Emreli: Theophile mi nije dao 'disati', a ono što mi je rekao Prosinečki pamtit ću do kraja karijere
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 07.02.22. | 08:13
Novo Dinamovo pojačanje dao je intervju za klupsku stranicu.
Mahir Emreli posljednje je Dinamovo pojačanje. 24-godišnji reprezentativac Azerbajdžana stigao je u Dinamo iz varšavske Legije, a po dolasku u Maksimir dao je intervju za klupske digitalne kanale.
"Svi su me sjajno prihvatili, svi su jako ugodni, prisni i prilično gostoljubivi. Jako sam sretan jer sam došao u Dinamo. O kvaliteti kluba ne trebam previše pričati. Riječ je o fantastičnoj momčadi koja ima jasan plan igre. Dinamo je prije godinu dana izbacio Tottenham, to sve govori o kvaliteti ove momčadi. Nakon te utakmice svi su počeli respektirati Dinamo", rekao je za početak Emreli.
Polivalentnog azerskog napadača Dinamova publika upoznala je prošlog ljeta u kvalifikacijama za ovosezonsku Ligu prvaka. Dvoboj na Maksimiru završio je 1:1, a Dinamo je prošao u iduću fazu natjecanja pobjedom u Varšavi s minimalnih 1:0.
"Kevin (Theophile, op.a.) mi nije dao disati u tim utakmicama. To su bile dvije izjednačene utakmice. Dinamo je momčad koja voli igrati s loptom u nogama, a mi smo igrali drukčijim stilom. No, na kraju je Dinamo zasluženo prošao".
Emreli je do prošlog ljeta bio član azerskog Quarabaga. U prvoj polusezoni za prvaka Poljske odigrao je čak 33 utakmice u kojima je zabio 11 pogodaka, u pet različitih natjecanja (poljsko prvenstvo, Kup, Superkup, Liga prvaka i Europska liga).
"Moram reći da nisam očekivao tako dobar start. Znate kako to ide, inače igraču treba nekoliko mjeseci da se prilagodi, no ja sam od prve utakmice krenuo jako dobro. No, u nogometu, a tako i u životu, od prošlosti se ne živi. Bitno je razmišljati o budućnosti".
Emreli može odigrati na nekoliko pozicija u momčadi. Klasičnog napadača, povučenog napadača, krilnog napadača...
"Mogu reći da sam klasičan ljevak koji ne zna igrati s desnom nogom. Ne volim govoriti o svojim dobrim osobinama, o tome je bolje da priča moj trener. Volim igrati na krilu, no mogu igrati napadača, sve ovisi o protivniku i trenerovim željama".
U sezoni 2017/18, kao 20-godišnjak, Emreli je s Qarabagom izborio povijesni plasman u Ligu prvaka, zabio je u playoffu Kopenhagenu i poslao jedan azerski klub prvi put u elitu. Qarabag je dobio iznimno tešku skupinu, s Chelseajem, Atletico Madridom i Romom. Ipak, azerski prvak nije bio samo prolaznik, već je skupinu završio s dva boda, oba osvojena protiv Atletico Madrida.
"Te utakmice u Ligi prvaka, ali i u Europskoj ligi protiv Arsenala jako su mi puno koristile za stjecanje iskustva dok sam bio igrač Qarabaga".
Emreli je u 32 navrata nosio dres reprezentacije Azerbajdžana za koju je do sada zabio četiri pogotka. U dva navrata igrao je i protiv Hrvatske, oba puta na desnom krilu. Na Maksimiru Hrvatska je slavila 2:1, a u Bakuu Azerbajdžan je pod vodstvom Nikole Jurčevića ostvario senzacionalni remi (1:1).
"Bila su to teške utakmica za nas, svi znamo koliko je hrvatska reprezentacija jaka. Riječ je o viceprvaku svijeta. Na Maksimiru smo se nadali senzaciji, dali smo sve od sebe. Bilo je, unatoč porazu, sjajno iskustvo igrati protiv igrača protiv Modrića, Brozovića i drugih. A onaj remi u Bakuu je bila velika stvar za našu reprezentaciju".
Osim Jurčevića, Emrelija je u reprezentaciji vodio i Robert Prosinečki pod čijim je vodstvom i debitirao za izabranu vrstu svoje države.
"Prosinečki me nije dugo vodio, no unatoč tome nikada neću zaboraviti ono što mi je rekao prije utakmice s Norveškom koja je bila moj debi za reprezentaciju. Imao sam 19-godina i bio sam jako uzbuđen. On je to osjetio i nakon ručka me pozvao sa strane. Rekao mi je da ništa na svijetu nije toliko dobro kao biti nogometaš, da uživam u ovim trenucima, da sam mlad i da ne razmišljam o strahu. Tih riječi sjetim se i danas i koristim ih kao svojevrsnu motivaciju. Svima u domovini fali. Iako nikada nismo bili favoriti za odlazak na velika natjecanja, pod njime smo igrali jako dobro i prilično smo napredovali. Jurčević? Odličan čovjek i trener, ali također nije nažalost dugo bio izbornik reprezentacije".
Na pitanje koja mu je bila najdraža utakmica u karijeri, tvrdi:
"Utakmica doigravanja za Ligu prvaka protiv Kopenhagena. U Bakuu sam zabio za 1:0 pobjedu. U uzvratu smo izgubili 1:2, ali moj gol iz prve utakmice odveo nas je u Ligu prvaka, prvi put u povijesti. Drugu utakmicu koju bih izdvojio je ovosezonska protiv Leicestera kada sam ponovno zabio jedini pogodak na utakmici. Nakon gola sam trčao, a činilo mi se kao da letim".
Za kraj, osvrnuo se na ambicije sa svojim sadašnjim klubom...
"Cilj je osvojiti naslov i plasirati se u Ligu prvaka. Želim ispisati povijest s klubom koji uvijek ima visoke ciljeve. Azerbajdžan nema puno igrača koji igraju u velikim europskim klubovima i svi su sretni zbog mene. Kada su čuli da dolazim u Dinamo rekli su 'wow', ovo je veliki klub. Mama je bila jako sretna jer sam završio u Dinamu", rekao je Emreli koji priča ruski i već sada dobro razumije neke hrvatske riječi poput dobar dan, kako si, hvala, ništa... uz, dakako, one koje nisu za 'eter', papir ili novinsku tipkovnicu...
Emreli nije nastupio u jučerašnjoj utakmici protiv Istre 1961, a svoj debi u plavom dresu trebao bi zabilježiti iduće subote protiv Gorice na Maksimiru.
