Gdje je Dinamo pogriješio?

Svašta se najavljivalo. Od toga da će klubovi Zagrebačkog nogometnog saveza, pod kormilom Dinama i Zvonimira Bobana, srušiti Tomislava Svetinu s mjesta predsjednika ZNS-a, zatim da neće biti niti kvoruma, do toga da će se odlučivati u zadnji tren po principu 'kako vjetar puše' pa će u dvorani West Inna najviše biti preletača. Na kraju, Svetina je rutinski dobio ovu 'utakmicu', praktički se nije niti oznojio, oni koji su došli svi su bili jednoglasni, a puno je, puno manje i od očekivanja, onih koji se nisu pojavili.

Generalni je zaključak ove priče da je Svetina porazio Zvonimira Bobana, čijim je dolaskom u Dinamo počela priča oko novih vjetrova u hrvatskom nogometu pa i ZNS-u. Više smo puta i sami pisali, jedan od glavnih zadataka novog vodstva u Maksimiru, na čelu s legendarnim kapetanom, mora biti i jačanje Dinamova utjecaja i statusa u ZNS-u i HNS-u. Normalno je, nemojmo se lagati, da Dinamo i Hajduk, kao naši najtrofejniji, najveći i najpopularniji klubovi imaju jači autoritet unutar nogometne obitelji. Ne da o svemu odlučuju, ali da mogu provesti neke svoje kvalitetne ideje, pogotovo kad se radi o zajedničkim interesima. Nije, dakle, sporno da je Dinamo, kao što je Hajduk napravio u Dalmaciji, trebao krenuti u 'osvježavanje' ZNS-a. Međutim, način na koji su Modri to napravili nije bio pravi, nije donio ništa. Osim uvjerljive Svetinine pobjede.

Ne znamo kako će ova priča na kraju završiti. Hoće li Svetina uspjeti odraditi čitav mandat ili će napadi postati učestaliji i jači, hoće li 'druga strana' posegnuti za pravnim lijekovima (neki su, navodno, već u tijeku) i pokušati na drugim instancama srušiti rezutlate izbora ili će pokušati nekako isprovocirati skore izvanredne izbore i tada ga pokušati srušiti. Hoće li se uplesti i neke druge 'institucije'? U svakom slučaju, osluškujući informacije s raznih strana, iz raznih sredina, nije ovo niti blizu gotovog boja, recimo, jedna bitka kao dio rata, koliko god to grubo zvučalo.

Možda su Dinamo i Boban, klubovi koji su im se pridružili, u pravu što žele novog predsjednika, možda i nisu puno izgubili već unutar sebe smatraju da su, zapravo, napravili veliki korak prema konačnom cilju. Vjerujući da pravog vremena za pobjednički udar i nisu imali, ali da su porukom kako ne žele surađivati s ovakvim ZNS-om i njegovim vodstvom pokrenuli lavinu, očekujući da će ona postati nezaustavljiva. Je li to dio taktike, je li to bio planiran potez, imaju li neke drugačije infromacije i hoće li u konačnici donijeti ploda, to ćemo vidjeti.

Međutim, štogod bila taktika, strategija i premda je ipak bliži zaključak da Dinamo jest, pomalo naivno, izgubio ovu bitku (barem privremeno), lošiji od svega je način na koji se Dinamo ponio u ovoj utrci. I tišina, koja je postala neobična maksimirska svakodnevica. Osim kratkog priopćenja u kojemu je pisalo: 'Dinamo nema namjeru sudjelovati niti podržava ovakav način rada Zagrebačkog nogometnog saveza. Posljedično, ne podržava ni njegovo sadašnje vodstvo. Posljednja sjednica Izvršnog Odbora ZNS-a na kojoj se na bizaran, ali iznad svega na netransparentan način najavila Izborna Skupština, jasno je pokazala da ovakav način rada i vladanja u Zagrebačkom nogometnom savezu ne možemo podržati.', Dinamo, zapravo, nije ponudio niti poručio ništa. Što mu točno smeta kod aktualnog vodstva, koji su to netransparentni načini upravljanja, koji interesi u pitanju? Koje su ambicije, i ono najvažnije, kakav je Dinamov (Bobanov) program za bolji ZNS. za bolju budućnost klubova u glavnom gradu? Ti klubovi, nedvojbeno, imaju probleme, djece koja igraju nogomet sve je više, razvoj infrastrukture ne prati taj porast, članarine su sve više, financijski zahtjevi (oprema) također... Neki klubovi još uvijek svoje službene utakmice ne mogu igrati na svojem igralištu, puno je terena, zapravo, čista improvizacija, nedovoljan je broj kvalitetnih trenera...