J. RadićGarcia je prošao sve probe, ali ocjenu daje glavna predstava
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 02.07.26. | 08:21
Nakon priprema ostalo je još puno upitnika, momčad se formira u hodu, upitan je i status Livaje, a 9. srpnja Hajduk na Poljudu izlazi na europsku scenu protiv Žiline
Završni dio priprema u Sloveniji je iza nas, tri pobjede bude optimizam koji ipak ima prefiks 'umjereni'. Pitanje je koliko nam pripremne utakmice nude jasniji uvid u konture momčadi koju slaže Gonzalo Garcia. Jer, novi su igrači tek pristigli, što reče Garcia 'svi su došli sa praznika', a pritom pripremne utakmice često skrivaju prave mane. Istina, svaka je pobejda bitna, momčad raste, stvara mentalitet pobjednika, ali pitanje je kako će se Hajduk snaći protiv suparnika koji igra visoki presing. Tek jedno poluvrijeme u susretu sa Čerkasijem susreli su se hajdukovci s takvim pristupom, a sve ostalo bilo je na razini ugodnih pripremnih susreta gdje momčad nije izlazila iz svoje 'zone komfora'.
Gonzalo Garcia primarno teži sustavu 4-2-3-1 s naglaskom na posjed, strpljivu izgradnju napada iz zadnje linije, te izraženi presing po izgubljenoj lopti. Njegov pristup zahtijeva optimalnu fizičku pripremljenost i visoki intenzitet stoga smo u Sloveniji gledali momčad koja pokušava kontrolirati ritam utakmice kroz kontinuirani posjed, ali i brzu tranziciju kada se za to ukaže prilika. Garcia apostrofira rad na mentalitetu, tražeći od igrača uživanje u posjedu, ali istovremeno i preuzimanje potpune odgovornost u defenzivnoj tranziciji.
Međutim, utakmica protiv LNZ Cherkasyja otkrila je najosjetljiviju točku Garcijinog sustava, reakciju zadnje linije na organizirani, agresivni pritisak. S obzirom na to da urugvajski strateg kategorički odbija preskakanje igre i nabijanje dugih lopti, Hajduk je prisiljen rješavati najteže situacije kroz 'build up' u vlastitom kaznenom prostoru. Kada protivnik visoko podigne linije geometrija Hajdukove igre u potpunosti će ovisiti o jednom čovjeku, u ovom trenutku Pajazitiju, a jednom možda i Albertu del Moralu koji je doveden da bude 'šestica'. Korektor sredine mora se spustiti u liniju sa stoperima kako bi stvorio brojčanu superiornost (tri na dva) protiv suparničkih napadača. Istovremeno, bekovi (Acapandie desno, Hrgović lijevo) podižu se maksimalno visoko uz aut-liniju.
Cilj je raširiti teren i otežati protivniku sužavanje prostora. Protiv Ukrajinaca vidjelo se da ovaj mehanizam ima dvije strane medallje. Ona pozitivna događala se u trenutku kada bi stoperi uspjeli proigrati prvog veznog ili kada bi se Rokas Pukštas spustio iza leđa protivničkog veznog reda primiti okomitu loptu, Hajduk je tada s tri poteza izlazio u opasnu tranziciju. Ali, takva igra nosi i rizik sa neforsiranim pogreškama u 30-ak metara od vlastitih vrata. Ukrajinci su u dva navrata presjekli loptu u opasnoj zoni isključivo zato što su linije dodavanja bile prespore.
Zato, ukoliko se protivnik odluči za striktno markiranje na 'šestici', Hajduk će morati aktivirati opciju B. Spuštanje ofenzivaca duboko u svoju polovicu gdje bi najviše do izražaja trebao doći Dalisson koji je tehnički dovoljno dobar za igru leđima i zadržavanje lopte pod pritiskom. Hajduk će u ranoj fazi sezone, pod pritiskom imperativa rezultata, sigurno imati kriznih trenutaka u iznošenju lopte i vrlo vjerojatno primiti pogodak iz vlastite greške, ali Garcia od svoje nogometne filozofije rijetko odstupa.
Velika odgovornost na Pajazitiju
Vezni red je žila kucavica Garcijinog sustava, a tu su promjene najočitije. S obzirom na to da je struka otpisala Filipa Krovinovića, otvorio se prostor za profiliranje novih rješenja u organizaciji igre. U zadnjoj utakmici je Garcia isprobao tandem Adrion Pajaziti i Rokas Pukštas, koji donosi potrebnu energiju, trkački kapacitet i okomitost. Pukštas se spustio u tandem 'šestica', jer Garcia ima dva rješenja na 'desetki', Brazilca Dalissona i Albanca Brrutija. Svratio je Dalisson pozornost u pola sata igre protiv slovenskog prvaka, vidjelo se da je s loptom na 'ti', ali isto tako je razvidno da nije spreman za veću, ozbiljniju minutažu,. To je generalni problem novog Hajduka, momčadi bez Rebića, Almene, Šarlije, Krovinovića, Guillamona, sa upitnim Livajom, bez Sigura koji se još nalazi na Svjetskom prvenstvu. Sedam igrača iz prošlogodišnjeg izdanja nema Garcia na startu nove sezone, jasno pod uvjetom da zaista neće koristiti Livaju protiv Žiline.
Što će biti sa Livajom?
Nijedna analiza trenutnog Hajduka ne može zaobići status Marka Livaje. Njegov nagli odlazak s priprema krajem lipnja ostavio je brojne upitnike. Iako je službeni klupski narativ da će nastaviti trenirati s prvom momčadi po povratku u Split, Garcijina izjava nakon pobjede u Celju "o Livaji pitajte klub, nemam tu što reći" jasno indicira dublji problem na relaciji trener-igrač. Garcijin sustav zahtijeva napadača koji je prva linija obrane i koji kontinuirano sudjeluje u visokom presingu.
Livajin profil igre, koji se bazira na slobodi kretanja i ofenzivnoj kreaciji bez striktnih defenzivnih obveza, u koliziji je s Garcijinim pristupom. Hoće li ga Garcia uopće koristiti ovisit će isključivo o tome može li se pronaći kompromis, ali trenutna situacija sugerira da trener slaže momčad i uigrava mehanizme u kojima Livaja nije centralna figura. Novi ofenzivac, Brazilac Dalisson težište prebacuje na drugačiji profil napadača koji se lakše uklapa u zahtjeve modernog presinga.
Za Hajduk je jako bitno kako će se rasplesti situacija sa Livajom. Bitno je igrački i financijski, ali bitno je i zbog atmosfere u momčadi i oko kluba. Međutim, činjenica je da Hajduk nakon priprema djeluje energetski bolje i taktički strukturiranije nego u završnici prošle sezone. Ali, nema dvojbe da će pravi ispit zrelosti novog projekta stići 9. srpnja u kvalifikacijama za Europsku ligu protiv slovačke Žiline na Poljudu. Službene utakmice su ipak drugi svijet.