Gavranovića nema, a Petković je upitan: Sprema li Krznar veliko iznenađenje za Villarreal?

Utakmica protiv Villarreala ovog četvrtka jedna je od onih koje nazivamo 'utakmicom sezone'. Doduše, te iste utakmice sezone se često događaju pet puta godišnje, jer isto se pričalo kad je protivnik bio Tottenham, isto će se pričati kad se opet budu susreli s Osijekom, a isto će pričati i ukoliko uđu u finale Hrvatskog kupa. Jednostavno, 'utakmica sezone' ima na bacanje.

No, nije to samo tako kad je riječ o Dinamu, već i o svakom drugom hrvatskom klubu. Za Rijeku je utakmica sezone bila ona u Kopenhagenu, kasnije svaka u Hrvatskom kupu. Za Osijek je svaka prvenstvena utakmica takva, jer Bjeličina momčad nema pravo na kiks i moraju nastaviti pobjeđivati ukoliko se misle zadržati u borbi za osvajanjem prvenstva, dok će za Bile utakmica sezone biti ona s kojom će nastojati potvrditi četvrto (a nadaju se i treće) mjesto s kojim bi osigurali dogodine Europu.

Damiru Krznaru uoči utakmice ne teku med i mlijeko. Na stranu s manjim kiksom protiv Šibenika, jer to je nešto očekivano za nekoga tko igra na tri fronta, ono što brine dojučerašnjeg pomoćnika Zorana Mamića, a danas prvog trenera Dinama, je činjenica da njegov napad nije u punoj spremi.

Bruno Petković propustio je reprezentativno okupljanje zbog problema s ramenom, da bi se jučer u samoj završnici utakmice ozlijedio i drugi napadač kojeg ima na raspolaganju, Mario Gavranović.

Iako neke informacije govore kako će Petković biti u kadru te će ga Krznar imati na raspolaganju ovog četvrtka, malo tko vjeruje da je prvi napadač Dinama spreman na 90 minuta ratovanja protiv snažnih braniča Villarreala. O kvaliteti igrača kao što je Petković bespredmetno je pričati, njegova uloga za momčad vidi se pogotovo onda kad ga nema u igri (ili kad nije u formi), ali Krznar bi sve to lakše prožvakao da ima sto posto spremnog Marija Gavranovića koji je jedan od onih tipova igrača koji su nerijetko u pravo vrijeme na pravom mjestu i koji u svakoj utakmici mogu zabiti pogodak praktički ni iz čega.

Baš taj tip igrača, kojeg nema, nema, nema i onda odjednom se pojavi i riješi utakmicu je nešto što Dinamu treba. Istu stvar vidjeli smo na primjeru Atiemwena koji da nije zabio one pogotke WAC-u i Krasnodaru, a nakon toga i asistirao Oršiću za drugi pogodak protiv Tottenhama, mnogi bi već sad polako o njemu pričali kao 'uskoro bivšem'. Atiemwen je igrač poteza, trenutka, igrač koji odjednom zabljesne, ali nije on jedini takav koji trenutno obitava u Maksimirskoj 128.

Lirim Kastrati veliki je dužnik otkako je Lokomotivu zamijenio Dinamom. Brzonogi veznjak netko je tko može pobjeći svakoj obrani, ali njegov stil igre kao da nije kompatibilan onome što prakticiraju nekad Mamić, a danas Krznar. Osim toga, Kosovar nije tip igrača koji ima dobru završnicu, već je on tip koji idealno radi na dubini od koje onda drugi igrači (veznjaci koji dolaze u završnicu) najčešće profitiraju.

Igor Soban/PIXSELL

Igrač koji bi mogao biti ovog četvrtka mogao biti Krznarov 'as iz rukava' je Marko Tolić, Purger kojem bi utakmica protiv Španjolaca mogla biti idealna prilika da pokaže o kakvom je fenomenalnom igraču riječ. Oni koji su ga pratili pretprošle sezone u Sesvetama, odnosno prošle sezone u Lokomotivi, itekako znaju što se sve krije u ovom fenomenalnom igraču.

Prekid, udarac iz daljine, snalaženje na malom prostoru, osjećaj za loptu, periferni vid i tehnička potokvanost… Sve su to stvari s kojima je Tolić 'na ti'. Doduše, ima i on svojih mana, ali zadatak Krznara je da njih sakrije, a vrline pokuša istaknuti tako da one budu u prvom planu.

Kad bi se Tolića uspoređivalo s Petkovićem i Gavranovićem, mnogi bi se složili da je on na pola puta od obojice. Doduše, 24-godišnjak je za razliku od prethodnog spomenutog dvojca cijeli život igrao na mjestu polušpice, uvijek je ulazio u završnicu iz drugog plana, a sad se od njega očekuje da vodi bitku s braničima na način na koji to i nije baš navikao.

Tolić neće dati najbolje od sebe kad je leđima okrenut golu pa su tako svojevrsne promjene u načinu igre, ukoliko se Krznar u konačnici postaviti njega ne mjesto prvog napadača, itekako potrebne. No, one ne bi trebale biti prevelike i ne bi se radi njih momčad odjednom trebala 'gubiti' u napadačkoj trećini, već bi se s tim malim faktorom iznenađenja – koji je doduše nametnut zbog ozljeda – moglo doći do velikog jackpota.

Ove subote Tolić je umalo bio igrač odluke, ali je Rogić fenomenalnom intervencijom obranio njegov udarac pa su tako svijetla reflektora bila uperena ka vrataru Šibenika, a ne ofenzivcu Dinama. Da je kojim slučajem zabio, ideja o Toliću u špici mnogima bi lakše 'sjela'.

Isto tako, valja naglasiti kako postoji realna mogućnost da Petković bude spreman za posljednjih pola sata, a možda i nešto više, pa bi tako cijeli ovaj faktor iznenađenja mogao biti čisto igranje karata. Krznar je primoran na neki način otići 'all-in', ali ukoliko uvjeri svojeg protivnika da mu je ruka jaka, on će odustati. Za pretpostaviti je kako Villarrealov stučni stožer nije svjestan jačine 'asa' koji se zove Marko Tolić, ali ako se karte dobro odigraju i ako sve prođe po planu, gosti mogu nasjesti, a dinamovci sve žetone privući prema svojem dijelu stola. Barem do uzvrata, ali tko o tome sad razmišlja…