Filip Benković za Germanijak: "Dolazio sam iz Italije na sjever Maksimira i navijao za Dinamo"

“Za ničime ne žalim jer vjerujem da je sve tako trebalo biti”, priča nam Filip Benković dok sjedimo u nekom kutku Trabzona. Morali smo se malo pomučiti da nađemo mir jer ovdje su igrači Trabzonspora na posebnoj cijeni. Na svakom koraku ih salijeću navijači, vuku za rukav, traže djelić pažnje. A imali smo sasvim drugu misao. Htjeli smo s Benom prošetati centrom Trabzona…

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

“Mislim da to nije dobra ideja”, pristojno je otklonio svaku mogućnost da ga odvedemo u epicentar. Nije pomoglo dugogodišnje prijateljstvo koje njegujemo još iz Maksimira.

“A znaš mene. Nikad nisam bio od takvih stvari”, objasnio je.

I doista, on je jedan od onih koji se nikad nisu vodili popularnošću kao prilikom da napune vlastiti ego ili taštinu. Uvijek je profesionalno sve odradio, ali na tome je ostalo. U ovih par godina smo ga nebrojeno puta zvali da sjednemo i da otkrije djelić svojih razmišljanja, svoje karijere. Međutim, uvijek bi našao način da izbjegne.

“Daj mi još malo vremena, napokon sam počeo igrati u kontinuitetu”, javio se prošle sezone iz Njemačke u kojoj je pronašao sebe. U glasu se osjetilo da je pravi. Da ponovno ima radost i veselje igranja nogometa koji je lišen boli i ozljeda.

“U jednom trenutku kada sam konačno napustio Leicester nakon četiri posudbe i svega što mi se događalo, Udinese se činio kao dobar izbor. No, onda sam odlučio da samo želim kontinuitet. Nazvao sam neke ljude i rekao im: “Nađite mi bilo što i bilo gdje. Samo želim igrati”, sjeća se Benković.

I to što je tražio dobio je u njemačkom Eintrachtu iz Braunschweiga.

“Nisam imao apsolutno nikakav problem s time. Tko god je igrao u drugoj Bundesligi - zna kakva je kvaliteta nogometa tamo, kakvi su stadioni, posjećenost. Uostalom, zaista me u tom trenutku nije zanimalo ništa osim da igram”.

To je tako. Nekada čovjek mora napraviti korak nazad da bi napravio naprijed dva. Njegov kontinuitet nije prošao ispod radara. Filip Benković bio je jedan od najbolje ocijenjenih braniča lige, a po isteku sezone vratio se u Udinese. I onda se javio Dinamo…

“Imali smo neki kontakt. Malo su se raspitivali”, otkrio je Ben.

“I? Što se dogodilo”?, pitamo ga.

“Pa sve je ostalo na tome. Moja želja nije bila upitna, ali nekako se to otegnulo. Valjda nije sazrelo vrijeme, nije bila situacija. I onda me zvao Nenad Bjelica da dođem u Trabzonspor. Bio je puno konkretniji. Znao sam sve o njemu kroz priču bivših suigrača u Dinamu. Nisam čuo jedan negativni komentar. Uostalom, pratio sam svaku utakmicu Dinama u njegovu mandatu i imao sam u glavi sliku što me čeka u Turskoj. S vremenskim odmakom, mogu reći da nisam pogriješio. Uživam u svakom treningu, svakoj utakmici. Ponovno se osjećam kao nogometaš”, skromno će Filip Benković koji je svojevremeno bio predodređen za velike stvari.

“Bio si Joško prije Joška”, kažemo mu. Malo nas je čudno pogledao pa prasnuo u smijeh.

“Jesi ga vidio? Kakva glava… Igra rutinirano kao da ima 35 i na zalazu je karijere a dečko ima 21. godinu. Nije loša ta stoperska škola u Dinamu. Ha?”, smije se Benković pa nastavlja:

“To ti je ono što sam ti rekao na početku. Svatko od nas ima svoj put u životu, sve se događa s nekim razlogom i ne treba sada žaliti za ničime jer ionako ništa ne možeš promijeniti. Iskreno ti kažem, da nakon Dinama nisam napravio ništa - ja bih bio sretan čovjek jer meni je jedina želja bila igrati na Maksimiru za Dinamo. Kada sam to ostvario, sve ostalo shvaćam kao bonus u životu”.

Promijenio se Filip Benković u ovih pet godina. Postao je nekako zreliji. Njegova razmišljanja o životu i nogomet imaju podlogu u iskustvu koje je prošao. U tom Leicesteru koji ga je platio 11 milijuna eura i za koji je odigrao tek dvije utakmice. Potom Celticu gdje si je kupio povratnu kartu za Englesku. Igrao je za Bristol, Udinese… Bio je u Belgiji.

“Kada sam došao u Leicester City, shvatio sam preko noći što pričaju o Engleskoj. O intenzitetu s kojime se tamo igra, kvaliteti. Čuvaš Vardyja na treningu i shvatiš koliko je moćan. No, najugodnije sam se osjećao u Celticu”, otkriva nam Ben i vraća se u sezonu u Glasgowu u kojoj je uzeo tri trofeja. Bio je prvak Škotske, osvojio je kup i Ligakup.

“I onda je Brendan Rodgers koji mi je bio trener u Celticu, otišao u Leicester. I ja se vratio s njime”.

Međutim, dogodio se peh. Nenad Gračan je kao izbornik U21 reprezentacije inzistirao na Benkoviću. Iako je odlučio iskoristiti vrijeme prije početka sezone da se spremi za izazove u Leicesteru, Ben se pojavio na reprezentaciji i ozlijedio.

“Ma repka se ne odbija. Imao sam druge planove, ali kada je izbornik rekao da me treba, sjeo sam u avion i došao na okupljanje. Da, s vremenskim odmakom možda sam ga trebao zamoliti da me pusti da se spremim, ali, ponavljam, reprezentacija se ne odbija”.

Kada smo već kod reprezentacije, spomenuli smo kolegu Tironija i jednu anegdotu…

“Znam što ćeš reći. Doček reprezentacije iz Rusije”, odmah nas je prekinuo Benković i ponovno se nasmijao.

Dakle, priča ide ovako. Ben je nakon treninga u Dinamu, sjeo na bicikl i otišao na Trg gdje se čekala reprezentacija. Parkirao ga je u blizini mjesta gdje su bili novinari, izvadio iz ruksaka dvije baklje, jednu dao Tironiju i zajedno su mahali s njima na dočeku.

“Mladost, ludost”, komentira Benković. Iako, vidi se da mu je drago…

“Pa nikad nisam krio da ja pripadam tom Sjeveru Maksimira. Kao klinac na Ravnicama sam slušao huk stadiona i navijanje. Uostalom, kada sam bio u Udinama i imao slobodno dok je igrao Dinamo - sjeo sam u auto, došao u Zagreb i otišao na Sjever navijati”, iznenadio nas je Benković.

“Da, da. Doduše, jednom sam bio i na Zapadu, ali nije mi to bilo to. Nekako se ugodnije osjećam na Sjeveru”.

Malo po malo došli smo do vječne inspiracije. Dinamo je kategorija iznad svega.

“Imao sam peh da sam otišao kada je krenula ludnica u Zagrebu. Cijeli život slušam priču o tom prokletstvu europskog proljeća i onda odem u trenutku kada snovi svih nas Dinamovaca postaju realnost. Gledam iz Engleske pun Maksimir, proljeće u Europi. I dođe mi da sjednem u prvi avion i odem na Sjever. Eto, tako sam se osjećao”, iskreno priznaje Filip Benković. Kaže da rijetko kada propusti neku utakmicu Dinama, da ga veseli ova sezona ali da nema nikakve dvojbe tko će biti prvak.

“Nije bio dobar početak, ali ima dovoljno vremena da se skupe i dokažu tko je najbolji”.

Logično neko pitanje nametalo se samo od sebe; je l' Filip Benković odigrao svoju zadnju utakmicu za Dinamo ili ima tu dinamita u nogama…

“Uhvatim se često u mislima s tim pitanjem. Evo, ne znam odgovor. Iskreno. Ako sam išta naučio u ovih pet, šest godina onda je to da ništa ne planiram dugoročno. Mogu ja sada razmišljati srcem i reći da će zadnja biti u dresu Dinama ali onda bih si stvarao neko opterećenje. Možda neću trebati Dinamu kada se stvore uvjeti, možda me neće htjeti a možda će me život odvesti u nekom drugom smjeru. Hajdemo ostaviti tu opciju otvorenom; pa ako se jednom dogodi - nitko sretniji od mene. Htio bih još jednom istrčati u Maksimiru protiv Hajduka. Možda jednom…”.

Pošteno. To je ionako na dugom štapu i možda nije toliko realno za sada. No, zato bi nešto lakša misija bila upisati drugi nastup za reprezentaciju. Benković je za Vatrene debitirao upravo kod Zlatka Dalića. Bilo je to u lipnju 2019. u prijateljskom srazu protiv Tunisa.

“Bio bi lijepo, ali niti sam ja tip osobe koja će se pozivati preko medija, niti mislim da je trenutno vrijeme za to. No, ako ću uhvatiti kontinuitet, ako će to biti ono što će izbornik i njegov stožer prihvatiti kao dovoljno dobro da uđem na popis - zašto ne. Već sam rekao da se reprezentacija nikada ne odbija. Šutim, radim najbolje što mogu i veselim se svakom treningu i utakmici. Pa šta bude…”, čvrsto je na zemlji Benković.

Par sati prije nego što smo razgovarali, spomenuli smo ga Nenadu Bjelici. Aktualni trener rekao je rečenicu koja je zapravo najbitnija kada je Filip Benković u pitanju.

“…vraća se na onog Bena kojeg poznajemo iz Dinama. Kada je zdrav, kvaliteta nije upitna”, rekao nam je Bjelica.

“Drago mi je što sam dio ove priče. Ima nas puno u Trabzonu. Tekla je tu sa mnom na terenu, čekamo Oršića da nam se pridruži. Tu je puno ljudi u stručnom stožeru i nekako je lakše. Turska je jako dobra liga. Posvećenost ljudi nogometu i taj fanatizam je nešto što nas sve skupa zadužuje da im vratimo na travnjaku. Stigla su nam pojačanja, djeluje mi to jako dobro. Vidjet ćemo”, poručio je Filip Benković za kraj.