Gavranović: „Neću pričati bajke. Rijeku cijenim i respektiram, ali zna se čije je srce“

Puno je bilo igračkih migracija na relaciji Maksimir - Rujevica. Doduše, puno je više onih imena koji su iz Dinama odlazili u Rijeku, ali znao se dogoditi i poneki u suprotnom smjeru. Daleko najzvučniji bio je dolazak Marija Gavranovića… U zimu 2018. prvi je put odjenuo modri dres. Iako, je zapravo transfer dogovoren par mjeseci ranije. Međutim, Mišković ga tada nije htio pustiti u Zagreb iako je znao da je Gavra velika želja Dinama, kao i da je Dinamo klub u koji je golgeter zaljubljen od malih nogu…

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Sjećamo se tih pregovora na koje je Gavra stigao iz Rijeke i dogovorio svoje uvjete za par minuta. Međutim, u satima koje su slijedili - inat Damira Miškovića nije se uspio slomiti. Inat zbog kojeg je Gavranović ostao još par mjeseci na Rujevici pa stigao na zimu…

A 33 su mu godine tek: Osvajač dvostruke krune s Rijekom i miljenik Maksimira otišao u mirovinu

Mario Gavranović ima novi klub!

Nazvali smo ga ovih dana, uoči velikog derbija na Rujevici. Iako je ozbiljnom nogometu rekao zbogom u ljeto 2023., napustivši turski Kayserispor, riječ koju je dao prijatelju nije htio pogaziti. Čudno je zazvučala vijest da je početkom ove godine postao član švicarskog niželigaša Mendrisija.

“Jedan od trenera tog kluba moj je prijatelj. Godinama surađujemo izvan nogometa pa me u jednom trenutku zamolio da pomognem do kraja sezona. Na prvu sam se nasmijao, ali rekoh sam sebi: “ajde, da probamo”. I tako sam završio u Mendrisiju. Treniram jednom tjedno, vratio sam se nakon ozljede i pomognem koliko mogu. Čekam kraj sezone i to će biti to. Dakle, isključivo sam tu da pomognem zbog riječi koju sam dao prijatelju”, priča nam Gavranović koji je imao lijepu karijeru. Od Lugana, Schalkea, Mainza, Zuricha, Rijeke i Dinama pa do već spomenute Turske. Puno velikih utakmica, šest naslova prvaka i šest kupova…

“Svugdje je bilo lijepo i svaki taj klub je imao svojih posebnosti, ali zna se gdje sam najviše uživao. Valjda zbog toga što sam od malih nogu zaražen tom plavom bojom. U Zagrebu sam bio u svom klubu, odmah su me prihvatili ljudi u klubu i navijači. Osjećao sam se voljenim u Dinamu. I kada uzmem u obzir rezultate koje smo radili onda je jasno gdje sam se osjećao najbolje i najugodnije. Zaista sam ponosan što sam bio dio te velike generacije Dinama, što smo pisali povijest svojim rezultatima i žao mi je bilo kada sam odlazio, ali to je život”, prisjeća se Gavra dana u Dinamu s prividnom dozom emocije u svom glasu.

“A mogu sada biti diplomat, ali što ću pričati bajke kada znam što osjećam i nosim u sebi, a to znaju i ljudi iz mog okruženja. Nosim silan respekt prema svima, pogotovo prema Rijeci gdje sam se vratio na scenu nakon ozljede i imao dvije prelijepe sezone u tom dresu. Ostvarili smo najveći uspjeh u povijesti kluba i ponosan sam što sam kao igrač dao svoj obol Rijeci. Nikad, ali nikad, nisam rekao jednu ružnu riječ o tom klubu i gradu. Niti ću to ikad napraviti. Nosim sjećanje na Rijeku u sebi na najljepši mogući način, ali ne mogu protiv sebe i svoje emocije. Puno sam puta naglašavao svoju pripadnost Dinamu i sada ispada kao da to namjerno potenciram i da sam zaboravio što sam učinio s Rijekom. Nije istina”, objasnit će Mario Gavranović. Priznaje da je u ovoj sezoni često gledao HNL, da mu se svidjela ta borba u troje za naslov i da je zapravo logično što se pitanje prvaka neće znati do zadnjeg trenutka.

“Puno utakmica sam pogledao, a kada ne stignem onda svakako gledam rezultate ili sažetke. Rijeka igra lijep i dobar nogomet, Hajduk se pojačao i smanjena je ta razlika u odnosu na Dinamo koji je platio ceh stvarima koje su se događale, nekim odlascima i igranju u Europi. No, bili su cijelo vrijeme tu negdje i na kraju se digli kada je trebalo. Vratili su svoj šampionski ritam i zasluženo su tu gdje jesu kao što bi također bilo zasluženo i da je Rijeka na vrhu. Treba se veseliti takvim sezonama u HNL-u. Vratila se neizvjesnost, vratila se publika…”, rezimira Gavranović. S obzirom na to da je bio dio šampionske Rijeke, pitali smo ga o nekim poveznicama Sopićeve Rijeke s onom Matjaža Keka u kojoj je Gavranović igrao.

“Ma teško mi je iz ove situacije, jer nisam unutra i ne znam detalje, a upravo ti detalji čine razliku. Ovako, na prvu, vidim neku sličnost jer je i ona Rijeka bila kombinacija nas starijih koji smo se vraćali i mladih igrača koji su bili gladni. A zajednički nam je bio taj karakter, koji nas je tjerao da idemo preko limita. Osim toga, faktor Rujevica bio je jako bitan. Naime, mi smo konstantno igrali na tom brzom terenu dok se gostujuće momčadi nisu snalazile. Ne znam kakav je travnjak sada, ali to je nama bio jak vjetar u leđa. Naravno, uz atmosferu koja je bila neponovljiva i koja nas je gurala”.

Mario Gavranović smatra kako prvenstvo sigurno neće biti riješeno nakon nedjelje. Iako će reći da bi eventualnom pobjedom Dinamo stigao na milimetar od obrane naslova, no za to će trebati puno truda i znoja…

“Oba kluba igraju još protiv Osijeka koji je nezgodan i koji se bori za Europu. No, ako Dinamo uzme tri boda onda mislim da Rijeci preostaje samo teorija. Prednost Dinama je iskustvo igranja takvih utakmica pod pritiskom. Najbolji su kada je najteže, ne preplaše se atmosfere, protivnika i značaja rezultata. To je recimo imala moja Rijeka. Puno puta je karakter odigrao svoje. No, ako Rijeka uspije dobiti Dinamo onda su zaslužili da budu šampioni. I tu nema nikakvog spora”, jasan je naš sugovornik koji će derbi gledati u Švicarskoj. U Zagrebu je bio u prosincu, prošetao se adventom, posjetio prijatelje koje je stekao tijekom godina u Maksimiru.

“Ma to je moj grad. Poseban je osjećaj doći u Zagreb, proći pored stadiona. Kad god imam priliku, dođem malo. Ako ništa drugo onda da evociram uspomene na te divne dane”.

Za koga će Gavra navijati u nedjelju, nije potrebno naglašavati.

“Ne trebaš me niti pitati. Sve je jasno, ali tko god pobijedi - zasluženo će biti prvak”, rekao je za kraj Mario Gavranović.