T. NičotaEksperiment propao, pacijent preživio! Valjda je lekcijama kraj...
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 30.01.26. | 08:40
Dinamo mora i može biti bolji, već u play-offu. Europski porazi bili su bolni, igre ispod razine. Ovaj put sa sretnim krajem, ali alibija više ne smije biti
Bio bi veliki neuspjeh, teško flop, da je Dinamo ispao iz Europske lige. A nije mu nedostajalo puno, bio mu je puno bliže nego što je izgledalo prije utakmice u Danskoj. Stvari su se rasplitale tako da su Modri, umjesto mirnog prolaza, bez stresa, opet ponudili svojim navijačima drhtanje do samog kraja. Puno je tih navijača nakon utakmice prvo gledalo u neku zamišljenu točku, u prazno, nije bilo previše ushićenja ili euforije, više svojevrsnog šoka i posljedica straha. Jer, ovo je stvarno bilo blizu blamaže!
Bolna lekcija sa sretnim krajem, tako bismo u najkraćim crtama mogli opisati ovaj poraz (2-0) bez igre, koji je Dinamo ponudio protiv Midtjyllanda. Kao što je padao protiv Lillea, Celte ili Betisa, tek nešto veći otpor pružio je Dinamo danskom prvaku, a sve su to partije koje si Modri u Europi ne bi smjeli dopustiti. Preslabo, jalovo, daleko od renomea, ugleda kluba. Dovoljno, zahvaljujući više drugima nego sebi, za prolaz, ali za nešto više... Ovakvom igrom teškom ili nikako!
Mario Kovačević odlučio se kockati, promijenio je čak sedam igrača u odnosu na utakmicu s Osijekom, vjerujući da radi pravu stvar. Bilo bi licemjerno reći da ne treba mijenjati, jer zagovarali smo rotacije, skloni smo tezi da se širina kadra dobiva upravo promjenama u momčadi. No, ovo je bilo pretjerano, igrali su igrači, poput Varele ili Vidovića, koji imaju minimalnu minutažu. Za Vidovića znamo da nije krilo, a opet je veći dio tog prvog poluvremena odradio na toj poziciji. I svašta bi se tu još dalo napisati, zaključiti, u konačnici, eksperiment je propao, ali je 'pacijent preživio'. Valjda je i Mario Kovačević nešto iz svega toga naučio.
Prva dva proljetna Dinamova koraka bila su dugačka i pobjednička, protiv FCSB-a i Osijeka, ovo je bio korak unazad. Bez obzira na prolazak, za koji je trebalo i dosta sreće. Dinamo, osim na početku Europske lige protiv Fenerbahcea nije nikoga iznenadio, nije napravio neki veliki pothvat, sve ostalo bilo je u skladu s očekivanjima ili čak i ispod njih. U zbroju - dovoljno za drugi krug! Ali, to je doseg koji za Dinamo u ovoj konkurenciji treba biti normalan, no, činjenica jest da je ovo nova momčad, da se trener prvi put suočava s Europom u svojoj karijeri i da svi zajedno moraju proći nekakvu školu. Puno je bilo tih lekcija ove sezone, ova u Herningu bila je nova, još jedna bolna. Valjda je sad tim lekcijama kraj, valjda su i trener i igrači, svi ostali u klubu, pohvatali konce i nešto naučili.
No, ne bi ni Mariju Kovačeviću loše stajalo malo samokritike. Uvijek je zadovoljan, uvijek je 'nedostajalo malo', uvijek je dovoljno što protivnik nije imao puno prilika, malo je tu i umora... Ne, to ne mogu biti alibiji i objašnjenja, Dinamo je tu razinu već prošao. Dinamo, jednostavno, mora biti bolji, jer bolji po svemu i može biti! Već u play-offu...
