Franko Kovačević za Germanijak: "Mađarska me želi, ali srce mi kuca za Hrvatsku"

"Apsolutno. Liga je jača, a ja sam nastavio zabijati, što mi je kao napadaču najvažnije. Moram priznati da sam se odlično snašao, puno su mi pomogli ljudi u klubu i trener, kod kojeg sam odmah osjetio povjerenje.”

Na klupi mađarskog velikana sjedi Robbie Keane, čovjek čije ime u Engleskoj i danas izgovara s poštovanjem. Legendarni napadač Tottenhama dodatni je razlog zbog kojeg je Franko rekao “da”.

"Razlog više da dođem, jer od takvog trenera, koji je i sam bio napadač, možeš puno naučiti. Iskustvo progovara iz njega na svakom koraku. Često pričamo, daje mi savjete i sugerira što da radim. A prvi susret u klubu bio je poseban – trebao sam raditi testove, a on je samo odmahnuo rukom i rekao: ‘On nema što raditi testove, doveli smo ga da zabija golove.’ Kasnije mi je to ponovio i odmah dao do znanja što očekuje od mene.”

Franko je očekivanja ispunio – šest utakmica, četiri gola. Nije loše…

"Pun sam samopouzdanja. Nešto je ostalo iz Celja, a ovdje mi je puno pomogao gol i asistencija Ujpestu u najvećem derbiju. Nakon toga je sve nekako lakše.”

Celje, priznaje, nije napustio lako.

"Kad sam dolazio, nisam slutio da će mi rastanak tako teško pasti. Ljudi su me prihvatili, dali mi priliku, vjerojatno se nikad nisam bolje osjećao nego tamo. Kad sam došao ovdje, mučila me malo nostalgija. S vremenom je bolje, ali Celje će uvijek nositi posebnu emociju.”

Budimpešta ga je, međutim, brzo “uhvatila” u svoj ritam.

"Zapravo nisam imao prilike pogledati grad jer mi je život mi je kuća–trening–kuća. No, dolazi lijepo vrijeme, bit će prilike. Ujutro odlazim iz kuće, usput ostavim klince u vrtiću, odradim trening, pa ih pokupim. Volim zapravo tu rutinu jer se maksimalno mogu koncentrirati na nogomet.”

Čini se da i Budimpešta voli njega, barem onaj njezin zeleno-bijeli dio.

"Pričali su mi o navijačima i atmosferi na domaćim utakmicama, ali tek kad doživiš, shvatiš da je to dimenzija više. Odmah su mi rekli da će trebati vremena da me tribine prihvate, da pljesak ne dolazi samo zato što nosiš njihov dres, nego tek kad zaslužiš poštovanje. Nakon gola i asistencije Ujpestu, mislim da smo prošli tu fazu. Ferencvaros ti je kao Hajduk ili Dinamo kod nas.”

Nije, izgleda, “kupio” samo navijače. Mađarski izbornik Marco Rossi javno je nahvalio Kovačevića i otvoreno poručio da o njemu ovisi hoće li postati reprezentativac susjeda.

“Naravno da sam počašćen takvim riječima i od srca se zahvaljujem, ali moje srce kuca za Hrvatsku. Vidim se u dresu Hrvatske i to je moj cilj kojemu sam sve podredio.”

Usput, Mađari mu izrađuju putovnicu.

"Baka mi je rođena u Mađarskoj, ispunjavam kriterije. Uveli su pravilo da mora igrati barem pet domaćih igrača, izašao sam klubu u susret i pristao na državljanstvo da treneru olakšam posao. Puno je stranaca u Ferencvarosu i jasno je da se tako oslobađa jedno mjesto. Na kraju, to je i stvar respekta prema klubu koji me plaća i koji me dočekao s povjerenjem", kaže napadač kojeg je forma iz Celja dovela i do pretpoziva kod Dalića a koji će uskoro objaviti popis za prijateljske utakmice s Brazilom i Kolumbijom u Orlandu. Franko ne želi ni na silu ni preko reda.

"Ne očekujete valjda da se preko medija nudim?", nasmijao se, pa odmah nastavio:

"Ponovit ću – izbornik je rezultatima dokazao da zna odabrati. Bio ja u reprezentaciji ili netko drugi, siguran sam da će to biti najbolji izbor. Svakom Hrvatu je cilj da reprezentacija napravi što više, jer to je naš prozor u svijet. Ne mogu reći da se nadam, ali mogu reći da dajem sve od sebe da skrenem pozornost i uđem u izbor. U reprezentaciju te ne stavljaju izjave po medijima, već dobre igre i golovi. Siguran sam da izbornik i stožer sve prate, na meni je da se izborim. To je izazov, a od izazova nikad nisam bježao,” poručio je Franko Kovačević.