Finale je bilo šlag na tortu, ovo je bio Mundijal na kojemu se igrao najbolji nogomet!
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 19.12.22. | 08:00
Kad se sve zbroji, Argentinci su ipak najviše pokazali. Imali su u Messiju najboljeg igrača turnira, on je osvojio naslov i sad više nema rasprave tko je najveći svih vremena, sve je jasno. Ali, fasciniraju me Mbappe i Francuzi
Bilo je to najspektakularnije finale SP-a koje ja pamtim i sjajan kraj turnira. Do 80. minute jednosmjerna utakmica, a onda, otkad je Francuska smanjila na 2:1, postala je to odlična utakmica. I netipični finale. Obično su finala tvrda, čvrsta, bez puno šansi i golova, a tu je bilo svega, sve suprotno. I mislim da je to finale bilo šlag na tortu jednog, nogometno, odličnog Mundijala. Unatoč suđenju, koje nije bilo na razini, nogomet je bio na visokoj razini, rekao bih čak, bolji nego na nekoliko prethodnih turnira. Primjetno je bilo da su igrači u formi, da nisu umorni od sezone, gledali smo dobar nogomet, jako dobre utakmice. Svi su se bojali vrućine i nemogućih uvjeta, na kraju taj faktor uopće nije bio presudan.
Sam nogomet nije donio ništa revolucionarno. Dosta ovih, recimo, manjih reprezentacija igralo je sustavom 5-4-1, kompaktno su se branili, imali dobro uigranu kontru i zato smo u skupinama i vidjeli nekoliko iznenađenja. Prije svega pobjedu Saudijske Arabije nad Argentinom, pobjede Japana, Južne Koreje, Kameruna, ali kad smo došli do osmine finala najbolje su momčadi uhvatile forme i do kraja, zapravo, nije bilo velikih senzacija. Osim Maroka, koji je već pokazao da je odlična momčad i da zaslužuje biti u tom društvu, iako ga u polufinalu nitko nije očekivao. Uglavnom, puno dobrog nogometa, svaka je momčad gledala kako iskoristiti svoje kvalitete na najbolji način, a uz to smo vidjeli i tu emotivnu komponentu, koja je kod Argentinaca bila najizraženija. Meni je, iskreno, veliki misterij kako je toliko Argentinaca došlo u Katar, jer, u Argentini je gosrpodarska i društvena situacija jako loša, ne znam kako su uspjeli doći u Dohi u tolikom broju. Ali, očito je ta ljubav prema reprezentaciji toliko velika i zbog tih navijača i Messija stvarno mislim da je zasluženo što su postali prvaci.
O suđenju se puno pričalo, u finalu smo opet vidjeti dvojbene kaznene udarce, argentinski i prvi za Francuze bili su prelagani, ja ih nikad ne bih sudio. No, valjda je i sudac malo kompenzirao pa ga dosudio i Francuzima. Bilo je još problematičnih penala, onaj argentinski protiv nas pa ona koji Gvardiolu nije dosuđen, no, kad se sve zbroji, Argentinci su ipak najviše pokazali. Imali su u Messiju najboljeg igrača turnira, on je osvojio naslov i sad više nema rasprave tko je najveći svih vremena, sve je jasno.
Od ostalih igrača oduševio me Mbappe. Odigrao je čitav turnir na visokoj razini, prvi je strijelac, zabio je hat-trick u finalu, uz Messija je obilježio ovaj Mundijal. Opet se vraćam na naše, Livaković i Gvardiol su oduševili, bili na top razini, a Maroko je zaslužio epitet najvećeg iznenađenja. Momčad koja nikad nije došla ovako daleko, odigrala je odličan SP, no, na kraju je u borbi za broncu presudila naša kvaliteta. Najveća razočaranja su, svakako, Nijemci i Belgijanci pa Španjolci od kojih sam puno više očekivao, za mene su bili i jedni od favorira turnira.Ali, osim prve utakmice s Kostarikom i dva prva poluvremena protiv Japana i Nijemaca bili su jako slabi.
Na kraju, ljestvica lijepo izgleda, pogotovo meni koji sam, osim Hrvatske, navijao za Argentinu, možemo biti ponosni na rezultat koji smo otvarili. Veličanstven uspjeh! Inače, SP je iznjedrio i puno novih, mladih igrača, koji će u godinama koje dolaze igrati značajnu ulogu na idućim Mundijalima. Fasciniraju me Francuzim igrali su bez šest važnih igrača i opet zamalo osvojili. Oni su nevjerojatna nogometna sila, sad i najveća sila po broju vrhunskih igrača koje imaju na dispoziciji. Mogli bi imati 40, 50 igrača u rosteru, stvarno su moćni. Imaju i oni dosta mladih, bit će jaki opet na idućem turniru. Uostalom, pa i Mbappe je još uvijek mlad.
Gledao sam doček, stvarno su to lijepi prizori i prisjetio sam se kako su prije četiri godine Oršić i Petković tek došli u Dinamo, gledali smo zajedno doček na pripremama, a sad su tamo na pozornici. Sigurno je sad i u publici bilo bilo budućih reprezentativaca, neki će možda već za četiri godine igrati za Hrvatsku na Mundijalu. Opet će netko iskočiti, pojavit će se novi igrači, Hrvatska će i dalje imati kvalitetu. To smo vidjeli i u Kataru, na Mundijalu koji ćemo dugo pamtiti.