Frukove škarice, Mamićev promašeni jedanaesterac pa eurogol za iskupljenje i remi s kojim domaćin ne može biti zadovoljan

Prvo škarice Fruka (17.). Pa (tanak) jedanaesterac Varaždina kojeg je Mamiću obranio Vekić (37.). Potom Mamićevo iskupljenje eurogolom (50.), na kraju i Gojakov promašaj 'mrtvaca' za pobjedu (64.). I, hajde, Tepšićevo isključenje (90+3.) kad je već sve bilo gotovo. Pretposljednja utakmica 12. kola HNL-a nije razočarala, štoviše, bila je itekako zanimljiva, ali zaključena je bez pobjednika. Riječani mogu više žaliti, ali ni Varaždinci nemaju previše razloga za slavlje. No, ipak je Šafarić taj 'kaj' koji bi prije utakmice potpisao ovakav ishod. Možda će pjesma u autobusu izostati, ali Varaždinci svakako neće tugovati. Ostali su treći, zadržali se ispred Rijeke, ostali iza Hajduka i Dinama. Nije savršeno, ali – dobro je.

Rijeka se nametnula od prvog sučevog zvižduka, Varaždin je stajao iznimno 'nisko', dok je kod domaćina promjena formacije izgledala kao korak prema naprijed. Ovog puta je Kek odlučio zaigrati u sustavu 4-1-4-1, s Pavićem kao pivotom, a Frukom i Dantasom kao visokim osmicama. Gostujući sastav je igrao u sustavu 3-4-3, s tim da napadački trojac je imao potpunu slobodu kretanja, baš kao što su mogli i nešto opuštenije pristupiti obrambenim zadaćama.

Nije u prvih 10-ak minuta bilo prilika koje bi završile u izvještajima utakmice, nije bilo ni nekog poteza koji bi malobrojne gledatelje na tribinama uvjerio da su dobro postupili kad su se odlučili ovo nedjeljno popodne provesti na Rujevici, ali onda je došla ta 17. minuta. I pogodak koji... Pogodak koji nas više ne iznenađuje.

U kratkim crtama, Rijeka je prodirala preko svoje desne strane, Oreč je nakon dvostrukog proigravanja s Mohebijem prošao pa jednim praktički pa napamet upućenim ubačajem prema drugoj vratnici pronašao Tonija Fruka. Nije ubačaj bio idealan, ali kretnja Rijekinog Maestra jest. Prvo varka tijelom s kojom je natjerao svojeg čuvara da više zatvori sredinu, potom izvlačenje na drugu vratnicu, da bi onda uslijedio – spektakl.

Škarice. Za vodstvo. Škarice. Za tko zna koju potvrdu klase.

Toni Fruk nije na neki dosad neviđeni način proslavio pogodak. Ove škarice nisu mu prve u karijeri, baš kao što mu ovo nije ni prvi eurogol ove sezone. Jednostavno, takav je igrač. Igrač koji kad zabije iz slobodnog udarca – nema iznenađenih, igrač koji kad zabije škarice – nitko se ne šokira. Ove nedjelje igrao je povučenije nego inače, bio više u kontaktu s loptom, više je sudjelovao u kreaciji, više je bio u žiži. I odmah je igra Rijeke bila bolja, tečnija, jasnija.

Varaždin u prvom dijelu nije pokazao nešto puno. Zapravo, nisu pokazali praktički pa ništa, ali su svejedno bili blizu tome da na predah odu s 1-1. U 35. minuti, nakon jednog ubačaja s lijeve strane, Tavares je na vrhu peterca bio u duelu s Husićem, Rijekin stoper zaustavio ga je rukama, a nakon što je krilni napadač Varaždina pao kao pokošen, splitski strateg odlučno je pokazao na bijelu točku. Kazneni udarac? Hajmo ovako: elemenata ima, ali ne da je to 'tanko', nego je čak u neku ruku smiješno. Ali, jesu li se obostrano držali Tavares i Husić? Jesu. Je li prvotimac Varaždina malo 'prodao' situaciju. Jest. Je li Strukan imao razloga ići na VAR koji bi se trebao aktivirati samo za jasnu i očiglednu pogrešku? Nije. I to je to. Da je splitski arbitar odmahnuo rukom i time poručio 'igraj dalje', vjerojatno se nitko ne bi vratio na ovaj trenutak. Ovako. Jedanaesterac.

Luka Mamić je izvrstan igrač. I dobar izvođač najstrožih kazni. Ali, ovog puta je na drugoj strani imao Igora Vekića. Koji ga je pričekao, pogodio stranu i – obranio udarac ponajboljeg igrača Varaždina. Pucao je Mamić, kao dešnjak, u svoju lijevu stranu, poluvisoko, što je slovenski vratar izvrsno obranio. Sve čisto, sve po P.S.-u. Lopta, očito, ne laže.

Pred sam kraj prvog dijela, Rijeka je mogla povećati svoju prednost, ali nakon što je ukrao jednu loptu na vrhu protivničkog 16-erca, Fruk dodavanjem nije uspio pronaći Vignata koji je bio u boljoj poziciji pa je tako obećavajuća prilika domaćina otišla u nepovrat.

U drugi dio Šafarić je ušao s jednom promjenom, bivši igrač Rijeke Matej Vuk zamijenio je Svena Lesjaka, što je jasno značilo i promjenu formacije. Varaždin je tako zaigrao u sustavu 4-2-3-1 s Tavaresom naprijed, a Latkovićem desno, s tim da su oni nastavili s uobičajenim promjenama pozicija. Riječani, očekivano, nisu ništa mijenjali.

Domaćin je nešto bolje otvorio i drugih 45 minuta, odmah je jednu (polu)priliku imao Devetak, ali za matirati Silića treba znatno više od onoga što je srpski bek ponudio. Varaždinci su podigli svoje linije, Majstorović i Husić nisu više mogli bez ikakvog pressinga došetati se do centra igrališta, s tim da je Rijeku puno više od nove Varaždinove taktičke postavke za Rijeku problem bio Duje Strukan i njegov neujednačen kriterij.

Taman kad su se svi gledatelji vratili na tribine, Varaždin je u 50. minuti došao do poravnanja. Rijeka je bila u napadu, Devetak je imao priliku ubaciti loptu u 16-erac, ali on se odlučio na povratno dodavanje koje su gosti presjekli. Uslijedio je napad Varaždina koji nije bio naročito brz, nije bio naročito okomit, nije bio naročito precizan ili isplaniran, ali na kraju je s lijeve strane Mamić ubačajem potražio Tavaresa, Husić je glavom odbio loptu ponovno u noge Mamića nakon čega je on opalio – savršeno. Mohebi je kasnio u blok, ali udarac je išao 'preko' kopačke, vanjski 'felš', Vekićev let u prazno... Vekić, Oblak ili Vekić i Oblak: Mamićev udarac sa 17 metara iskosa bio je neobranjiv. Iskupljenje za 1-1.

Taj pogodak je malo raširio krila gostiju, dok je Rijeku malo poljuljao. Što i ne čudi, jer do tog je trenutka Rijeka apsolutno sve kontrolirala. Nogomet kao nogomet, što drugo reći.

Gojak je, praktički odmah po ulasku u igru umjesto nevidljivog Mohebija, imao stopostotnu priliku za doći do pogotka, ali njegov je udarac iz savršene pozicije bio mlak, neprecizan, skroman. Silić je ispao junak, premda nije ništa spektakularno napravio. Jednostavno, od cijelog gola, Gojak je pogodio baš njega. Pohvala ne smije izostati na račun Adu-Adjeija, on je bio taj koji je uposlio Gojaka, ali... To je doslovno prvi put da je išta konkretno napravio na utakmici. Do tog trenutka – Rijeka kao da je igrala bez napadača.

Nastavila je Rijeka pritiskati, nije ju taj promašaj iz 64. minute obeshrabrio, a onda je i u 75. veliku priliku za domaćina propustio Fruk. Udarac s vrha 16-erca, lopta koja ide malo lijevo, malo desno, malo se digne, malo padne... Ali i završi pored gola.

Do kraja utakmice – ništa. Jalova inicijativa Rijeke, bez konkretne prilike, uz slobodni udarac na 17 metara u 90+3. minuti koji nije završio u mreži gostiju. I crveni karton Tepšiću s kojim je Strukan samo dokazao svoje očajno vođenje utakmice. Rijeka bolja, Varaždin pragmatičniji. I sigurno ne na trećem mjestu nakon 12 odigranih kola u HNL-u. Momčad koja igra na rezultat, ali i koja ima kvalitetu. I to su uspjeli pokazati i ove nedjelje.

Rijeka - Varaždin 1-1

Strijelci: 1-0 Fruk (17., Oreč) 1-1 Mamić (50.)

Stadion: Rujevica, gledatelja: 2800.

Glavni sudac: Duje Strukan (Split), VAR: Fran Jović (Zagreb).

Žuti kartoni: Oreč, Vignato, Pavić (Rijeka) Tepšić, Barać (Varaždin).

Crveni karton: Tepšić (90. – prigovor, drugi žuti karton).

Rijeka (4-1-4-1): Vekić - Oreč, Majstorović, Husić, Devetak (80. Lasickas) – Pavić - Mohebi (61. Gojak), Fruk, Dantas Vignato(od 90. Jurić) - Adu-Adjei (80. Puljić).

Varaždin (3-4-3): Silić - Lesjak (46. Vuk), Punčec, Tepšić- Maglica, Duvnjak, Canjuga, Sikošek ( 75. Posinković) - Mamić (88. Puclin), Latković ( 80. Posavec), Tavares (od 88. Barać).