Garcijina najdraža pobjeda: Rudarski Hajduk sa šampionskim karakterom

Za Gonzala Garciju ovo je najdraža pobjeda otkako je sjeo na klupu Bijelih. Premda je u posljednja dva tjedna dobio Ajax i Dinamo, Garcia preferira pobjedu u Thunu. Španjolski strateg, koji inače teži posjedu, geometriji i kontroli ritma, morao je u Švicarskoj demonstrirati plan B, onaj u kojem radna etika i taktička disciplina nadilaze tehničku superiornost. Garcijino zadovoljstvo ne proizlazi iz umjetničkog dojma, već iz činjenice da je njegova momčad pokazala iznimnu adaptabilnost.

"Patili smo, ali ovo mi je najdraža pobjeda. Protivnik je bio naporan, gubili smo kontrolu, vraćali smo je, a na kraju smo pobjedili kao momčad. Svi ste dali sve od sebe. Bili su agresivni, lopta je letjela na terenu... Ponosniji sam vjerojatno nego poslije Ajaxa, ovo je bio rat i ostali ste jedni uz druge. Obožavam to" rekao je igračima u svlačionici nakon utakmice.

Pobijediti Thun u njihovoj 'sintetičkoj tvrđavi' zahtijevalo je golemu defenzivnu koncentraciju, pravovremeno zatvaranje tranzicije i nevjerojatnu količinu pretrčanih kilometara, a Garcia je uspio uvjeriti momčad da na ovakvom terenu svaki ego mora ustupiti mjesto kolektivnom žrtvovanju. Ključ pobjede bio je u kontroli sredine terena koju su držali Del Moral i Fayad sa svojim defenzivnim učinkom, te čvrstini zadnje linije, gdje su obrambeni stupovi poput Dennisa Hadžikadunića i Darija Marešića morali besprijekorno čitati igru i kompenzirati nepredvidivost umjetne trave. Hajduk je strpljivo apsorbirao razdoblja domaćeg pritiska, pametno usporavao igru kada je to bilo potrebno i potom koristio trenutke kada je ofenzivni dio momčadi, uz viziju dirigenta igre Dalissona uspio pronaći koridore kroz gusti blok Thuna. Nije bilo puno prostora za kreaciju, ali presudila je moć u fizičkim dvobojima, osvajanje takozvanih drugih lopti i fanatična borbenost kojom su igrači nadomjestili sve tehničke prepreke proizašle iz nenaviknutosti na ovakav sintetički teren.

Hajduk šampionskog garda

Postavlja se stoga sasvim logično pitanje je li ovo šampionski stil. Odgovor se nameće sam po sebi kada se pogleda povijest momčadi koje su ostvarivale velike stvari. Veliki rezultati rijetko se grade isključivo na laganim pobjedama od tri ili četiri gola razlike u idealnim uvjetima. Grade se upravo u ovakvim 'rudarskim večerima' kada igra ne teče, kada podloga smeta i kada se protivnik odbija predati. Pobijediti kada ti ne ide sve od ruke, izvući bodove na mišiće i prkos, odlika je onih momčadi koje imaju mentalitet pobjednika. Hajduk je u Thunu pokazao upravo to, stavivši u prvi plan natjecateljski gen i pragmatičnost, što je ultimativni dokaz da ova svlačionica ima mentalni kapacitet za iznošenje onih najtežih, prijelomnih utakmica u sezoni.

Na Gibraltar po prolaz, 12 bodova za prvih osam

Hajduk je sa šest osvojenih bodova iz prva dva kola Konferencijske lige obavio lavovski dio posla za plasman u sljedeći krug natjecanja, ono proljeće u Europi kako se naziva nastavak u eliminacijskoj fazi. Matematika novog europskog sustava iznimno je naklonjena momčadi Gonzala Garcije, jer prema analitičkim projekcijama za ligaški format od 36 momčadi, sedam bodova je dosad bila granica koja je s gotovo maksimalnom sigurnošću donosila plasman među prve 24 ekipe na konačnoj ljestvici. To znači da bi Splićanima u preostala četiri susreta dovoljan tek jedan jedini bod kako bi najvjerojatnije osigurao europsko proljeće. Ako pak Bijeli žele preskočiti prvu eliminacijsku prepreku i plasirati se izravno među osam najboljih u osminu finala, kalkulacije govore da će im za takav elitni podvig trebati oko 12 bodova što podrazumijeva obvezu ostvarivanja još barem dvije pobjede u idućim europskim okršajima. Ali, idemo korak po korak. Fokus je od danas na utakmici u Puli kamo Hajduk leti direktno iz Berna i sljedeća četiri dana provest će u pripremi susreta koji se igra u ponedjeljak u 18.00 sati na Drosini.