Evo zašto bi Mile Škorić u subotu trebao dobiti najveći pljesak u povijesti Gradskog vrta

KAPETANE, HVALA! Kako uopće započeti svoj tekst pozdrava prema kapetanu ekipe i klupskom rekorderu po broju nastupa? Ne znam ni sam, što god da se napiše o Miletu jednostavno izgleda kao nedovoljno dobro. No pokušat ću.

Teško je dočarati što prosječnom navijaču, simpatizeru ili gledatelju NK Osijeka znači Mile Škorić. On je bio tu kada ogromna većina drugih ne bi htjela niti primirisati Gradskom vrtu a kamoli nastupati u bijelo-plavom dresu. U trenucima kada ja plaća kasnila po 6-7 mjeseci, kada su neke igrače izbacivali iz stanova, kada sudbina kluba nije bila ni približno onakva kakva je danas. Danas je lako biti prvotimac NK Osijeka, čak i u trenucima kada se igra vjerojatno najlošiji nogomet u ovom stoljeću. Nemojte pitati navijače Osijeka koga smatraju legendom svog kluba. Vrlo su zatvoreni po tom pitanju jer su im neke od bivših legendi preko noći okrenule leđa i pokazali se drugačijima nego što su to navijači mislili.

Obračun bivših "lega": Nije Nenad Bjelica kriv baš za sve loše u Osijeku

Germanijak EKSKLUZIVNO doznaje: Još jedan legendarni kapetan HNL-a na pragu odlaska u Kinu!

Boro Perković: "Nije to još Lovrić iz Gorice, ali diže se pomalo"

Stoga naziv "klupske legende" se barem stoput provrti u glavi navijača prije nego se javno kaže. No kako drugačije nazvati čovjeka koji je klupski rekorder po broju nastupa u bijelo-plavom dresu? I dogodila se nevjerojatna stvar, dva kapetana ponajboljih ekipa HNL-a se istog vikenda opraštaju od svojih navijača i oba odlaze u Kinu. Ne samo da Osijek i Dinamo gube svoje miljenike, nego i HNL gubi dio draži koja krasi tu ligu. Rijetke su osobe koje su odane samo jednom klubu, jednom grbu, jednom gradu.. A Mile je bio baš takav! Bio i ostao! Neovisno o tome što odlazi u Kinu većina navijača mu u komentarima zahvaljuje na svemu i razumije da sa 32.godine na leđima odlazi financijski osigurati svoju budućnost.

Nerijetko je rekao medijima da bi, što se njega tiče, htio ostati do kraja karijere u gradu na Dravi no ponuda kakva je stigla se jednostavno ne odbija. Svi oni koji tvrde suprotno i busaju se u prsa kako nikad ne bi napustili klub, vjerujte lažu. Pogotovo u situaciji u kakvoj je klub trenutno iako vjerujte Mile je prošao u Willsonovoj BB i gore... Teško se riječima može opisati tolika povezanost tribina sa svojim kapetanom. Vjerojatno dio toga leži i u činjenici da je Mile konstantno tijekom svoje karijere bio potlačen, šikaniran a i izbornik Dalić mu je tek uputio poziv kada je bio predvodnik najboljeg obrambenog para lige. Jednostavno Mile je ono s čime se prosječni žitelj Slavonije i Baranje jako dobro može poistovjetiti. Svaki Slavonac zna da mora raditi duplo bolje i truditi se duplo jače da bi uspio jer je istok Hrvatske uvijek bio na društvenoj margini. Nažalost ali tako je. Zato je svaki Slavonac i Baranjac punog srca mogao gledati naprimjer kako jedan Mile Škorić strpa u džep Cristiana Ronalda te mu u 90 minuta ne dopusti niti jednu polupriliku. To je bila pobjeda u očima svih navijača Osijeka, pokazatelj da naši igrači nisu neki nebitni marginalci i pokazatelj da je Mile zbilja onako dobar kakvog ga smatramo. Izvan terena uvijek vrlo otvoren, osoba s kojom možeš pričati o apsolutno svemu, baš u punom smislu - "jedan od nas".

Na travnjaku smo vidjeli i najboljeg Mileta ali i najgoreg Mileta.. No ovaj "najgori" Mile nikad ne bi dobio jezikovu juhu jer navijače ne možeš lagati, oni znaju da taj čovjek uvijek daje svoj maksimum i da nikad ne treba preispitivati njegovu borbenost i želju za pobjedom. Znao je kiksati, znao je i odigrati u kontinuitetu savršeno. I baš je takav bio fantastičan. No, vjerovali ili ne, došao je dan kada kapetana Škorića gledamo posljednji put na Gradskom vrtu. Ne želim reći posljednji put u bijelo-plavom dresu jer nitko ne zna što budućnost nosi. No u subotu se sigurno opraštamo od Mileta barem na neko vrijeme. Bit će to vrlo emotivan trenutak na istočnoj i zapadnoj tribini. Mile odlazi u jednom od najtežih trenutaka ovog kluba barem što se trenutne forme tiče. Ali forma ovdje nije bitna, kao ni manjak vizije u igri prema naprijed. Nije bitno ni što navijači misle o klupskoj strukturi, upravi, nekima od ostalih igrača. U subotu je Miletov dan! I navijači će to ispoštovati do maksimuma. Tko zna kada ćemo sljedeći put na terenu gledati nekog novog klupskog rekordera.

Vrlo je teško o tome govoriti jer je nogomet sve više sport u kojem igrači preko noći odlaze i dolaze a rijetko tko se zadržava iz ljubavi prema gradu i klubu u kojem nastupa. Mile je naš rekorder, Mile je simbol ovog grada i ovog kluba i sutra zaslužuje najjači pljesak koji je Gradski vrt doživio. Kapetane hvala na svemu! I doviđenja! Znamo da ovo nije zbogom!