T. NičotaEmreli za Germanijak: "Otišao sam zbog Čačića, šokirao me svojim stavom! Vraćam li se? Nisu me još zvali"
Vrijeme Čitanja: 8min | sub. 03.06.23. | 08:00
Dinamov igrač na posudbi u Turskoj otvorio je dušu i progovorio o razdoblju u Maksimiru, razlozima odlaska, vjerojatnosti povratka na ljeto i gdje je zamalo završio prije Dinama
U svim tim maksimirskim igračkim križaljkama za novu sezonu najrjeđe se spominje upravo njega. Dinamo traži napadača, Petković je (navodno) na odlasku, Drmiću nije ponuđen novi ugovor, Modri pregovaraju oko Frigana, Vipotnika, Bakrara, vijećaju treba li iz Lokomotive vratiti Kulenovića. A Mahir Emreli još uvijek je Dinamov igrač. Otišao je zimus na posudbu s pravom otkupa u turski Konyaspor, a da, zapravo, nitko nije do kraja bio siguran u njegove kvalitete. Nekoliko je puta zabljesnuo, zabio, primjerice, onaj gol lani na Rujevici, koji je Dinamo vratio u utakmicu i utro put prema bitnoj pobjedi (2-1) u borbi za naslov. Zabio je Rijeci i dva gola u onoj veličanstvenoj 7-2 pobjedi, bio strijelac i protiv Istre 1961. Ali, nakon svakog takvog bljeska, uslijedilo je zatišje, ili nije igrao, ili je dobivao mrvice. I, kad se činilo da bi na proljeće, nakon što je dobro odradio pripreme, mogao postati važan kotačić u momčadi Ante Čačića, otišao je u Tursku.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Vide li ga uopće u Maksimiru, računaju li s njim ili su ga prekrižili? Na to pitanje još nitko ne zna odgovor, ne zna ga ni sam Emreli, koji se za Germanijak javio iz Turske i prepričao tu svoju epizodu u Dinamu. No, prvo smo krenuli s aktualnim stanjem, kako je u Konyasporu? Statistika će otkriti da je u 10 utakmica ovog proljeća zabio jedan pogodak?
"Ha, dobro je, mogu biti zadovoljan. Istina, statistika neće puno otkriti, znam da se napadačima često gledaju brojke, ali nisu one sve na svijetu. Mislim da ovdje igram dobro, iako sam došao u teškom trenutku. Nisam prošao pripreme s momčadi, atmosfera je bila loša nakon svega što se dogodilo u Turskoj, nije se bilo lako adaptirati na te uvjete. Također, s obzirom da su neki klubovi napustili ligu, raspored je čudan, jednu utakmicu igraš pa onda ne igraš. Ne mogu reći da mi je ovo najbolja sezona u karijeri, daleko od toga, ako gledate sam brojke, možda je i najlošija. Ali, igram redovito, u dobroj ligi i s te strane mogu biti sretan.", započeo je Emreli i odmah odgovorio na pitanje što ga čeka na kraju sezone. Vraća li se u Dinamo, ili će ga Koynaspor otkupiti?
"U ovom trenu još doista ne znam! Imamo dva kola do kraja, onda idem u reprezentaciju, a sve su opcije otvorene. Ne ovisi samo o meni, iz Dinama me još nitko nije zvao, vjerujem da će se razgovori između mojeg menadžera, Dinama i Konyaspora intenzivirati idućih tjedana i onda ćemo znati više."
Potom je dodao:
"Ali, čujem se s nekim suigračima, pričaju mi da se s novim trenerom puno toga promijenilo, da je atmosfera mnogo bolja, da se bolje radi. Vjerujem da je tako, jer, ono je stvarno bilo čudno razdoblje, mogu reći da sam otišao tužan iz Dinama."
Tada je krenuo, jedno pitanje je bilo dovoljno. Dakle, što je bio problem u Zagrebu, zašto je otišao, a da nije niti pokazao je li ili nije igrač za Dinamo?
"Problem? Moj je jedini problem bio Ante Čačić! Sve je drugo bilo savršeno, vrlo brzo sam se adaptirao na život u Zagrebu, na klub, suigrače, doživio sam samo lijepe stvari, uživao u gradu. Eto, naučio sam i nešto hrvatskog, razumijem jezik, malo teže pričam, ali mogu se sporazumijeti. Dakle, protiv Dinama ništa, sve pozitivno, bilo je to lijepih godinu dana, ako izuzmemo taj nogometni dio.
Što mu se bivši trener toliko zamjerio?
"Ja sam bio potpuno iznenađen njegovim odnosom. Dakle, krenimo od početka prošle sezone, nakon što smo osvojili naslov. Bili smo na pripremama, ozlijedio sam se i trener mi je došao i kazao da me treba protiv Ludogoreca, da se moram oporaviti, računa sa mnom. Požurio sam s oporavkom, a onda tu utakmicu nisam igrao. Rekao mi je opet da me treba, a onda sam ulazio po 10, 15 minuta, potom opet tri utakmice na klupi. Gledajte, ja sam realan čovjek, znam što je nogomet, znam da svaki trener ima svoje ideje i nemam s tim problema. Tražio sam razgovor s njim i očekivao da će mi reći da nisam u prvom planu, da sam tu kao zamjena za Petkovića, Drmića ili Špikića. I ja bih to prihvatio, jer, kažem, u nogometu su takve situacije normalne. No, on to nikad nije rekao. Samo je govorio: 'Treniraj, radi, budi još bolji i igrat ćeš!' I ja sam strpljivo čekao šansu."
No, ništa se nije promijenilo niti na zimu. I, tu je prelomio.
"Odradio sam dobre pripreme, sjećam se da su neki mediji pisali da sam bio najbolji igrač priprema, da ću biti važan igrač na proljeće. Ali, vrlo brzo sam shvatio da nisam blizu momčadi, Čačić je imao svoj prvih 11 i nije nikad mijenjao. Opet sam tražio razgovor i rekao mu: "Gledajte, ja treniram i dobro radim, ali opet ne igram. Ako vam nisam u planu, kažite mi, otići ću, nema problema." A on mi je samo odgovorio: "Moraš i dalje trenirati i napredovati." A kako da napredujem, ako ne igram? I tada sam rekao da želim ići. I on mi kaže: "Gdje ćeš ti to igrati u boljem klubu od Dinama. Dao sam ti da igraš protiv Chelseaja na Stamford Bridgeu, što bi ti htio?' Pa ja sam igrao protiv Chelseaja u Londonu s Qarabaqom prije pet godina, što bih sad trebao biti u sedmom nebu? U tom trenutku imao sam samo ponudu Konyaspora, u Turskoj je još trajao prijelazni rok, drugdje nije i odlučio sam otići, šokirao me svojim stavom.
Ima toga još.
"Da ne mislite da sam jedan od onih igrača koji su ljutiti, samo zato što nisam igrao pa sad prozivam trenera. Pitajte ostale igrače, one koji su igrali i bili najvažniji igrači, kako se prema njima odnosio! Čačić pred svima u svlačionici kaže: 'Vi niste igrači za velike klubove, za lige Petice.'
Dodatna pitanja nisu bila potrebna, želio je sam nešto podvući.
"Znači, da me nitko krivo ne shvati, moje razočaranje i tuga nemaju nikakve veze s Dinamom. Kad mi je stigla ponuda Dinama, nisam ni sekunde razmišljao. To je velik klub, znao sam da mi je stepenica više u karijeri. Možda nije Dinamo u redu onih najvećih klubova, ali jest jedan od klubova, koji, kad te zovu, ne trebaš puno razmišljati. Za nas iz Azerbajdžana, koji pratimo tursku ligu i svatko od nas navija za nekoga u Turskoj, veliki su klubovi Fenerbahce, Galatsaray, Besiktas, Trabzonspor... U tom rangu je Dinamo, kao Ajax, recimo. I meni je tih godinu dana u Dinamu i Zagrebu veliko iskustvo, puno i lijepih uspomena, igrao sam i trenirao s velikim igračima, bio ponosan kad sam ih gledao na Svjetskom prvenstvu, navijao za njih.
No, dobro, sad kad Čačića nema, očekuje li ili priželjkuje još jednu priliku u Dinamu?
"Kažem, ne znam što će biti, uskoro će se znati više. Nije sve do mene, tri strane su u pitanju, treba naći neko rješenje. A često se sjetim i kako su nas navijači podržavali, Bad Blue Boysi su dolazili na utakmice, bila je sve bolja atmosfera."
Inače, u Turskoj su mu suigrači Domagoj Pavičić, Robert Murić i Niko Rak?
"Sjajni igrači i odlični dečki, stalno se družimo, pričamo hrvatski i sve više razumijem vaš jezik. Eto, i to sam dobio u Zagrebu, naučio sam hrvatski, što bih imao reći protiv Dinama!? Pavičić je sad ozlijeđen, ali vrhunski je igrač, kao i Murić, a posebno bih ih istaknuo Raka. Dobar mu je potez bio dolazak u Konyaspor, vidi se da radi o igraču velikog potencijala i vjerujem da će i on ovdje ostaviti trag, a i da će za Konyaspor on biti dobar potez."
O Turskoj se puno priča zadnjih dana u Zagrebu, tamošnji mediji stalno pričaju o interesu Fenera za Livakovića, Trabzonspora za Petkovića... Bi li, recimo, savjetovao Livakoviću odlazak u Fenerbahce?
"Što se tiče turske lige, ona je ipak nešto kvalitetnija od HNL-a. Jer je neizvjesnija, gotovo svatko može pobijediti svakoga. A ne moram ni objašnjavati koliko je Fenerbahce velik klub, s milijunima navijača i po mojem mišljenju Livaković ne bi pogriješio kad bi došao. Fener ima visoke ambicije, a ima problema s golmanima, on bi donio sigurnost, bio bi važan igrač idućih nekoliko godina, to ne sumnjam. Ma, znate kakav je Livi golman? Reći ću vam ovako, kad istrčite na teren i vidite Livakovića na svom golu, odmah ste mirni. Ulijeva sigurnost svima, daje ti samopouzdanje, ima tu liderski crtu da podiže momčad. Golman je danas 90 posto momčadi, a Livaković je jedan od najboljih. Pogledajte samo njegove obrane na Mundijalu u Kataru, protiv Brazila. I sve ono što brani zadnjih godina, stvarno je fantastičan! Fener bi bio dobar izbor, ali ja ne znam kakvi su njegovi ciljevi, gdje on želi braniti, ima li još ponuda. To je sve individualno, svatko ima svoje ambicije i u to ne mogu ulaziti, ali što se tiče Fenera, siguran sam da ne bi požalio."
Sad je u Turskoj i Bjelica, Trabzonspor se želi vratiti na vrh?
"Da, Bjelicu poznajem, pričali smo kratko kad smo igrali međusobno. I, otkrit ću vam nešto. Prije nego što sam došao u Dinamo, Bjelica me zvao u Osijek! On osobno, ne direktor kluba ili netko drugi, već sam Bjelica. I bio sam blizu dolaska u Osijek, na kraju se nije dogodilo, pretpostavljam da Osijek nije uspio financijski to ispuniti, jer, trebalo je platiti i odštetu Legiji. Ali, Bjelica me se dojmio, ljudski, reći ću vam na hrvatskom, on drži do riječi. Znam i da je dobar trener i da navijači Trabzonspora vjeruju da će ih vratiti u sam vrh turskog nogometa. To je veliki klub, po meni, ima i najluđe navijače u Turskoj, u Trabzonu svaki stanovnik živi za klub, ništa drugo nije važno. Mislim da Bjelica ima karakter koji odgovara tom klubu i da će sljedeće sezone složiti odličnu momčad."
Možda sad dovede i Emrelija?
"Haha, nismo o tome pričali. Vidjet ćemo što će biti, kako će se rasplesti moj status, ali sigurno ću još doći u Zagreb, taj grad i klub ostali su mi u prekrasnoj uspomeni."
Sve dok ne pričamo o nogometu, odnosno, o bivšem treneru. A hoće li ga njegov nasljednik Bišćan vidjeti u svojoj viziji, bit ćemo uskoro pametniji.
