FOTO Germanijak na Sambi de Janeiro: Ratnički derbi na Maracani prošao bez golova, ali to je ionako u drugom planu

Jedan od najposebnijih gradova svijeta, tako bi otprilike glasila najjednostavnija definicija Rio de Janeira. Grad Siječanjska rijeka, kako glasi prijevod s portugalskog, nazvan je tako jer je otkriven u siječnju daleke 1502. godine. Nekoliko stoljeća kasnije, Rio je poznat po brojnim stvarima. Karneval, samba, capoeira, caipirinha, plaže poput Copacabane i Ipaneme, planina Sugarloaf, gigantski kip Isusa Krista. Sve je to visoko na bucket listi svakog turista koji posjeti ovaj magičan grad. No, ništa se ne može mjeriti s drugom religijom brazilskog naroda, a to je, otprilike kao i u Hrvatskoj, dakako, nogomet.

Ne treba posebno pojašnjavati tko je i što peterostruki svjetski prvak u svijetu nogometa, no tek se odlaskom na kultnu Maracanū stječe puni dojam.

Imali smo sreću da nas je, potpuno slučajno, u vrijeme boravka u Rio de Janeiru, raspored brazilskog prvenstva počastio velikim derbijem Flamenga i Cruzeira. Naravno, mjesto radnje je kultna Maracanã, najsvetiji hram svjetskog nogometa. Stadion koji je primio više od 200 tisuća navijača u finalu Mundijala 1950. godine, spremnih na prvi naslov prvaka svijeta za Brazil. Plan im je pomrsio Urugvaj, šokiravši favoriziranog domaćina u događaju koji je dobio prikladno ime - Maracanazo.

Danas Maracanã prima nešto manje od 80 tisuća ljudi, poslije makeovera za Svjetsko prvenstvo 2014. godine. Doživjeli su i te godine pravi brodolom domaćini, u porazu od Njemačke koji im još uvijek izaziva bolna sjećanja.

Propustiti ovakav derbi u vrijeme godišnjeg odmora u Rio de Janeiru bio bi osobni Maracanazo, a zatekla nas je informacija da su ulaznice odavno rasprodane. Srećom, dvodnevna grozničava potraga i povlačenje svih kontakata urodilo je plodom i karta za sjever bila je u džepu. Odnosno, u sustavu jer fizičke prodaje nema. Čak nema ni online ulaznica, već je sustav prodaje prilično sofisticiran. Prvo je potrebno napraviti biometrijski profil, uploadati putovnicu i slikati selfie. Podaci iz putovnice upisuju se prilikom kupovine ulaznice i to je to. Na ulazu sve odradi biometrijski skener, procedura koja podsjeća na naprednije aerodrome.

Na stadion smo, sukladno preporukama lokalaca, stigli dva i pol sata prije početka utakmice. Naprosto, sve što se događa oko stadiona je zasebna utakmica, svojevrsni nogometni karneval. Red suvenira, hrane, glazbe, pića, performera. I vrijedilo je, pogotovo što se gastronomskog dijela tiče. Roštilji kojih je na desetine, zaista su ukusni, a tu su i lokalne pive Brahma i Antarctica. I cjenovno su vrlo pristupačne, za oko pet eura možete pojesti dva konkretna ražnjića i popiti pivo. Unutar stadiona, cijene su možda malo više, ali i dalje jako dobre. Pivo za dva eura uvijek je prihvatljiva opcija.

Ulaznicu za tribinu Sjever, na kojoj su najvatreniji domaći navijači, platili smo 21 euro, a naravno, na pala je i opskrba dresom Flamenga, a u kolekciji je završio i reprezentativni dres prvog i najdražeg Ronalda.

No, vratimo se na razlog dolaska na Maracanŭ i spomenuti derbi. Na ulasku u 24. kolo, Flamengo i Cruzeiro bili su vodeća dva sastava brazilske lige, dijelila su ih tek četiri boda. Uoči dvoboja, Palmeiras se trobodom smjestio između njih, ali ništa što bi smanjilo ulog u utakmici koja uvelike kroji bitku za naslovom. A kad su ulozi takvi, logično je da su i imena na terenu itekako ozbiljna. Mnoga od njih i dalje u igrački jakim godinama. S domaće strane, napose, zvjezdani vezni red koji čine Jorginho, Saul Niguez i fenomenalni Urugvajac Giorgian de Arrascaeta, potpisnik 14 golova i 10 asistencija u samo 22 nastupa i neprijeporni miljenik navijača. Tu je i legendarni lijevi bek Alex Sandro, mladi napadač Samuel Lino, pristigao ove godine za 22 milijuna eura iz Atletico Madrida, dok su s klupe svoju šansu čekali Danilo (desni bek kojeg pamtimo iz Porta i Juventusa), Emerson Royal, Allan i drugi.

Kod Cruzeira, ističu se imena kao što su Kaio Jorge, Matheus Pereira, Lucas Silva, dok su na klupi ostale nekadašnje skupe akvizicije Intera i Bournemoutha - Gabriel Barbosa i Luis Sinisterra. Nije loše, složit ćete se. Pogotovo kada niski dodamo ugledna trenerska imena. Leonardo Jardim strateg je Cruzeira, dok Flamengo vodi Felipe Luis, nekadašnji bedem na lijevom boku Colchonerosa. Domaći navijači uvjeravaju nas, Felipe Luis bit će u dogledno vrijeme izbornik Brazila. Potencijal itekako ima, navode da mu je već bilo i ponuđeno da preuzme Selecao, ali je odbio jer je smatrao da još uvijek nije dorastao najodgovornijoj sportskoj funkciji u Brazilu. Atmosfera na utakmici bila je neopisiva. Fenomenalna. Decibeli koji paraju uši, navijači svih generacija koji 90 minuta ne štede glasnice, a tko sjedne na stolicu, neće se nagledati nogometa. I u stojećem praćenju utakmice, posebna je čar južnoameričkih navijača. Doprinosi to i užarenijoj atmosferi, koja vrlo lako u svoje uzde primi i svakog turista, neovisno o stupnju poznavanja portugalskog jezika.

Atmosfera i monumentalnost institucije poput Maracaně, ostat će u vječnom sjećanju. Za razliku od same utakmice, koja je, prije svega, bila ratnički derbi, ali s malo izglednih prilika, tako da konačnih 0-0 ne čudi.

No, sve osim toga, zaista potvrđuje da je Brazil zemlja koja živi za nogomet kao nijedna druga. Igra je to koja je ovdje posebno tretirana i ima blindirano mjesto u DNK svakog Brazilca. I za kraj, ne možemo, a da se nakon ovakvog doživljaja još jednom ne zamislimo koliki je samo podvig napravila Hrvatska 9. prosinca 2022. u Dohi? Kada posvjedočite beskonačnoj bazi iz koje Brazil crpi talente i potom usporedite njihovo ludilo s HNL-om (bez uvrede omiljenoj nam ligi), eliminacija Brazilaca zaista je jedna od najvećih pobjeda u povijesti hrvatskog sporta. Ako ne vjerujete, zaputite se na utakmicu Flamenga.