Fabijan Krivak - junak i novo lice s Kajzerice

Nekada je Dinamo harao okolicom Zagreba. Nije bilo dječaka koji nije bio pod lupom skautske službe iz Maksimirske 128. Međutim, vremena su se promjenila. I ne treba sada vaditi mast školi u Maksimiru. Svjesni su svojih problema, gubitka dominacije i slabosti sustava koji je bio osnovni temelja “modrih” uspjeha. No, iz te kože se ne može. Uostalom, tko im je kriv što je Lokomotiva poželjnija destinacija za mlade igrače, ali i klub koji ima sjajan skautski sustav. Da ga nema, Fabijan Krivak možda bi bio u nekom drugom klubu. Možda u Maksimiru. Ovako je bio strijelac za Lokomotivu u finalu Kupa koji je Lokosima donio trofej…

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

“Presretan sam. Ne zbog sebe, jer bi se jednako veselio da je bilo tko od mojih suigrača zabio gol vrijedan trofeja. Sretan sam zbog momčadi, jer smo odlična škvadra na terenu i van njega. Sretan sam jer znam koliko je truda uloženo u sve ovo. Zbog kluba, trenera, obitelji… Nema boljeg osjećaja nego ući u svlačionicu i vidjeti taj trofej”, priča nam ovaj 18-godišnjak koji još uvijek sabire dojmove s Krimeje. Slavilo se na travnjaku, potom u svlačionici a najviše u autobusu koji ih je vozio za Zagreb.

“Vjerovali smo u sebe, u trenera i stručni stožer. Znali smo da imamo priliku iznenaditi Dinamo i da je na nama da u datom trenutku budemo pravi. Uspjeli smo”.

Krivak je slavio, ali pokazao je i sjajnu gestu. Nakon utakmice otišao je do svojih prijatelja iz redova Dinama i utješio ih.

“S većinom njih se znam kroz reprezentacije i znam kako su se osjećali. Bili su tužni, ali to je nogomet”, rezimira Fabijan Krivak koji je u ovoj sezoni gurao na tri adrese. Osim za juniorsku momčad Lokomotive, Krivak je iskoristio pravo dvostruke registracije pa je preko tjedna trenirao s Lokomotivom a vikendima skupljao iskustvo u Jarunu. Naposljetku, upisao je i tri nastupa za seniore matičnog kluba.

“Debitirao sam protiv Dinama u Kranjčevićevoj ulici i to je nešto što ću pamtiti čitav život. Nisam uopće pomišljao da bih mogao ući u igru. Gubili smo utakmicu, zagrijavao sam se iza gola kada me je Ferenčina pozvao. Gledao sam ga par sekundi jer nisam bio siguran misli li na mene. Sjajan osjećaj”.

Za seniore Lokomotive igrao je protiv Dinama i Rijeke, a prvu utakmicu od početka zaigrao je protiv Varaždina. I za nju kaže da mu je bila najteža.

“U onom psihološkom smislu jer sam znao da ću krenuti od prve minute. Međutim, stariji igrači stali su iza mene. Josip Pivarić mi je rekao da se opustim, da igram svoju utakmicu i da ako bude grešaka da je to normalno. Hvala im svima na tome”.

Razlika između seniorskog nogometa i onog juniorskog je ogromna. Ponajviše na fizičkom planu. I zato sustav dvojne registracije je nešto što svi pozdravljaju.

“Sjajno mi dođe prilika da budem stalno na toj razini. Dinamičan je nogomet, ide se na nož i puno toga se može naučiti. Iskustvo koje sam dobio u tim seniorskim nastupima u Jarunu i Lokomotivu je neprocjenjivo za mene. Dobio sam puno na fizičkom planu ali i na samopouzdanju”, priznaje nam Fabijan Krivak koji je rodom iz Zlatar Bistrice. Prve je korake započeo u lokalnoj Ivančici. Krivac za odlazak na Kajzericu bio je otac od prijatelja koji ga je preporučio Lokomotivi i osigurao mu probu.

“Stigao sam kod trenera Tepšića, prošao sam testove i ostao tu. Potom je stigla srednja škola i preselio sam se u Zagreb kako bi se lakše nosio s obavezama. Odem kod svojih u Zlatar kad uhvatim vremena da malo napunim akomulatore. Nema ljepšeg osjećaja od onog obiteljskog”, reći će mladi Fabijan koji u roditeljima Magdaleni i Ivici te sestri Anji ima najveće navijače.

“I veliku podršku. Bez njih to ne bi bilo tako kako je”, iskren je Krivak koji će priznati kako je odlazak u Zagreb bio šok ali i najbolji izbor za njega.

“Svi znamo što je Dinamo, ali… Činjenica je da škola Lokomotive raste svake godine, ovaj trofej je i dokaz tome. Mladi igrači lakše dobivaju priliku, zdrava je sredina za razvoj i dobar put”.

A što se tiče osobnog puta, Krivak je čvrsto na zemlji. Kaže nam kako je vezan isključivo uz Lokomotivu, iako je njegov agent Matej Škegro već imao prilično ozbiljnih upita i interesa iz Italije.

“Tek sam zakoračio među seniore. Dug je put. Zamke su na svakoj krivini. Samo raditi, raditi i raditi. Svaki trening i utakmica nova je prilika za dokazivanje. I samom sebi i treneru. Okružen sam sjajnim suigračima, trenerima, ljudima iz kluba i mojim agentom Matejom Škegrom. Svi oni trude se odraditi sve da se mogu posvetiti nogometu. I hvala im od srca na tome”.

O Nikici Jelaviću će reći da ga je oduševila studioznost kojom bivši reprezentativac pristupa pripremi utakmica i treninga. Za Silvija Čabraju će reći da je strog, ali pravedan.

“Voli kada se ide do kraja, da je borba i uživam u svakom trenutku treninga s prvom momčadi”.

Uzor mu je bio Messi, sada kada je odrastao od najboljih kopira ono što mu se sviđa i za što smatra da bi mu moglo pomoći. Redovito igra za U-19 reprezentaciju Hrvatske.

“Igrali smo kvalifikacijski turnir u Portugalu, nije završilo kako smo se nadali ali bit će opet prilika. Nema većeg ponosa nego igrati za reprezentaciju Hrvatske”, završio je novi izdanak Lokomotivine škole…