FOTO The one with the duck and the chick: Modri 'među svojima' i sve ljepote Kupa

Znate ono, kada putujete sami, najgora stvar je da kada vidite krave nemate kome reći - vidi krave! E tako nešto bi se i danas dogodilo da ekipa Germanijaka nije krenula na put prema Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Na izlazu iz Zagrebačke županije dobili smo poseban pozdrav, ekipu gusaka koja je mirno stajala na cesti. Pričekali smo da se pomaknu pa krenuli dalje. Bio je to tek početak naše kup avanture.

Kišni dan u Bjelovarsko-bilogorskom mjestu Predavac, u općini Rovišće, nije pokvarilo nogometni spektakl Hrvatskog kupa. Naime, šesnaestine finala uvijek donose posebnu draž - velikane u malim mjestima diljem Lijepe Naše, a zagrebački GNK Dinamo je ove sezone imao priliku za posebnu priču. Naime, njegov protivnik je bio upravo - Dinamo, ali ona iz Predavca. “Mali” Dinamo protiv “velikog”, najavljivalo se ovo gostovanje rekordnog hrvatskog prvaka kod člana 3. NL Sjever.

Iako se Predavčani nalaze u gornjem dijelu tablice ove sezone nakon što su ju startali s dvije pobjede i jednim porazom, u ovakvim susretima uloga favorita  nije upitna, ali posebna je volja niželigaša kada velikani dolaze na njihove travnjake. Ne samo u borbi na terenu, već i van njega, da taj susret doista postane sportski praznik. Istina, mnogi bi voljeli da je vrijeme bilo više naklonjeno ovome susretu, ali ni kiša nije omela domaćine u organizaciji, za ovo malo mjesto, povijesne utakmice protiv svojih zagrebačkih imenjaka. 

Nedaleko od stadiona Brana na kojem se igrao susret, caffe bar Zvonce bio je ‘Daba’ ovog susreta. Okupljanje navijača, organizatora, domaćih i gostiju, nekoliko sati prije početka utakmice bilo je puno 'kao čep'. Pjesme u čast Modrih, kako domaćih tako i gostujućih, dobra atmosfera pružala se cijelim mjestom. Od Zvonca do stadiona. Iako nisu pretjerano udaljeni jedno od drugog, no znate što želimo reći. Znate ono, kao kada se vratite u rodni kraj pa znate svakoga na koga naletite. Čari malih mjesta… Putem do Predavca su nas, osim gusaka, ispratile krave, kokoši, zanimljiva imena mjestašaca i nebrojena polja kukuruza, a ulazak u Predavac vodio je bez problema do stadiona. Od crkve, pokraj Zvonca pa crkve pa lijevo, lako je bilo pratiti put do mjesta odigravanja susreta. Ljubazni domaćini omogućili su nam i parking preko puta samog ulaza u stadion, greške nije bilo.

Posebnu čar imala je i utakmica. Zagrepčani u Predavcu imaju velik broj svojih obožavatelja, da se to naslutiti i po imenu koje su odabrali za svoj klub, tako da je sve slutilo na ‘samo ljubav’ atmosferu. Tako je i bilo kroz cijeli dan. Potrudio se za to i načelnik Slavko Prišćan, inače dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, predsjednik Nogometnog saveza Bjelovarsko-bilogorske županije, ali i trener momčadi da i novinari ne pokisnu pa je, kada je primijetio da otvaramo laptop ispod nekoliko kišnih kapi spremno uskočio i uputio nas pod suncobran. Naime, to je bio jedini spas od kiše koja je cijeli dan 'cimala'. Hoće-neće.

Ni to nije spriječilo gledatelje da popune 1500 mjesta na montažnim tribinama stadiona Brana i odgledaju utakmicu svojih domaćih miljenika i Zagrepčana.

"Brine li vas kiša u organizaciji utakmice", upitali smo glavne i odgovorne.

"Ni najmanje. Svi su dobre volje, sve će biti odrađeno kako treba", najavili su nam pred utakmicu i održali svoju riječ.

Dok smo pisali ovaj tekst, par koraka od nas jedna je gospođa nekome objasnila: "Ne radim, ne radimo danas, nitko. Cijelo mjesto danas ne radi, na utakmici sam."

To je sve što trebate znati o ovome susretu.

Oko dva sata pred početak utakmice i jedna i druga momčad izašle su na travnjak ispitati teren, a isto smo učinili i mi. Uputili su nas domaćini prema press loži koja je za žurnaliste imala nenatkrivena stajaća mjesta. Kako je počela kiša, tako je i organizacija brzo riješila problem pa natkrila novinarska mjesta suncobranom i riješila i taj problem. Na sve su Predavci bili spremni pa i na to gdje od kiše skloniti Dinamovog sportskog direktora, Darija Dabca. On je dobio 'VIP' mjesto na balkonu tamošnjeg nogometnog doma.

Protivnik zagrebačkog Dinama do sada je među najveće uspjehe kluba upisao plasman u 2. HNL u sezoni 1996./1997., treći rang domaćeg nogometa. U njemu se zadržao jednu sezonu. Ne toliko davne 2014./2015. klub je osvojio 1. županijsku ligu Bjelovarsko-bilogorsku i stigao u 4. rang natjecanja u kojemu je naredne sezone završio kao drugoplasirana momčad. Možda im susret s imenjacima iz Zagreba ne ostane u rezultatski lijepom sjećanju, ali ovaj će datum sigurno pamtiti i prepričavati još godinama, možda čak i generacijama. Kao u ona doba prošlog stoljeća kada su Modri često bili gosti širom hrvatske domovine, blizu svojih navijača, u aktivnoj misiji širenja dinamovštine.

Nešto slično Kup pruži svake sezone. “Male” protiv “velikih”. U Bjelovaru, Gajnicama, Predavcu…  Dolazak izabranog sastava Plavih ili nekog drugog prvoligaša u manja mjesta nogometu vraća romantiku, nekim novim klincima ispunjava snove, a nas uvijek podsjeti zašto toliko volimo kup-utakmice.