T. NičotaFOTO Susret dinamovaca u hodniku Marakane, bdijenje od jutra za sekundu Yamala. Barcamanija tek počinje
Vrijeme Čitanja: 5min | čet. 07.11.24. | 10:15
Germanijak u Beogradu na utakmice Crvene zvezde i Barcelone, malo o Dinamu, Olmu, nogometu 22.stoljeća i pitanje koje sve zanima: Jesu li ovo konture još jedne velike svjetske momčadi?
Donijeli smo tri boda iz Bratislave, i njih ukupno sedam, na beogradsku Marakanu. Ili na Rajka Mitića. Zašto se malo i ne šepuriti, mahati ljestvicom Lige prvaka, ali ukazala se i prilika vidjeti uživo tu uzbudljivu Barcelonu, mlađahnu, poletnu momčad, predvođenu starim liscem Lewandowskim. Pa, i pozdraviti Danija Olma, 'dječaka plavog' (doslovno), koji je odigrao zadnjih pola sata i razveselio svoje navijače, kojih je na Marakani, barem sudeći po dojmu, bilo dosta.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Naime, pri izlasku igrača na teren, dok su tribine beogradskog stadiona počele grmjeti i podizati koreografiju, identičnu onoj iz 1996., kad je Barcelona s Ronaldom i Stoičkovim dobro prošla s remijem (1-1) u Kupu kupova, sa zapadne tribine čuli su se povici:
"Dani, Dani, Dani!"
Imao je, očito, i Olmo brojne upite za ulaznice, jer Barcelona u Beogradu bila je prilika za mnoge da uživo pogledaju momčad, koja u svojim konturama podsjeća na 'onu Barcu'. Ima tu opet nešto magično, nešto posebno, a koliko su Lamine Yamal, Pedri, Lewa, Raphinha i društvo 'in', otkrit će scene s beogradskih ulica, više nego s tribina, prije i poslije utakmice. Naime, vraćajući se s Marakane prema hotelu (pješice, jer zagrebački je prometni kaos čista nula u odnosu na beogradski) susretali smo brojne strance u Barcinim dresovima i šalovima. I naslušali se svakakvih jezika, bilo je tu i Rusa, Mađara, Makedonaca, Skandinavaca... Najmanje, zapravo, Španjolaca. Jednog smo uspjeli sresti prije utakmice, oko vrata šal Crvene zvezde, ispod jakne Barcelonin dres. Čudna kombinacija? Da, dok nismo shvatili da postoji i čudnija. Čovjek je simpatizer Barce, rodom iz Valencije, koji živi u Madridu i službeni je član madridskog Atletica. Ali, kaže, najviše od svih uživa gledati Barcelonu, zatekao se poslovno u Beogradu, pa ajde...Krenuo je na stadion bez ulaznice, s nadom da će je negdje uspjeti kupiti u zadnji tren. Ne znamo je li uspio, ali znamo da su se španjolski novinari, koji su svaki Barcelonin gol u pobjedi 5-2 slavili kao da je finale, šokirali, kad su do mix zone, mjesta gdje igrači daju izjave nakon utakmice, morali izići sa stadiona, proći kroz rijeku navijača i sjeverne tribine, teško se provući kroz tu masu i jedva stići obaviti posao. Pritom su i slušali povike:
"Puta Barca". Ne treba prijevod. Čekali smo i mi, sa sasvim drugim ciljem, možda dočekati Danija Olma, porazgovarati, naravno, više o svemu ostalome nego o utakmici. Međutim, ne možemo se baš pohvaliti da smo uspjeli. Protokol je strog, u mix zonu stigla su samo dvojica Barcinih igrača, službeni igrač utakmice Inago Martinez te Jules Kounde, koji je na Marakani odigrao uvjerljivu utakmicu. Ipak, jedan detalj uspjeli smo ovjekovječiti, susret dvojice dinamovaca pred svlačionicom Marakane, Danija Olma došao je pozdraviti njegov veliki prijatelj Luis Ibanez sa sinom. Između selfieja, koje je Dani, kao i ostali igrači Barcelone, odrađivao s onima, koji su imali mogućnost koračati tim prostorom, porazgovarali su, srdačno se pozdravili, Olmo je za Luchova sina spremio i dres. Ibanez je, podsjetimo, igrao i u Zvezdi, cijenili su ga navijači, slično kao i u Zagrebu, i sad su ga neki s oduševeljenjem pozdravljali. S Danijem je bliski prijatelj, bio je njegov gost i na finalu Europskog prvenstva u Njemačkoj. Pozdravili smo Danija, dok je prolazio prema autobusu, ipak se znamo godinama, doslovno od prvog dana u Dinamu.
"Gdje si, kako si, što ima?", zastao je na trenutak Olmo, razvukao osmijeh.
"Evo dobro. Kao Dinamo!", odgovorili smo i, naravno, izmamili još veći osmijeh na njegovu licu. Međutim, uz još poneki pozdrav, bilo je to sve. Nekad bi Olmo stao i stajao koliko treba, pričao o svemu, čini nam se da on i nije po tom pitanju previše promijenio. Jer, baš se namjeravao zaustaviti i možda progovoriti još poneku i o Dinamu, Bjelici, možda poželjeti i Modre za protivnika u nekoj fazi Lige prvaka. Međutim, promijenilo se okruženje, sad je dio Barcelone, velikog pogona, brenda, i momčadi, koja želi ponovno biti velika kao nekad. Čim smo zakoračili u 'zabranjeni prostor', odmah smo dobili po prstima, a Dani je morao otići, jer najezda obožavatelja i lovaca na selfieje, među onima koji su imali dopuštenje da tamo i stoje, dodatno se pojačavala. Ništa, gotovo, ajde u autobus! No, vrhunac Barcamanije, koja je zadnja dva-tri dana tresla Beograd zapravo je tek slijedio.
Putem do hotela na jednom smo punktu primijetili neočekivanu gužvu. Mnoštvo, nekoliko desetaka, možda i stotinjak ljudi stajalo je i mirno čekalo. Netko je zavikao: 'Yamal, dođi!' Prolazili smo, naime, kraj hotela Hilton u kojemu su odsjeli igrači Barcelone. Bilo je već pola sata iza ponoći, nekoliko minuta ranije autobus je parkirao kraj hotela, igrači su samo produžili prema sobama, nisu se previše zaustavljali. No ljudi, opet smo shvatili da su velika većina stranci, i dalje su čekali. Hoće li se netko barem na sekundu ukazati u lobyju, hoće li se možda netko udostojiti nakratko izići iz hotela i ostvariti im želje i snove?
"Nije to ništa, jučer su, dan prije utakmice, čekali od jutra, bdijeli pred hotelom, ne bi li dobili kakav selfie i autogram.", čuli smo kasnije. Barcamanija je opet u modi, Yamal i društvo privlače pažnju svojim nogometom, ali, očito, i onim 'nečime' izvan terena. Zvezdu su riješili rutinski, lagano, kad su primili pogodak za 1-1, koji je Marakanu bacio u trans, samo su prebacili u višu brzinu.
"Da ne bi Zvezda kao Dinamo u Münchenu. Zabiješ i naljutiš ih pa te utrpaju.", komentirao je jedan od kolega. Nije baš bilo devet, završilo je s pet u domaćoj mreži, uz još nekoliko šansi, čak i zicera. Pred kraj je Barca očito i spustila nogu s gasa, držala loptu i čekala da iscuri sudačka nadoknada. Da ste pitali sve na Marakani prije utakmice, koji bi rezultat odmah potpisali, vjerujemo da bi tih 2-5 imao dovoljno potpisa. Premda, boli ih tih nula bodova na kraju kolone. No, Barcelona je, bez obzira na mladost i očekivane oscilacije, ipak jedna druga dimenzija.
"Ovo je nogomet 22.stoljeća. Kad god sam mislio da nogomet ne može ići dalje, pojavi se momčad kao što je Barcelona", slikovito je Barcinu prezentaciju opisao Vladan Milojević, trener Crvene zvezde.
Da, na trenutke je tako izgledalo. Je li to i početak nečega velikog, jedne nove zlatne generacije Barce? Ako pitate sve one ljude pred hotelom, ako pitate sve one Barcine fanove, koji su potegnuli stotine, čak i tisuće kilometara da bi Yamala i društvo vidjeli uživo, za njih sumnje nema, ovo su tek prve skice jedne velike momčadi...
