekivao kontinuitet dobrih utakmica. Pogotovo nakon solidnog početka sezone i nakon lekcija koje je naučio u prvom boravku ovdje. Ovaj je put dolazio igrač koji poznaje Dinamo i njegove zahtjeve i ambicije.
MALA MINUTAŽA U NJEMAČKOJ
Da ima određenu kvalitetu i neki nogometni 'gen' dokazuje i to što je godinama bio u Bayernu, igrao ponešto za prvu momčad. Ako ništa, barem trenirao s tim igračima. Ali, da je i tamo imao problema i da oko njega i na drugim meridijanima postoje dvojbe, kazuje i podatak da se i na posudbi u Mainzu nije naigrao, prošlu je sezonu, praktički, proveo na klupi. Ili tribini! I to je, sigurno, utjecalo na samopouzdanje, na formu, na njegov igrački razvoj. Jedan od razloga zašto je i došao u Dinamu, očekujući ovdje ipak veću minutažu i bolji status. Bez kontinuiteta - ništa!
NIJE IGRAČ TRKE I TRANZICIJE
A možda se, tako izgleda, Vidović nije snašao u nogometu koji prakticira i zagovara Mario Kovačević. Nije Vidović igrač za 'tranzicijsku igru', navikao je na momčadi koje dominiraju posjedom, koje više igraju pred suparničkim šesnaestercem koje kombiniraju i koje znaju utakmicu riješiti nekim klasnim potezom. No, ovaj Dinamo je drugačiji, tu do izražaja dolaze brzanci poput Hoxhe ili Lisice, a u veznoj liniji borci i trkači, iskusni 'ratnici' poput Mišića, Zajca, Bennacera ili Ljubičića, Vidović je od svih spomenuti potpuno drugačiji igrač, nekih drugih vrlina. Koje u postavkama ove momčadi teško dolaze od izražaja. Djeluje ponekad mekano, nedovoljno defenzivno raspoložen, što, svakako, nije pozitivno.
HOĆE LI GA KOVAČEVIĆ VRATITI ILI PREKRIŽITI?
Dakle, počeo je kao neupitni starter, a sad je već daleko od prvog plana. Nije više ni među onih 14-15 na kojima Mario Kovačević bazira svoju igru. I sad ćemo, već nakon ove stanke, vidjeti što Dinamo i njegov trener namjeravaju s Vidovićem. Hoće li ga pokušati vratiti u momčad, uklopiti u svoju ideju i viziju, ili će ga dodatno prekrižiti? Možda je to pregruba riječ, ali, znate što mislimo. Hoće li Vidović ostati igrač nejasnih mogućnosti na margini momčadi, ili će u Maksimiru inzistirati na tome da 'opravda' broj 10 na leđima i njihovu odluku da mu taj broj povjere na čuvanje? Je li Vidovića promjena statusa s početka sezone probudila, natjerala da se zainati i pokaže da vrijedi ili će samo dodatno potonuti? Saznat ćemo ubrzo. U svakom slučaju, igrač njegovih pluseva, unatoč svim minusima, Dinamu bi mogao koristiti i donijeti neke pobjede, u gustom rasporedu utakmicu, sigurno može biti potreban.
.jpg.webp)
