Filmska priča i prvi intervju u karijeri novog člana mladih Vatrenih: “Preko e-maila sam saznao za poziv, a danas živim svoje snove!”

Čudni su putevi nogometni, a posebno je čudan, ali i zanimljiv, put kojeg je dosad prošao Dino Grozdanić, novi član hrvatske U21 reprezentacije kojem se život u posljednjih mjesec dana okrenuo naglavačke. Stasiti stoper grčkog prvoligaša Asterasa, kojem je izbornik Dragan Skočić uputio poziv za nadolazeće kvalifikacijske utakmice za EURO U21, prije manje od mjesec dana odigrao je svoje prve minute u elitnom razredu grčkog nogometa, a četiri utakmice kasnije na njegovu je adresu stigao reprezentativni poziv.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

U svojem prvom intervjuu u igračkoj karijeri, Dino je za Germanijak ispričao što je sve prošao prije nego li je došao do pozicije u kojoj se nalazi danas. U njegovom se glasu od prvog ‘halo’ mogla čuti sreća, a to nam je i sam potvrdio budući da on danas, kako sam kaže, ‘živi svoje snove’.

“A što da vam kažem, presretan sam! I mene je jako iznenadio taj poziv, naročito jer dosad nisam bio ni na jednim reprezentativnim selekcijama. Sve ovo što mi se događa u posljednjih mjesec dana je kao grom iz vedra neba, uzbuđen sam i prepun motiva da opravdam povjerenje izbornika”, rekao nam je na početku 20-godišnjak rodom iz Slavonskog Broda s kojim smo onda prošli njegov nogometni put od najranijih početaka pa sve do danas.

“Prve nogometne korake napravio sam u Marsoniji. Kao većina djece, krenuo sam igrati nogomet, a onda se ispostavilo da je naša generacija (2002.) jako dobra, čak smo u nekim mlađim uzrastima došli do polufinala Kupa. I onda je nas četvero ili petero otišlo je u Dinamo. Igor Gabrijelić je bio skaut na čiju sam preporuku došao u klub, svidio sam se treneru, ali prilagodba nije bila najjednostavnija pa onda u početku baš i nisam puno igrao. Ukupno sam četiri godine proveo u Dinamu, s tim da sam usputno bio i na nekim posudbama. Kad mi je isticao stipendijski ugovor, iz kluba su rekli kako nećemo potpisati novi pa sam onda u privatnom aranžmanu trenirao i čekao da se nešto ‘otvori’. I onda se pojavila Grčka i Asteras.”

Foto: Dino Grozdanić privatna arhiva

Kako je došlo do prvog kontakta s Asterasom, je li bilo prije toga razgovora s nekim drugim hrvatskim klubovima?

“Bilo je nekih opcija, ali uglavnom su to bili drugoligaši klubovi. Agent mi je onda javio da je stigao poziv iz Asterasa, tamo sam otišao na probu, na njoj zadovoljio, a onda i potpisao trogodišnji ugovor.”

Dino sam ističe kako počeci nisu bili lagani…

“U početku sam igrao za U19 momčad, prošle sezone sam bio na posudbi u Drugoj grčkoj ligi, da bi onda od ove sezone bio priključen prvoj momčadi Asterasa.”

Sad je, dakle, sve dobro?

“Sad je stvarno sve dobro, iako nije tako bilo cijelo vrijeme. Mislim da bi mnogi na mojem mjestu puno prije odustali. No, bio sam strpljiv, radio naporno i čekao svoju priliku. Odradio sam ljetos pripreme s prvom momčadi, bio sam dobar u nekim prijateljskim utakmicama, a trener mi je onda odlučio dati priliku. S tim da sam u početku igrao na poziciji koja mi nije prirodna. Ali, ne žalim se. Zabio sam prvijenac protiv Volosa u drugom nastupu tako da je, kao što sam rekao na početku, sada sve dobro.”

Dino naglašava kako je grčka kultura prilično drugačija od naše pa nam je tako malo pobliže pojasnio kako je izgledao taj njegov ‘skok’ iz Slavonskog Broda u Tripoli.

“Početak je bio dosta stresan. Novi jezik, novo pismo, novo okruženje… Trebalo je malo vremena da sve ‘legne na svoje mjesto’. Kad sam igrao za mladu momčad sam se uglavnom družio sa strancima, ali dobro je da je grad relativno mali pa je tako sav naš fokus bio isključivo usmjeren na nogometni teren. Mislim da je to bilo dobro za mene.”

No, prije Tripolija, nekoliko je godina proveo u Zagrebu i Dinamu.

“Od osmog razreda, pa onda kroz cijelu srednju školu, bio sam u Zagrebu. Navikao sam na ‘samački život’. Od 14. godine sam živio u učeničkom domu, vjerujem da mi je to puno pomoglo da ranije sazrijem.”

Kako je bilo igrati za Dinamo sve te godine? U svlačionici je bilo igrača koji danas igraju na visokoj razini…

“Martin Baturina i Joško Gvardiol su odskakali. S tim da je Joško bio kratko vrijeme s nama, on je brzo prebačen u prvu momčad, a sad je vjerojatno najbolji stoper na svijetu. S Martinom sam nešto dulje igrao, on je klasa bio tada, baš kao što je i sada. S kim sam bio najbolji? S Morisom Valinčićem. On je isto imao dosta čudan put, ali evo, probio se, igra standardno u Istri 1961 i jako sam sretan zbog njega.”

CIES u 100 mladih igrača koji su spremni na najveće svjetske klubove uvrstio samo dvojicu Hrvata!?

Na pitanje kome je najzahvalniji za to što je danas tu gdje je, odmah je istaknuo jednog čovjeka.

“Trener Milan Rastavac je taj koji je najviše vjerovao u mene. Puno smo pričali, učio sam, trenirao, a budući da je on bio zadovoljan, kako napredujem, odlučio mi je dati priliku u prvoj momčadi.”

Samo četiri utakmice u Prvoj grčkoj ligi i odmah poziv u U21 reprezentaciju. Tko je javio dobre vijesti?

“Nisam ništa znao, a onda se odjednom na e-mailu pojavio poziv. Ništa mi nije bilo jasno. Zvao sam roditelje, teško je objasniti koliko sam bio sretan. Mislim da sam barem 10 puta otvarao taj e-mail da provjerim da je to stvarno moje ime tamo napisano. U proteklih mjesec dana mi se život preokrenuo, s tim da je ovaj poziv definitivno vrhunac dosadašnje karijere.”

Ako bude sreće, debi za mlade Vatrene mogao bi doći – na stadionu Asterasa.

“Tako je, prvu utakmicu protiv Grčke igramo baš tamo, a onda se onda vraćamo u Veliku Goricu. Mlada reprezentacija Grčke već neko vrijeme igra na stadionu Asterasa, čak sam i gledao neke njihove utakmice. Eto, donedavno sam ih gledao, a sad bi mogao igrati protiv njih. Iz moje perspektive, sve ovo izgleda kao neka filmska priča. Prvo poziv izbornika Skočića, a onda i potencijalni debi na stadionu ‘mojeg’ kluba. Bolje nije moglo!”

Foto: Dino Grozdanić privatna arhiva

Kakav je bio prijem u reprezentaciju, jesu li bili odrađeni neki razgovori s izbornikom prije okupljanja?

“Dečki su me prihvatili sjajno, stvarno svima od srca hvala na tome. S izbornikom sam se upoznao na okupljanju, nismo ranije razgovarali. Sada smo pričali najviše o poziciji, ali moram reći da je ostavio sjajan dojam na mene. Cimer mi je Marko Soldo, dobro se slažemo i zasad stvarno uživam.”

Konkurencija je zaista velika, na svakoj poziciji izbornik Skočić ima barem dva izvrsna rješenja, a kad smo upitali Dinu gdje on može dati svoj maksimum, odgovor je bio prilično jasan.

“Definitivno na poziciji stopera. Lijeva sam noga, najčešće sam igrao lijevog stopera, a što se tiče formacije, mislim da sam tu prilagodljiv. Iako, odigrat ću sve što izbornik ili u klubu trener od mene traži.”

S Asterasom je Dino nedavno produljio ugovor na ovu plus sljedeće dvije sezone. Priča nam kako u Grčkoj nogometnoj ligi planiraju napraviti neke promjene kako bi mlađi igrači više dolazili do izražaja te da je njegov klub već godinama stabilan prvoligaš, zbog čega ne dvoji da je napravio dobar potez. No, budući da je on dinamovac, zanimalo nas je bi li se volio jednog dana okušati i u HNL-u?

“Igrati za reprezentaciju je najveća čast. U ovom trenutku ne razmišljam o drugim klubovima, u mislima mi je samo da sutra budem bolji nego što sam danas. Budući da odmalena navijam za Dinamo, jasno da bih jednog dana volio zaigrati i za prvu momčad, ali isto tako cijenim sve naše klubove i našu ligu.”

Skočić objavio popis mladih Vatrenih: Iznenađenje u obrani, dva vratara Osijeka i 'atomski' napad!

Igrački uzori?

“Kad sam bio klinac, definitivno je to bio Ramos, ali onda sam dosta narastao pa ne mogu baš igrati na isti način kao on. No, moram reći da jako volim gledati Dinu Perića od naših igrača. Konstitucijski smo slični pa onda volim proučavati kako on igra, kako se kreće, kako se postavlja, iznosi loptu… Zaista ga jako cijenim.”

Za kraj smo ostavili jedno iznimno važno pitanje, s tim da smo savjetovali našeg sugovornika da dobro razmisli prije odgovora budući da bi mogao imati ‘probleme’ kad navrati doma ako odgovori pogrešno: Gyros ili čobanac?

“Ha, ha, ha. Moram priznati da sam zavolio gyros, ali ja sam Slavonac tako da nema dvojbe - čobanac je čobanac.”

Iako smo s iznimno simpatičnim novim članom mlade reprezentacije mogli pričati još barem sat vremena, morali smo ga pustiti da odmori prije treninga. U svojem prvom intervjuu u karijeri pričao je kao da ih je odradio stotine, a mi ne sumnjamo da će tako i biti ako nastavi s igrama koje na početku ove sezone pokazuje u dresu Asterasa. Uostalom, ako su mu samo četiri utakmice trebale da dođe do mladih Vatrenih, tko zna gdje će biti nakon godinu, dvije ili tri dana…